Nastupaju: Leprous, predgrupe: Ihlo & Crystal Horizon
Datum: utorak, 3. 2. 2026, od 19.45 h do 23.00 h
Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Tu i tamo na Sloveniju zasja i poneka zraka vezana uz žanr progresivnog rocka. S obzirom na to koliko je taj žanr bogat i općenito prisutan u svijetu glazbe, naš prostor mu oduvijek kaska svjetlosnim godinama. Onih nekoliko sljedbenika progresivnog rocka, pa i progresivnog metala, koje u Sloveniji možeš nabrojati na prstima jedne ruke, najčešće putuje i više od 1000 km do prostora u kojima oba žanra inače obitavaju već desetljećima. Ako treba, i na Britansko otočje, na sjever Poljske ili Njemačke, čak i u bugarski Plovdiv. Tako to ide. Slovenija zato važi za već gotovo poslovično središte radija koji definira veliku crnu rupu, bez imalo sluha za progresivni rock i progresivni metal.
No, kad je riječ o skandinavskim progresivnometalskim čudacima Leprous, kod nas imamo sreću da su upravo Leprous jedna od rijetkih grupa kojoj uspijeva svakih nekoliko godina posjetiti i Sloveniju. Ovaj koncert grupe, u sklopu turneje “Melodies Of Atonement” (2024, RockLine recenzija), bio je kod nas stoga (vjerovali ili ne) već šesti. Dvaput su Leprous nastupili na festivalu Metaldays. Četiri puta u Ljubljani. Prvi put 2010. u CUK Kino Šiška, kao predgrupa Therion, u Orto baru 2013. i opet u CUK Kino Šiška. To je bilo prije dvije godine, kad su promovirali album “Aphelion” i priredili fantastičan koncert. Koncert koji se tako lako ne zaboravlja i koji nam i danas još kako živo odzvanja u ušima (RockLine recenzija koncerta).
Za Leprous vrijedi da na svoje turneje uvijek vode grupe koje po stilu spadaju među ‘glazbene čudake’. Grupe kojima je potrebna promocija i grupe koje svojom posebnošću zasigurno predstavljaju dodatnu privlačnost svakog koncerta turneja Leprous. Ovaj put je uloga prve predgrupe na turneji pripala mladim nadobudnim norveškim sunarodnjacima Crystal Horizon. Kvintet, koji je koncert započeo u 19 sati i 45 minuta, u točno 25-minutnom repertoaru predstavio je istoimeni prvijenac, objavljen u ožujku 2024. Crystal Horizon su materijalom i nastupom dali do znanja da puno uče, među ostalim, i od Leprous. Sanjiva atmosfera skladbi u srednje brzom tempu, vješto ispunjenih slikovitim radom ritam sekcije, spretnom integracijom gitarskih ubačaja te ‘čudaškim’ izborom slijeda akorda koji posve neočekivano odnesu atmosferu i melodiju u sfere iznenađenja, na sve je načine silno zabavljala. U to vrijeme publike u prostoru još nije bilo puno, no Crystal Horizon su definitivno uvjerili i rane posjetitelje, o velikim talentima kojima kvintet raspolaže. Refrenske melodije duguju puno i inspiraciji pop kulturom nezaboravnih hit evergreena osamdesetih. Grupa je te večeri u CUK Kino Šiška zacijelo dobila šačicu novih sljedbenika.
Druga je stvar Ihlo. U vrijeme prije početka njihova koncerta, u prostoru se konkretno nagurao svijet. Bend već uživa veliku međunarodnu prepoznatljivost i podršku, a to je potvrdio i gorljiv odaziv mase tijekom njihova nastupa. Publika je vrlo dobro poznavala materijal grupe. Iako su Ihlo prilično lijeni kad je riječ o skladanju novog materijala, u svemu je važna visoka kvaliteta objavljenog materijala. Ugovor s Kscope Records ne sklopi baš svaki izvođač. Drugi album “Legacy” izašao je tek ove godine, a za britansku grupu to je već deset godina djelovanja. Kvintet je tehnički izuzetno izbrušen. Precizan i silno uigran. Riječ je o zvučnim i izvedbenim perfekcionistima. To je brzo shvatila publika, koja donosi generacijski skok između stare progresivnometalske filozofije i modernih grupa. Da. Podjentane fraze među ostalim. Svakako. Nema govora o nekakvom koketiranju s Dream Theater. Prije je sve bliže grupama koje u novim vremenima crtaju nove standarde u progresivnom metalu, kao što su to sunarodnjaci TesseracT ili Haken, a osjećaju se gotovo na svakom koraku i utjecaji Porcupine Tree (povremeno i Muse). Ludo je kako su nas zaposlili svojim radom i nastupom Ihlo. Komplicirane ritmičke strukture, nagli i neočekivani skokovi između vodećih ritmova, vješto zankanje s programskim uzorcima koji slikovito kontrastiraju zvučni krajolik grupe. Andy Robison je zapovjednik koji traži muzikalnu zaraznost vokalnih linija i u tom se smislu ponovno suočavamo s finesama koje je moguće povezivati s retorikom popa osamdesetih. No to danas vrlo spretno rade, recimo, i australski Voyager. 35 minuta nastupa s naglaskom na materijalu albuma “Legacy” proletjelo je u tren oka, a bend je više puta izazvao buran odaziv mase! Briljantno. U svakom pogledu. Bend za koji se nadajmo da ćemo ga još kada uspjeti uloviti uživo. I u zvučnom smislu u svemu pobjednički nastup.
Pozornica je tijekom stanke postala vrlo, vrlo prostrana. Pozadinu je zauzela razvijena naslovnica najnovijeg albuma Leprous “Melodies Of Atonement”, na kojoj je morski trepetljikaš (tintinid) vrste Rhabdonella spiralis. Radi lakšeg razumijevanja dodajem da je riječ o jednostaničnom organizmu koji se hrani mikroskopskim algama i koji, među ostalim, obitava i u Mediteranu.
Leprous su u sat i pol svirke isporučili. Po svim očekivanjima. Dvorana je bila vrlo lijepo popunjena, slično kao prije tri godine, a veliki priljev pridonio je posjet iz susjednih država, posebno Italije i Austrije. Dobro je da je tako. Leprous su kroz vrijeme izrasli u iznimno cijenjenu grupu. Dokazivanje im nije potrebno. Vjerni sljedbenici grupe pak u trenucima tijekom njihovih nastupa zrače već pravim fanatizmom. U načinu na koji reagiraju na sve što s pozornice dolazi od njihovih miljenika, pri čemu ne čudi ni povremeno vrlo gromoglasno poticanje pjevanjem. U prvi plan došao je posljednji album “Melodies of Atonement”, a bend je posvetio više vremena i karijerno najomiljenijem albumu “Pitfalls” (2019), s kojeg je uz nadobavezne Below te The Sky Is Red, od koje se ne odvaja u dodatku, odsvirao i Alleviate te vrlo brzo na početku koncerta I Lose Hope.
U središte pažnje uvijek stupi nekoliko čimbenika koji Leprous postavljaju kao umjetnički entitet na posebno mjesto glazbenog svemira. Jedna od središnjih figura grupe je Einar Solberg. Glavni skladatelj, multiinstrumentalist i povrh svega toga nevjerojatni vokalni kameleon, koji zapanji svime čega se vokalno prihvati. Ponovno je pokazao višelikost vokalnog bogatstva. Vokalist tisuću lica, vokalist koji je sam po sebi unikat i grupi sam po sebi daje posve eklektičan artistički stav. Zatim je tu ostalih pet čudaka, koji razvijaju izuzetnu ravnalicu kompleksnosti, nepredvidivih raspoloženjskih obrata, mirnih pasaža u kojima trenuci hipnoze i psihodeličnosti ne izostaju, pa i naglih potresa nemilosrdnog fraziranja. Osmožičana vesla odrade svoje. Zvučni zid je izniman. Teatralnost grupe je njezino drugo ime. Na pročelju pozornice tri podija! Njih su koristila oba gitarista (tijekom solaža), a najčešće tijekom svojeg propovjedničkog zapovijedanja Einar Solberg.
Nemalo simpatija prikralo se tijekom koncerta kad je Einar poprilično dugo tražio pravilno ugađanje na klavijaturama prije izvedbe apsolutnog iznenađenja koncertne večeri, a to je nazubljeni Passing, uzet s prvijenca grupe “Tall Poppy Syndrome” (2009), pri čemu je već dozivao tehničara u pomoć, ali se u zadnji čas snašao sam. U jednoj od stanki Einar je također rekao da CUK Kino Šiška oduvijek vrijedi kao jedno od omiljenih koncertnih mjesta grupe, pri čemu nije zaboravio dodati sjećanje na prvi koncert Leprous u Sloveniji 2010., kad je pitao publiku: “Ima li tu netko među vama tko je 2010. bio ovdje na našem koncertu? Neću zaboraviti onih nekoliko ljudi koji su naš koncert pratili kar u sjedećem položaju. Sjedili su tik ispred pozornice.” Bend je nemalo iznenadio i integracijom velikog evergreena koji je miješao karte pop ljestvica osamdesetih, a to je hit Take On Me, koji u izvorniku pripada njihovim sunarodnjacima A-HA. Naravno, odsviran po strogoj Leprous recepturi, gdje razvoj melankolije u strofi Leprous aranžiranja gotovo briše trag koji vodi do izvornika. Prepredeno.
Svoje dodaje igra reflektorske rasvjete, koja izdašno stvara izniman ugođaj paralelnog svijeta u kojem se nađeš kad si uživo s Leprous. Stvore svoj svijet. I te magije je prebrzo kraj. Rijetki koncerti protječu takvim intenzitetom i brzinom. Leprous su definitivni kreatori takve magije. Ne znaju pogriješiti, a svaki potez kojim se laćaju tijekom izvedbe zrači velikom strašću s kojom pristupaju baš svemu. Tome se kaže uživanje u koncertnoj izvedbi. I ponovno su vjernoj publici isporučili upravo ono po što je došla. Sebi svojstven briljantan glazbeni perfekcionizam, koji zapanji i ne prestaje oduševljavati.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Ihlo – setlista:
1. Legacy
2. Haar
3. Wraith
4. Source
5. Cenotaph
6. Union
Leprous – setlista:
1. Silently Walking Alone
2. Illuminate
3. I Lose Hope
4. My Specter
5. Take On Me (orig. A-HA)
6. Below
7. Alleviate
8. Passing
9. The Price
10. Like a Sunken Ship
11. Slave
12. Castaway Angels
13. From the Flame
—dodatak—
14. Atonement
15. The Sky Is Red (Outro)
16. Your Blood (orig. Nothing But Thieves, nenajavljen izlazak)
