Hypocrisy / Vomitory / Vreid / (Abbath nisu nastupili)
petak, 17. 04. 2026
Ljubljana / Cvetličarna / Slovenija
Hypocrisy, švedske legende death metala, krenuli su početkom ovogodišnjeg travnja na novu europsku turneju koju su nazvali “Mass Hallucination Tour”. Bend od osnutka 1991. vodi jedna od najvažnijih figura ekstremnometalne scene u svijetu, vokalist, gitarist i pokretačka snaga skupine Peter Tägtgren. Posljednjih se godina čovjek usredotočio na svoj drugi bend Pain, koji je u globalnom smislu postao komercijalno isplativiji, pa ipak. Korijeni su korijeni. I ne samo Peter, nego i mase sljedbenika brutalnih teškometalnih sfera točno znaju odakle dolazi cijenjeni glazbenik i producent te njegova prva ljubav – Hypocrisy.
Kako bi turneja bila što privlačnija, Hypocrisy su na nju pozvali tri sastava koja djeluju definitivno više nego uzbudljivo. Norveške majstore black’n’roll zanata Vreid, koje je slovenska klupska, ali i festivalska scena od osnutka skupine 2003. ugostila više puta, no od zadnjeg koncerta skupine u Sloveniji prošlo je 11 godina, zatim kultne švedske death metal grubijane Vomitory, koji kod nas rijetko nastupaju, te izvođača koji bi na koncerte turneje trebao privući dodatnu kvotu znatiželjnika, a to su Norvežani Abbath, koje vodi bivši član Immortala, pravim imenom Olve Eikemo, po kojem je skupina dobila i ime. Hjamm,…. Abbathov salto mortale na festivalu Metaldays 26. 7. 2017. ostaje nezaboravan. Možda mu se približava samo onaj Jelinčičev na televiziji 2022. Ukratko, ekstremno žestok paket bezbožnog zgražanja javio se na svojoj koncertnoj odiseji i u Ljubljani!
A prostor je bio odlično posjećen. Cvetličarna je pucala po šavovima. Već kad su u 18.40 h upali na pozornicu Vreid – za mnoge čak vrhunac večeri, jer njeguju posve specifičan zvuk koji privlači ljubitelje specifičnog ukusa, osjećalo se da će Cvetličarna uskoro postati pravi pravcati dom vraga. Vreid nisu imali puno vremena. Dobrih pola sata. Zato nisu puno pričali, nego su žustro svirali. Kvartet je u Ljubljanu donio i najnoviji studijski album “The Skies Turn Black”, koji je nakon kraćeg introa predstavio odmah na početku singlom Kraken, negdje na sredini slijedio je naslovni singl, a pred kraj još jedna nova skladba – From These Woods. Kvartet je u odličnoj formi, od 2010. djeluje u nepromijenjenoj postavi, s čak trojicom originalnih članova, među kojima nema skrivalica. ‘Namotörheadiziran ritmički bolščavi drive’ iznad kojeg se diže ledeno hladna blackmetalska retorika izvrsno je grabio. Bend je u kratkom vremenu izgradio osebujnu hipnotičku atmosferu i oduševio publiku iskazanom kompaktnošću. Od stvarno starih točaka u prvom su se dijelu nastupa late skladbe Pitch Black s drugog albuma “Pitch Black Brigade” (2006.), dok su ostatak repertoara popunile još Into the Mountains (album “Wild North West”, 2021.) i završna, naslovna skladba albuma “Lifehunger” (2018.). Šteta što za nešto više nije bilo vremena.
Pozornicu su za Vreid naslijedili veterani švedskog old school death metala Vomitory. Bend, koji je osnovan još u osamdesetima, upravo je tijekom ove turneje izdao novi studijski album “In Death Throes”. Kad su stigli u Ljubljanu, novi je album imao tek tjedan dana. Vomitory su kvartet u kojem su od originalnih članova danas braća, bubnjar Urban i gitarist Tobias Gustafsson, a postavu zaokružuju basist i vokalist Erik Rundqvist, koji u ekipi ustrajava od drugog albuma “Redemption”, te novajlija Christian Fredriksson, koji je 2025. preuzeo teret sviranja glavne gitare. Vomitory su na ovom nastupu dokazali da ostaju bezgranična old school death metal mašinerija nepopustljive brutalne propasti, koja se čvrsto drži i diktata gorea. Oni su bljuvajuća mesoreznica. Izvedbeni format kvarteta ostaje nepopustljivo naoštrena, oštra i nemilosrdna horda. Bend je otvorio koncert starijom točkom iz karijere, naslovnom skladbom albuma “Revelation Nausea”, predstavio i dvije točke najnovijeg albuma “In Death Throes” (For Gore And Country i Wrath Unbound) te uništavao svojim poltonskim, nisko tutnjavim ugađanjem lavinastim riffovskim kanonadama kroz seriju stare škole death metalskog zgražanja, kad su se redom izvrstile i Terrorize Brutalize Sodomize, Rage Of Honour, All Heads Are Gona Roll (uzeta s prethodnog, istoimenog albuma), Regorge In The Morgue te završna Chaos Fury. Publika je sa skupinom surađivala u vratolomnoj ekstazi. Doza sotonskog gorea i razaranja bila je naprosto sanjska.
Abbath su na pozornicu trebali stupiti u 20 sati i 20 minuta. Bilo je pola devet. Abbatha i dalje nigdje na vidiku. Zlobniji veterani iz redova ljubitelja ekstremnih metal sfera već su počeli stenjati: “Immortalov šminker se opet ponaša kao primadona”. A onda je odjednom osam i 40 kad se na pozornici pojavljuju članovi Abbathove postave i oborenih glava među ramenima priopćavaju publici da večerašnji koncert otpada jer su šefa odvezli na hitnu. Što je bio uzrok, ni danas nije jasno, no Abbath su već sljedeći dan u njemačkom Geiselwindu normalno nastupili. Vrlo vjerojatno je čovjek nekoliko puta zaviirio preduboko u čašu i klonuo. Glavno da je s Abbathom u vrijeme dok se ispisuju retci ove koncertne recenzije sve u redu. Da nešto nije u redu, nagovještavao je već pogled na samu pozornicu, koja je ‘prostrano porasla’, što znači da čeka glavnog izvođača, a to su nagovještavale i Hypocrisy trzalice zataknute na Tägtgrenovo stalak za mikrofon. Ukratko, Abbath u Ljubljani? Pa, nekom drugom prilikom.
Hypocrisy su zato krenuli na pozornicu već deset minuta prije devet navečer. U prvim redovima je kuhalo. Čitave legije mladih djevojaka i mladića, stješnjenih, recimo kar oštro odjevenih. Na straži! Kad je kvartet zauzeo položaje, povratna reakcija publike bila je naprosto huronska. Tägtgren je odmah nakon prve skladbe They Will Arrive gromoglasno podigao ruke uvis i pozdravio publiku: “Ljubljanaaa!!!”, čime je na prostoru izazvao još više adrenalinske navale. Kulise u pozadini vezane uz izdane videospotove, sadržaj izdanih albuma, ogromno magle posvuda, mnogo crvenog svjetla u pozadini, koje se najčešće križalo sa zelenim i bijelim. Na licima ništa. Lom i šus! Torpediranje dvostrukih bas bubnjeva u kombinaciji s režećom devastacijom fraziranja i grubo bolščavih bas linija zahvatilo je Cvetličarnu kao da prostor naglo gutaju vatreni jezici. Tägtgren se s growlom dobro drži. I pred kraj nastupa dobro se držao. Možda je u trenucima bio malo pretiho namješten u miksu zvučne slike, a i neki su solaži mjestimice u zvuku povukli ‘kratko’.
Kako god, bend je isporučio setlistu koja je predstavljala svojevrstan karijerni presjek i uopće prvi put na turneji izveo prastaru Left To Rot s studijskog prvijenca “Penetralia” (1992.). U fokus repertoara stupio je i četvrti album Abducted (1996.) sa skladbama Carved Up, Killing Art i završnom Roswell 47, a i drugim albumskim klasicima! “Into The Abyss” bio je zastupljen s dvije rušilačke klasike – već ubrzo na početku s Fire In The Sky (odmah iza nje bend je dolio ulje na vatru još klasikom Inferior Devoties s drugog albuma “Osculum Obscenum”) te u drugoj polovici koncerta Deathrow (No Regrets). Kad je bend zarezao točku “The Final Chapter” Adjusting The Sun, a za njom razjareni “Hypocrisy” šrapnel Fractured Millenium, bilo je jasno da se bliži vrelište koncerta. Ni album “Virus” nije ostao previđen prema finalu koncerta s Warpath, a bend je Cvetličarnu ogrnuo u finalno uništenje klasikom The Final Chapter te za njom već spomenutom Abducted slatkišem Rosewell 47.
Ukratko, bend je isporučio točno ono po što je publika došla. Uz odličnu setlistu, izvedbenu kompaktnost, fokusiranu i pedantno odsviranu predstavu, pri čemu su Tägtgren i ekipa dobro razmigali vratne kralješke, a pogled na publiku je osobito u prvim redovima djelovao kao da smo se našli usred potpunog ratnog kaosa. Sat i dvadeset minuta! Kraj. Šus i projektil iskonske doze švedske škole death metala, koji je pratio doista odličan odaziv, paklena energija i prekrasna kemija na relaciji publika-skupina.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Hypocrisy – setlista:
1. They Will Arrive
2. Fire in the Sky
3. Inferior Devoties
4. Chemical Whore
5. Left to Rot
6. Carved Up
7. Children of the Gray
8. End of Disclosure
9. Killing Art
10. Eraser
11. Deathrow (No Regrets)
12. Adjusting the Sun
13. Fractured Millennium
14. Warpath
15. The Final Chapter
16. Roswell 47
