Myrath, Roses of Thieves
Utorak, 21. 4. 2026
Orto Bar, Ljubljana, Slovenija
Ovaj put opet usamljenik na putu u (gotovo) nepoznato. Roes of Thieves prije natjecatelja nisam poznavao, a Myrath sam, kao i brojne orto prog bendove, slušao sporadično: album tu, pjesma tamo, koncert na svima omiljenoj platformi tu i tamo. Što god sam čuo, uvijek mi se sviđalo: veličanstven vokal, vrhunski instrumentalisti, privlačne melodije, sinkopirani ritmovi. Tu me je, priznajem svoju kulturološku netrpeljivost, češće smetala ortodoksna arapska ritmika i melodije ranih albuma.
Mađarski sekstet Roses of Thieves svoj je jednosatni set započeo točno u osam. Sitna pridošla pjevačica Ivett i ekipa koju čine basist, gitarist, bubnjar, violinist i harmonikaš odmah su prebacili u najvišu brzinu i odskakutali svoj nabrušeni repertoar uz oduševljenje do trećine pune Ortiče. Taj bend za mene predstavlja izreku: cjelina je veća od zbroja pojedinaca. Svi članovi su rutinirani i dovoljno dobri izvođači, ali bend i performans dali su nam puno više od toga. Zarazna energija, pjevne pjesme, etno umeci i poskočni osjećaji pokrenuli su i posljednjeg ukočenjaka. Iznenađujuće (ili ipak ne?) najviše oduševljenja izazvala je obrada instant 80s hita Boys (Summertime Love) bujne instant zvjezdice Sabrine. Zvuk je za predgrupu bio stvarno dobar, harmonika se malo izgubila, a iznenađujuće kontrastno zvukom je vladao bas uz pomoć violine. Budući da uvijek moram nešto prigovoriti, smetali su me snimljeni zborski vokali i klavijature. Mogao bi taj šesteročlani bend svoju glazbu svirati i uživo, zar ne?
Popis odsviranih pjesama:
1. Fend off the Dark
2. Be the Captain
3. Synonym for Blasphemy
4. White Wolf
5. Not Your Fate
6. Boys (Summertime Love) (Sabrina Salerno cover)
7. Blunderbuss
8. Keep the Night Inside
9. Can’t Look Back
10. Once Upon a Time
11. Taste of Freedom
12. Hymn of Hell
13. Not Your Fate
Myrath. Legacy. Ostavština. Taj tuniski bend, danas smješten u Parizu, svoj je prvi album Hope izdao još 2007. Isprva osporavana kao arapska inačica Symphony X, skupina je kroz godine izgradila vlastiti glazbeni izraz koji, naravno, crpi iz bogate riznice progresivnog rocka, a ponajviše metala. Međunarodni proboj postigli su 2016. albumom Legacy, na kojem su malo olabavili svoje arapske okove i uveli međunarodno prihvaćenije ritmove i melodije, a da ni na trenutak nisu negirali svoje podrijetlo i glazbene korijene.
I tako su nas, uz pomoć zgodne i tajanstvene plesačice, proveli kroz večer hipnotičkom snagom nevjerojatnog glasa Zahera Zorgatija, koji je smirenom snagom i kristalnim dojmovima držao pod kontrolom ugodno do pola napunjen Orto. Ovo je vjerojatno bio tehnički najsavršeniji nastup glazbene skupine koji sam ikad vidio u svojoj dugoj i bogatoj koncertnoj karijeri. Svi članovi bili su čudno staloženi, a opet su producirali energetski i emotivno nabijenu glazbu koja te potpuno preuzme. Usred tog “Zen-budizma” malo sam se brinuo za bubnjara, čija je scenska oprema sugerirala da dolazi iz područja zaraženog kugom. Ili da kuga vreba na nas u Orto Baru.
Nužno moram spomenuti gitarista i osnivača skupine, Maleka Ben Arbiaja. Kompleksni riffovi, zasanjani solaži, paklenski breakdowni dolazili su iz njegove sedmerce s nezemaljskom lakoćom. Na mojoj osobnoj ljestvici zauzeo je drugo mjesto među “lakoćom” obdarenim metal gitaristima. Odmah iza Jorna Vigga Lofstada iz Pagan’s Mind.
Publika se s bendom slila u jedno, a Zaher je s lakoćom upravljao energijom u klubu. Zvuk je bio kristalno čist, ali s potrebnim energetskim udarcem. Tko god je za to zaslužan, mogao bi štošta poučiti ekipu s koncerta prije točno tjedan dana. Posebno spominjanje zaslužili su posjetitelji Sanela i Blaž, stari Zaherovi prijatelji, koji su ostatak koncerta proveli lagano obasjani svjetlima pozornice.
Predstavnice nježnijeg spola važno su pridonijele odličnoj izvedbi koncerta. Ivett kao pjevačica predgrupe, a u pjesmi Until the End preuzela je mjesto Elize Ryd (Amaranthe), koja pjeva na studijskoj verziji. I egzotična plesačica nepoznatog imena, koja je začinila najtajanstvenije zvučne dijelove setliste. Za završni udarac Myrath su sačuvali Believer, zastrašujuće remek-djelo s već spomenutog proboјnog albuma Legacy.
Popis odsviranih pjesama:
1. The Funeral
2. Born to Survive
3. Dance
4. Until the End
5. Into the Light
6. The Clown
7. Through the Seasons
8. Tales of the Sands
9. Still the Dawn Will Come
10. Breathing Near the Roar
11. Endure the Silence
12. Beyond the Stars
13. No Holding Back
14. Soul of My Soul
15. Les Enfants du soleil
16. Believer
Prošlo je jako dugo otkako je neki live nastup ostavio takav dojam na mene. Ludo, intenzivno, kvalitetno. Ako u sebi imate makar tanku žilicu kroz koju teče prog-power krv, nikako ne propustite sljedeći koncert Myrath. Ozbiljno.
Tekst i fotke: Igorac
