Mary Rose: feniks iz Postojne koji stvara srcem (2026)
Skupina Mary Rose iz Postojne jedna je od najprepoznatljivijih slovenskih hard rock i heavy metal postava. Nastala je 1987. Unatoč brojnim usponima i padovima te izmjenama članova, nakon tri studijska albuma i 2026. ostaju kreativno aktivni. Njihova glazba izvire iz iskrene predanosti stvaranju i ljubavi prema rockerskom izrazu. Nedavno su objavili novi singl »Zbudi se«, a u idućim mjesecima planiraju snimanje novog albuma. U njihovu studiju razgovarala sam s Ekijem Alilovskim, Sandijem Trojnerom i Mihom Horvatom.
Kad biste do kraja života mogli slušati samo jednu svoju skladbu – koju biste izabrali?
Eki: Teško pitanje, jer svaka naša pjesma ima svoju priču o nastanku. Možda »Zven tišine«? Iskreno, lakše bih rekao koja mi je najdraža uspješnica grupe Van Halen (smijeh).
Sandi: Sa svakog albuma mogao bih izdvojiti po jednog favorita, ali ako se moram usredotočiti, izabrao bih »Zven tišine« s albuma Feniks. Istina je i to da kad jednom snimiš album, pola godine ga ne možeš slušati. A sasvim je druga priča koje pjesme najradije izvodimo uživo na pozornici.
Miha: Definitivno »Hold on« – to je komad koji bih mogao vrtjeti u beskraj. Uz njega bih dodao još »Zvezdo« s albuma Feniks.
Koja je pjesma iz vaše diskografije najpodcijenjenija?
Eki: Uvijek je tako da skladbe na koje u studiju najviše računaš kod slušatelja nisu prihvaćene onako dobro kako si zapravo očekivao. Meni se već dogodilo da sam bio uvjeren da je neki komad odličan pa sam rekao: »To je to!« Snimiš ga, vidiš da su i glazba i tekst dobri, a na kraju ispadne drukčije. Takav je primjer npr. »Zven tišine«, koji nikad nismo svirali uživo. Nismo naprosto mogli sve komade uvrstiti u koncertni repertoar.
Koji bi trenutak iz povijesti grupe najradije ponovno proživjeli?
Eki: Za mene je najljepši trenutak bio kad smo kao predgrupa Joea Cockera izašli na pozornicu krcatog stadiona na Bežigradu. Tada vidiš kako je kad se stvarno radi i kad je za svaki detalj vrhunski pobrinuto. Rekao sam si: »Eto, ovako je kad te tretiraju kao pravog glazbenika.«
I nikad neću zaboraviti kad sam na pozornici, dok smo bili predgrupa Whitesnakeu u Ljubljani, ugledao Douga Aldricha, koji mi je gestom pokazao odobravanje za moje sviranje. Nakon nastupa njihov nas je menadžer pozvao na tri zajednička koncerta. Inače, svaki je koncert u 80-ima i 90-ima bio nešto posebno. Danas se više nego samih trenutaka na pozornici sjećam doživljaja s puta. I naravno razdoblja kad smo pratili Johna Lawtona. To su divne uspomene – zbog takvih trenutaka uopće stvaraš glazbu.
Sandi: Meni su u najljepšem sjećanju ostale godine kad smo bili kućni bend u Rock cafeu u Postojni i svirali svakog petka. Tad smo se nakon posla redovito nalazili tamo, odigrali partiju biljara, popili piće, odradili tonsku probu i izašli na pozornicu. Tamo smo često stvorili i poneki novi komad i odmah ga odsvirali.
Miha: Za mene je najljepši trenutak bila naša prva zajednička proba. Kad sam došao u prostor, otpjevao pjesme Mary Rosea i uživo vidio Ekija kako svira … To je bilo nezaboravno.
Mary Rose preživjeli ste političke promjene, zamjenu medija, dolazak interneta i društvenih mreža. Što se za glazbenika najviše promijenilo – a što uopće nije?
Eki: Nekad si imao realnu priliku da te vrte na radiju. Danas je to posve drukčije. Nazoveš radijsku postaju pa često naletiš na zatvorena vrata; nema više prave podrške za predstavljanje autorske glazbe i brzo te otpraše. Ne očekujem puno, samo priliku da ljudima predstavimo svoj rad. A ni među bendovima više nismo tako usko povezani i »pobratimljeni« kao što smo nekad bili.
Sandi: Veliki je prijelom bio zalazak prodaje CD-ova i prelazak na streaming platforme. No snažno se promijenio i sam glazbeni žanr, pogotovo u Sloveniji od devedesetih nadalje. Mi koji smo ostali vjerni rocku tada smo prošli lošije. Ali mi ustrajemo, jer jednostavno uživamo u onome što radimo.
Zašto se više ne pojavljujete tako često na sceni?
Eki: Ključno je u grupi da su ciljevi unutar grupe usklađeni. Ako članovi imaju različite prioritete i planove, postava kao cjelina teško opstaje. Sve ovisi o tome radiš li za uspjeh grupe ili za vlastiti ego. Sjećam se koliko smo nekad bili zagrijani – za drugi album smo toliko vježbali da smo ga zatim u studiju snimili u jedva pet dana.
Je li danas teže ili lakše biti rock grupa nego 1990.?
Eki: Danas je neusporedivo lakše, ali nekad je bilo љepše. Nekad si se morao brutalno potruditi već samo da uopće dođeš do instrumenta i opreme. Ako na pozornici nisi bio vrhunski, publika bi te jednostavno izviždala. A da ne govorim koliko su bile visoke cijene snimateljskih sati u studijima.
Što vas u suvremenoj glazbenoj industriji najviše oduševljava, a što najviše smeta?
Eki: Svako razdoblje donese nešto dobro i tehnologiju ne možeš izravno uspoređivati. Nekad si u studio morao doći stopostotno spreman – ako si pogriješio, morao si cijelu dionicu snimiti ispočetka. Danas je to tehnički puno lakše. Ako netko voli stvarati sa strojevima, neka to radi. Ali velika je razlika pomaže li ti umjetna inteligencija pri stvaranju ili napravi sve umjesto tebe.
Sandi: Nekad se kao bend nisi mogao nigdje sakriti – ako nisi bio uigran, odmah se čulo. Danas se lošije sviranje u studiju može spretno zamaskirati tehnologijom. Ali pozornica ne laže; uživo ne možeš sakriti ništa i to se nije promijenilo. Ako studijske snimke umjetno popravljaš, a na pozornici ne možeš odsvirati jednako kvalitetno, to za mene nije plus. Nekad smo zbog financijskih ograničenja sve morali snimiti u pet dana, a danas se možeš zatvoriti u sobu, satima sjediti za računalom i sam nešto snimiti.
Miha: Hard rock je žanr koji od glazbenika zahtijeva da nešto pokaže i da nešto da od sebe. Tu neznanje jednostavno ne možeš blefirati.
Kako prepoznajete da je pjesma gotova?
Eki: Mjerilo je to da smo s njom zadovoljni svi u bendu. Iako, ako sam iskren, pjesma nikad nije zaista dovršena. Kad je slušaš nakon nekoliko godina, uvijek bi neku sitnicu promijenio ili odsvirao drukčije.
Sandi: Kad se usklađimo i složno kažemo: »To je to!«
Svađate li se ikad tijekom stvaranja zbog glazbe?
Eki: Sve stvaramo sami, pa ozbiljnih svađa nema. Kad bismo se u svemu odmah slagali, ozbiljno bih se zapitao je li s nama sve u redu (smijeh).
Sandi: Klasičnih svađa kod nas nema. Naravno, pojave se različite ideje i pogledi, ali ih uvijek uspješno uskladimo.
Što vas najviše iznenadi kod ljudi koji danas prvi put otkrivaju Mary Rose?
Eki: Izniman je osjećaj kad te netko nazove i iskrenim oduševljenjem ti uputi pohvalu. A i zapisi i recenzije urednika portala Rockline.si, koji nas stvarno visoko cijeni, uvijek nas iznova lijepo iznenade.
Sandi: Kad ljudi prvi put čuju našu glazbu i istaknu koliko je kvalitetna. Ponekad u prvi mah pomislim da malo pretjeruju, ali onda shvatim da misle sasvim ozbiljno.
Miha: Moji su znanci slušajući album Rocks Off čak mislili da je riječ o ploči neke etablirane strane postave.
Zašto se čini da je rock u Sloveniji uvijek pomalo buntovnički izbor?
Eki: Meni se iznimno sviđa činjenica da rock ostaje buntovnički izbor. Oduvijek sam uživao u nošenju duge kose i drukčijem, drskom imidžu.
Miha: Taj dojam buntovništva proizlazi iz cijelog paketa – načina života, same glazbe i snažnog osjećaja pripadnosti zajednici.
Cijenite li vi slovenski glazbenici premalo vlastitu rock baštinu?
Eki: Osobno iznimno poštujem slovensku glazbenu baštinu. Smatram, međutim, da se taj odnos poštovanja oblikuje već kod kuće. Ako roditelji slušaju kvalitetnu rock glazbu, najvjerojatnije će je prenijeti i na svoju djecu.
Sandi: To jako ovisi o generaciji. Mlađa generacija rock baštinu možda ne cijeni dovoljno naprosto zato što je ne poznaje – a u poplavi današnjih informacija je ni ne može u potpunosti otkriti.
Koji bi slovenski album po vašem mišljenju trebao poznavati svaki ljubitelj rocka?
Eki: grupa September – Domovina moja.
Sandi: Mary Rose – Rocks Off, pa naravno albume grupa Buldožer i Pomaranča.
Miha: Definitivno Rocks Off.
Budući da između izdanja vaših albuma prođe poprilično godina, osjećate li se na sceni kao početnici?
Eki: Svaki put iznova osjećamo se kao početnici.
Sandi: Mislim da bi i da izdajemo albume svaka dva mjeseca osjećaj na početku stvaralačkog procesa bio potpuno isti – kao da smo ponovno početnici.
Rock postave često se raspadaju zbog ega. Kako vam uz izmjene kadra uspijeva očuvati prijateljsku kemiju? Ako je u bendu ikad ‘puklo’, jeste li iz toga nešto naučili?
Eki: Ego je zanimljiva stvar … Važno je prije svega je li ga čovjek svjestan ili ne. Zdrava mjera ega u rocku mora postojati, a problem nastane kad ga je previše. S godinama naučiš prepoznati ljude koji nisu svjesni svog ega i s njima je teško surađivati. Ja glazbu nikad nisam doživljavao kao posao. Iskustva te oblikuju da si priznaš svoje realne mogućnosti i da znaš gdje u danom trenutku stojiš.
Miha: Iz svake situacije možeš nešto naučiti. Ali postoje ljudi kojima neke stvari jednostavno nikad ne možeš dokazati.
Svijet juri prema umjetnoj inteligenciji. Gdje vi povlačite crtu?
Eki: Umjetna inteligencija za određene tehničke stvari može biti vrlo koristan alat. Mladi danas odrastaju s njom i u budućnosti će je sigurno ugrađivati u svoje stvaranje. Ali osobno znam da bi mi, da je umjesto mene cijelu skladbu stvorio algoritam, bila velika moralna mamurluk.
Sandi: U našem je bendu zasad još nismo koristili.
Miha: Kao što sam već spomenuo – hard rock zahtijeva ljudski dodir i znanje. Na pozornici se ne možeš pretvarati.
Kako vi novi članovi balansirate između poštovanja prema legendarnom zvuku iz razdoblja Rocks Off i želje da u njega unesete vlastiti, suvremeni pečat?
Eki: Dečki su mladi, iznimno zagrijani i stvarno želim da zajedno napravimo album s vrhunskom glazbom. Najvjerojatnije ćemo ga objaviti u vlastitoj nakladi. Koncertni planovi također su zacrtani, ali sve će ovisiti o mom zdravstvenom stanju – zbog toga sam počeo razmišljati čak i o tome da nabavim rezervnog gitarista koji bi uskočio po potrebi.
Miha: Za mene osobno album Rocks Off čisti je vrhunac i prava duša grupe Mary Rose. S tom se dušom i energijom bez problema mogu potpuno poistovjetiti kad stvaram novi materijal.
Novi singl ‘Zbudi se’ nosi snažnu poruku. A što je ono što mi Slovenci još uvijek ne želimo čuti i o čemu bi trebalo pisati ubuduće?
Eki: Kod takvih se tema brzo pojavi strah da ćeš dobiti etiketu nekoga tko želi »soliti pamet«. Zapravo kroz tekstove samo razmišljamo naglas. I među sobom u bendu komuniciramo vrlo otvoreno; kad stvaramo, oslanjamo se na vlastiti osjećaj – što dobro funkcionira, a što ne. Glazbom ljudima želimo prije svega prenijeti priču.
Sandi: Tijekom stvaranja u studiju ponekad je iznimno korisno napraviti korak unatrag i pogledati cjelinu iz druge perspektive. Naime, kad sjediš neposredno za svojim instrumentom, stvari brzo počneš ocjenjivati previše tehnički, umjesto da slušaš cjelinu.
Jedna riječ koja opisuje Mary Rose danas?
Sandi: Snaga.
Kad bi netko za 20 godina otvorio arhiv slovenske rock glazbe i prvi put naletio na ime Mary Rose – što biste željeli da pomisli o vama nakon slušanja vaših skladbi?
Eki: »Ovo su stvarno bila lijepa vremena …«
Sandi: Neka stvori sasvim svoje, iskreno mišljenje.
Miha: Želim da ta osoba jednog dana dođe do mene, stisne mi ruku i kaže: »Svaka čast za tako dobru glazbu.«
Pa za kraj… Vinil ili streaming?
Eki, Sandi, Miha: Vinil!
Studio ili pozornica?
Eki: Studio ima svoj skriveni čar. Pozornica je naravno super, ali u studiju se događa prava stvaralačka čarolija.
Sandi: Radije biram pozornicu.
Miha: Pozornica.
Prva proba ili bis?
Eki, Sandi, Miha: Bis! To je uvijek ona najljepša trešnja na torti svakog koncerta.
Deep Purple ili Rainbow?
Eki: Teško pitanje. Rainbow (nakon razmišljanja)
Sandi: Deep Purple
Miha: Deep Purple
Najbolji koncert koji ste posjetili kao slušatelji?
Eki: Van Halen (München)
Sandi: Dream Theater (Tivoli)
Miha: Whitesnake (Zagreb)
Grupu Mary Rose čine:
Eki Alilovski – gitara
Sandi Trojner – klavijature
Anže Stegel – bas gitara
Gian Žgur Islami – bubnjevi
Miha Horvat – vokal
Dečki, hvala na zanimljivom i iskrenom razgovoru! Za ubuduće vam želim da napravite najbolji album do sada i da ga publika dočeka s jednakim oduševljenjem kao što je dočekala vaš novi singl. Rock on!
Intervju zapisala: Silvija Makovec
Fotografije: Edita Klemen
Poveznica na službenu web stranicu:
https://www.maryrose.si
Poveznica na FB stranicu:
https://www.facebook.com/maryroseslo
Poveznica na IG stranicu:
https://www.instagram.com/mary_rose_band


