Avantasia
Ponedjeljak, 8. 6. 2026.
Arena Alpe Adria, Lignano Sabbiadoro, Italija
“OMG, they killed Kenny!”
Ne baš. Ovaj put je Kenny ubijao na pozornici. Kenny Leckremo, pjevač švedskog post Pop – Glam benda H.E.A.T ukrao je show samo za sebe, i to s nevjerojatnom lakoćom postojanja, mogli bismo reći.
Ali, lijepo redom. Ovaj put opet lagano modernizirana ekspedicija iz Wajdušne uputila se u obližnji Lignano, pun zlatnog pijeska i obećavajući staroškolsku power operetu pod ravnanjem Tobiasa Sammeta, danas već starine europskog Power Metala i njegovih popiciji varijanti. Svoju putujuću operu, nazvanu Avantasia, vuče po Europi na kraćoj turneji, prije (navodno) duže koncertne stanke.
Tobi je očito završio s matičnim bendom Edguy i s Avantasiom radi svašta. Izvođači i gostujući pjevačice i pjevači se mijenjaju, šef i njegov tipični skladateljski pečat ipak ne. Na početku koncertnog djelovanja ovog projekta pozornicom su vladale najveće eminencije melodičnog metala poput Michaela Kiskea i Kaija Hansena (Helloween), Andrea Matosa (Angra), Jorna Landea (sve uživo), Roya Khana (Kamelot, Conception), itd … Sada njihovo mjesto zauzimaju novi izazivači, koji pak svi po redu imaju fantastične vokalne sposobnosti i suvereno vladaju pozornicama diljem svijeta.
Prije svega treba naglasiti, što je Tobi nekoliko puta ponosno najavio s pozornice, da je cijela izvedba protekla 100% uživo. Nikakvih snimljenih dodataka, nikakvih dodanih zborića. Postava od dva gitarista, basista, klavijaturista, bubnjara, dvije prateće vokalistice i dojmljiva zbirka glavnih vokalista to je lako omogućila. Kakvo osvježenje!
Arenu Alpe Adria posjetio sam prvi put i vjerojatno ne posljednji. Simpatično koncertno mjesto kapaciteta 3.000 posjetitelja i u obliku amfiteatra ovaj je put lagano napunilo nekih 700-800 duša. Ništa pretjerano, dakle.
Nastup je Tobi započeo u ulozi glavnog vokala takozvanim “hit singlom” Creepshow s posljednjeg albuma Here Be Dragons (Rockline recenzija) i odmah su se osjetile pozitivne vibracije s pozornice, dobar zvuk i zarazna energija oduševljene publike. Zanimljivo je da je to bila jedina skladba s tog albuma, turneja bi naime trebala biti posvećena promociji upravo njega. Za udarac u stražnjicu odmah potom pobrinula se poskočna Reach Out For the Light s prvog albuma, gdje je zahtjevan zadatak zamijeniti Kiskeov vokal suvereno preuzeo već spomenuti Kenny Leckremo, koji je nadzvučnim nastupom doslovno otpuhao publiku i najavio visokoenergetski nastavak.
Osobno sam obožavatelj rane verzije Avantasie, pogotovo obju metal opera, i popis pjesama koji možete pogledati ovdje me prilično zadovoljio. Kenny je razvalio još poskočnicu No Return s drugog dijela opere i zajedno s neuništivim Ronnyjem Atkinsom (Pretty Maids) Promised Land iz srednjeg Avantasia razdoblja. Takoreći domaćica Chiara Tricarico izmamila je poneku suzu emotivnom izvedbom balade Farewell. The Scarecrow, naslovna skladba albuma koji je započeo tzv. drugo razdoblje projekta, i The Wicked Symphony, koja je definirala treće razdoblje, lijepo su zaokružile događanje prije bisa.
Ovdje moram spomenuti Herbieja Laghansa, pjevača bezbrojnih bendova i vlasnika dojmljive “skullet” frizure, koji je neprestano skakao iz uloge pratećeg vokala u glavni vokal i natrag te zajedno s Kennyjem (ahhh, Kenny) skrbio za visoku dozu energije na pozornici. Najviše se nekako izgubio Tommy Karevik, koji se naprosto ne može riješiti sjene Roya Khana, kojeg je tako uspješno naslijedio u Kamelot. Tamo je naime potpuno preslikao Royevu vokalnu interpretaciju, koje se nije riješio ni na ovom nastupu. Šteta, jer posjeduje vlastiti, originalni vokalni identitet, koji pak ne koristi (više).
Nikako ne smijem iz ovog izvješća izostaviti rock metuzalema Boba Catleya (Magnum), koji je svojom baršunasto hrapavom izvedbom oplemenio više hard rockerske dijelove koncerta. Počasno spominjanje ide i Felixu Bohnkeu, bubnjaru iz Tobijevih matičnih Edguy, koji je tijekom nastupa više puta opravdao svoj nadimak “Bum Bum” i probudio nostalgiju za jednim od najboljih power metal bendova kasnih 90-ih.
Malo ljuti manjak pet skladbi u usporedbi sa solo nastupom u Njemačkoj nekoliko dana prije, posebno boli izostanak dramatične Toy Master (originalno Alice Cooper u duetu s Tobijem) i Meat Loafovske Mystery of a Blood Red Rose. Nekako me u posljednje vrijeme prati prokletstvo skraćenih setlista …
Kao što je Tobi više puta spomenuo, publika je djelovala kao da nas je barem deset puta više, a teški metali koji se i nastupajućima i nama ispod pozornice slijevaju po žilama ovaj su put odradili svoje. Udarna, opuštena, vruća i razigrana večer bila je ovo!
Htio bih još spomenuti kako se publika totalno razvatrala uz izvedbu jedine prave male Avantasia uspješnice Lost in Space, koja je pravi melodični bombončić. A i još jednom, Kenny jebeni Leckremo!!! Eksplozivna mješavina odličnog vokala, metal imidža i potpune predanosti svojoj misiji. Ludo!
Lijepa metal ljetna večer bila je, još takvih priželjkujemo!
Autor: Igorac
Fotografije: Silvija
