Mjesto: Kaufbeueren (Njemačka), Zeppelinhalle
Datum koncerta: 22.03.2002
Broj posjetitelja: 1500
Cijena karte: 21,00€
Deset potvrđenih koncerata i turneja gotovo isključivo po sjeveru Njemačke već desetljeće su glavno obilježje koncerata Running Wild. Zašto takva odluka? Pa, sigurno imaš svih deset koncerata rasprodanih na turneji. Takav je koncert bio i u famoznoj dvorani “Zeppelinhale” (koliko me ime snažno podsjeća na neku englesku grupu). Nismo se baš gnječili kao sardine u konzervi, ali za pristojno mjesto (negdje od prvog do četvrtog reda ispred pozornice) trebalo se malo potruditi. Iznenadio me izrazito bogat “merchandise” i povoljna cjenovna ponuda svemogućih artikala. Očito je da Running Wild stavljaju baš sve na svoje vjerne njemačke fanove.
Show je otvorio predbend “Rebbelion” točno u 20:00. Njemački kvintet predstavio je svoj prvijenac “Macbeth”. Šef grupe, bivši gitarist “Grave Digger” Uwe Lulis, privukao je na suradnju još jednog “ex-grobara”, basista Tomija Götlicha. Za bubnjevima je sjedila prava metal atrakcija Randy Black, koji je surađivao s Annihilator na njihovoj novoj ploči “Waken The Fury”. Grupa je demonstrirala klasični heavy metal otvorenih rifova, s prepletanjem sporijih melodičnih pasaža. Uz to se možemo zapitati ne radi li se opet samo o još jednom načinu stjecanja brze zarade, u forsiranju prave poplave power metal bendova sa strane izdavačkih kuća? Ako si smijem dopustiti malo bezobrazluka, pjevač je izgledao kao izrezani Himmlerov arijevski dečko. Nabildani momak doista ima istreniran vokal, ali to nažalost nije sve. Bili smo samo svjedoci demonstracije snage njegova vokala, a ništa više uz njegovo pjevanje nije se dalo osjetiti. Najveću blamažu bend si je priuštio sviranjem Grave Digger klasika “Rebbelion (The Clans Are Marching)” i “William Wallace (The Braveheart)”, potonji su se usudili odsvirati čak bez onog jedinstvenog akustičnog uvoda koji inače krasi ovu pjesmu. Naravno, pritom su pogorjeli na cijeloj liniji, a najviše je za to kriv pjevač, koji se svim silama trudio oponašati originalnost vokala C. Bolthendala, inače jednog od glavnih zaštitnih znakova glazbe “Grave Digger”. “Rebbelion” su svirali gotovo cijeli sat. Slijedila je pauza od pola sata, koja je značila pripremu pozornice za headlinera.
Nestrpljenje je raslo iz minute u minutu. Odjednom smo se našli u potpuno zamračenoj dvorani i začuli su se prvi tonovi snimljenog introa s ploče “Rivalry” naslovljenog “March Of The Final Battle (The End Of All Evil)”. Hoće li ovome slijediti ubojiti rif pjesme “Rivalry”? Puf…, eksplozija, zavjesa se otvara, pred nama su Running Wild u prvom borbenom redu s dobrodošlicom u pakao (“Welcome To Hell”). Kao da me odnijelo u četvrtu dimenziju, uaaaaauuuuuuu!!!!!! Bez stanke ovome je slijedila klasika “Bad To The Bone”, koja je na prethodnoj turneji bila uključena tek u “encore”. Da početna mjera bude puna, nastavili su s repertoarom s njihove klasike “Pile Of Skulls” te udarnom pjesmom “Lead Or Gold”. Kad su je zadnji put svirali uživo? Stvarno jedinstveno. Nastavili su željeznim repertoarom i pjesmom “Riding The Storm”, a zatim malo smirili atmosferu uz “When Time Runs Out”.
Rock’n’Rolf je zatim nestao s pozornice, što se poslije ponovilo još nekoliko puta. To je ubijalo atmosferu cijelog koncerta. Nakon Rolfova presvlačenja i osvježenja flaširanom vodom koncert se nastavio uz “The Brotherhood”, a Rolf je bio odjeven kao američki kapitalist s frakom i cilindrom, koji je tijekom pjesme zavitlao iza leđa među razglas kao frizbi do najbližeg roadieja. Opet je slijedila kratka pauzica, a zatim se show nastavlja s nenadmašnim remek-djelom “Blazon Stone”, i to izravno s glavnim rifom.
Atmosferu u punoj dvorani podgrijavala je temperamentna grupica Talijana u prvom redu s originalnom zastavom s naslovnice ploče “Victory”, kojom su jednom gotovo pomeli Rock’n’Rolfa s pozornice. Isprva suzdržani Rolf ubrzo se uživio i skroz “podivljao” na pozornici.
Slijedio je dosadni “Crossfire” te najgora pjesma s ploče “Black Hand Inn” naslovljena “Soulless”. Dečki su se, s izuzetkom Mathiasa za bubnjevima, opet povukli s pozornice. Mathias nas je u međuvremenu bubnjarskim solom zagrijao za sljedeća iznenađenja, leteću i jureću “Running Blood” te “Uaschitschun” (potonja je odsvirana bez introa), koje su ponovno do kraja zagrijale publiku. Glavni dio koncerta završio je pjesmom “Victory” i jedinstvenim klasičnim završetkom, uz koji su frcale rakete u zrak i bljuvala se vatra, odlično pripremljenih pirotehničkih umetaka koji su krasili cijeli nastup. Pritom ne smijemo zaboraviti na Rock’n’Rolfa, koji se posebno za ovu pjesmu preobukao u husara.
Grupa se oprostila, a iz publike su se uskoro začuli povici: “Zu-gabe, zu-gabe,…!” Naravno, odmah smo uslišani pjesmom “Prisoners Of Our Time” s prvijenca “Gates Of Purgatory”. Ne znam što je tijekom encorea tražila pjesma “Soulstrippers”. Nju je slijedilo još jedno veliko iznenađenje. Ledenodobni relikt “Purgatory”, koju je na službenim izdanjima ploča Running Wild moguće čuti samo na live snimci “Ready For Boarding”. Vjerojatno ta pjesma potječe još iz razdoblja “Granite Heart” (1976-79), jer je ne nalazimo ni na prvoj demosnimci Running Wild “Heavy Metal Like A Hammerblow”.
Dakle, je li to bio kraj? Ne, ne! Bend se još jednom vratio na pozornicu, a Rolf naravno s njim u novom preobraženju pravog pirata. Za veliko finale još jednom su užgali u puno uz vječnu “Under Jolly Roger”. Koncert je trajao nepune dvije sata. Na kraju smo se, dok smo po podu tražili trzalice, “hladili” uz snimljeni outro iz filma “My Name Is Nobody” s T. Hillom u glavnoj ulozi.
Posjet se isplatio u potpunosti i svakome od vas želim da pogleda nastup Running Wild. Njihov je nastup čisti perfekcionizam, u kojem dečki daju sve od sebe i doista “dišu” za publiku. Uz Rock’n’Rolfa, posebno se svidio divlji gitarist Bernd Aufermann (ex-Angel Dust), koji je sve solaže odsvirao na svojstven način na vlastitoj ručno izrađenoj električnoj gitari. Nadajmo se da će momak ubuduće činiti jezgru grupe.
Za kraj dodajem još tri minusa. Nismo čuli niti jednu pjesmu s ploča “Masquerade” i “Rivalry”. Drugi veliki minus ide na račun čak pet pjesama s nove ploče “The Brotherhood” koje je Rolf uvrstio u repertoar. Treći minus pogađa stalno presvlačenje Rock’n’Rolfa tijekom nastupa, što ubija atmosferu, jer su sve oči tijekom nastupa Running Wild isključivo uprte u njega.
Setlista
1. March Of The Final Battle (The End Of All Evil)
2. Welcome To Hell
3. Bad To the Bone
4. Lead Or Gold
5. Riding The Storm
6. When Time Runs Out
7. The Brotherhood
8. Blazon Stone
9. Crossfire
10. Soulless
11. Drum Solo
12. Running Blood
13. Uaschitschun
14. Unation
15. Victory
—dodatak 1—
16. Prisoners Of Our Time
17. Soulstrippers
18. Purgatory
—dodatak 2—
19. Under Jolly Roger
Galerija slika
