Mjesto: Salzburg (Austrija), Rockhouse
Datum koncerta: 03.04.2003
Broj posjetitelja: 650
Cijena karte: 24,00€
Na mjestu sam događanja, ne znam više koliko je sati, niti gdje se točno nalazim a pred sobom imam predgrupu Tanqueray. Salzburžani, momci i djevojka. E, da odmah obradim pripadnicu nježnijeg spola. Cura je osim što je izuzetno vješto i spretno vitlala basom, naravno svojom ženstvenošću na pozornici budila taman toliko pažnje da mi stari mačkovi, koji smo beskrajno nerazumni prema novim trendovima, nismo zaspali, već smo veselo predli i cijedili slinu uz dobar pogled. Da ne ispadnem pristran. Istina, crossover folk elemenata s klasičnim metalskim “eighties opened rifingom” nije ni najmanje po mom ukusu, ali Tanqueray su bend koji me je iznimno pozitivno iznenadio. Te je večeri u dvorani sigurno pridobio još pokojeg fana Skyclad ili Fiddler’s Green pod svoje okrilje, a da ne govorim o bučnoj podršci domaćih u prvim redovima, uz iznimku nekoliko zbunjenih Slovenaca, koji su čekali moždanu oluju i legendarne saksonske ratnike u nastavku. I s moje su strane odmah zaradili simpatije, a prije toga nisam popio nijedno pivo. Tip s violinom i gudalom (violinist) i drugi tip, koji je vođa grupe (pjevač i folk gitarist u jednom), pojavili su se na pozornici u škotskim kiltovima, a lead gitarist sa štromarom bio je odjeven u ťlooseŤ odjeću (više thrasherski), tako da je već sam image članova benda svjedočio o čeonom sudaru metala s etnom. Dvostruke harmonije violinista i glavnog gitarista? Respekt. Zvuk? Za predgrupu vrijedan svake zavisti. Nismo dobili apsolutno nikakvo zvučno škripanje. Gibson Flyin’ V brinula se za ukusno slaganje akustike i elektrike. Pjevač je namjerno izvrtao akcent u stihovima, kao što je to karakteristično za nekog Iana Andersona u Jethro Tull (vjerojatno još i danas nepobjedivog humorista na svjetskoj rock sceni). Vokal će ipak morati još malo izbrusiti, iako stihove u pjesmama već uspješno zna polagati. Bend u glazbu većinom upliće irske i škotske folk elemente (ili pak anglosaksonske, već ćete se sami snaći dalje). Ukratko, mora zvučati keltski pa su sretni. Bend je već izuzetno uigran, a glazba koju piše nije lak zalogaj. Unutar svojih točaka više puta spretno okrenu ritam naglavačke, a pritom brižno začine sve skupa paletom keltskih tercnih melodija, koje su obavezno upletene u uvodnim i izlaznim dijelovima pjesama. Za njih su zajednički brinuli električna gitara i violina. Ali glavni motor je izvrstan bubnjar, koji se pokazao daleko najvećim radnikom u grupi i oduševio me svojim širokim repertoarom raznovrsnih prijelaza i upletanjem dvostrukog bas pedala u glazbu. Vrhunac je bila skladba Johnny I Hardley Even Knew Ya, kojoj su dodali čak i lagani dašak countryja. Nisu se stidjeli ni korištenja ritmova polke ili nekih tipičnih svojih austrijskih jodlarija. Ukratko, Tanqueray su vrijedni pažnje i sigurno imaju velik potencijal u budućnosti, ako ustraju na zadanom putu.
Brainstorm su već prilično poznato ime na sceni, zahvaljujući uspjehu njihove posljednje ploče “Metus Mortis”, koju su i ovaj put promovirali. Thrash. Andy B. Frank na vokalima pak klasično thrasherski polutonski postavljeni rifing pomiče u novu dimenziju. Vokal nije brutalan. Naprosto melodičan. To ne znači da u njemu nema bijesa i agresije. Andy je doslovno eksplodirao na pozornici. Zajedno s nabrijanim režanjem gitara parao je zrak naelektrizirane dvorane i mnogi su se ubrzo našli u vrtlogu vrućice petkove noći (ja sam svoje trenutke još čekao). Publika je bučno podržala bend i disala s pjevanjem stihova s njima od početka do kraja nastupa. Većinu repertoara činile su pjesme s njihove posljednje ploče. Ali nisu zaboravili ni na Maharadžinu palaču, uz koju se folku posebno otkačilo. Dakle, nema se što puno dodati. Nastup nevjerojatno usklađen, dečki su skakutali po pozornici kao da su prije toga,…. ne, viagra nije bila…, naoštreni i razjareni bili su do kraja. Prijatelj je jednostavno skamenio od neizmjerne radosti koja ga je obuzela u prvom redu uz zvuke glazbe Brainstorm, koja mu je grebala uši, dok je Andy iznad njega namjerno slemao svojom čupom i njome ga pokrio. Gitarske solaže razdijeljene na više ťlead breakovaŤ odrađene savršeno uigrano i bez greške. Savršen headbanging. Čudno da me ovaj put nije polila ni jedna jedina kap hmeljnog likvora. I na kraju je Milan iz prvog reda pokazao Milanu na pozornici svoju putovnicu: “Pogledaj, meni je isto Milan ime!” I obojica su utvrdila da su zapravo malne krvna braća iz Hrvatske (čitaj: “Vi ste iz Hrvatske!”) i bez šale pali jedan drugome u prisan zagrljaj, s tim da je Lončarićev Milan zabio: “Činilo mi se da morate biti Slovenci!”, što se već skoro čulo kao: “Činilo mi se da ste naši!”. Ah, pa još dolaze i Saxon…sigurno ću se politi pivom, grrrrrrr…ah te navike, star i zajedljiv postajem.
Da, Saxon. Ovaj put je nešto bilo u zraku. Nešto što je svjedočilo da će ovaj nastup benda biti potpuno nešto drugo od one polovičnosti u Münchenu. Proljeće je tu, dani su dulji, topliji, dinosaur je ugrijao svoje lijene kosti, dogegao iz svoje jazbine i dobro nabrusio svoje oštre zube i kandže. Neman zvana Saxon bila je žedna novih bitaka i novih pobjeda. I takvi su prihujali na pozornicu. Udarili su nas “usred čela blesavog” s Heavy Metal Thunder, a odmah iza nje prvi šok, kojeg nisam očekivao, Killing Ground. E pa tu smo bili. Meni su se odmah počeli tresti šavovi po lubanjskom svodu. Zvuk čista fantastika. A dečki su ovaj put zajedno udarili punom snagom. Biff je bio “unutra”, u filingu, pjevao je punim zaletom, potpuna suprotnost iscrpljenom Biffu od prije mjesec i pol u Njemačkoj. Oba gitarista bila su mnogo aktivnija na pozornici nego u nesretnom Münchenu. Nakon Still Fit To Boogie, Saxon su smirili stvar. No s kojim komadom? S obradom King Crimson (Court of the Crimson King). Biff se toliko uživio da je prijelaz, gdje dolaze ono “ah-I”, htio produljiti za jedan krug više i ponoviti novi “girone” svojih “ah-ova”. U zadnji čas se još uspio zadržati točno ispred mjesta gdje Fritz razlomi pjesmu rolingom na bubnjevima i gitaristi kasnije uletе naprijed u svoje solaže. Biffa je zatim zanimalo hoće li publika pogoditi što će Saxon odsvirati. I naravno, nekoliko je glava zahtijevalo Križara i taj se zahtjev ponovio nekoliko puta tijekom koncerta, neki je zanesenjak čak zalučio zastavu na pozornicu s ručno nacrtanom naslovnicom ploče “Crusasder”, koju je Biff uspješno razvio na pozornici gdje su bili postavljeni bubnjevi, i tamo je netaknuta dočekala kraj koncerta. Saxon uvijek imaju pripremljen tako širok repertoar da bi pogađanje moglo trajati priličan trenutak, a Biff bi uvijek izvukao iz naftalina neko šokantno iznenađenje. Da, novi šok je bio tu. The Thin Red Line. Nitko nije pogodio. Bilo je zaista zanimljivo promatrati klinca koji je nedavno ludio na Brainstorm, a sad je samo pristojno mrdao kosom u prvom redu. I što je on o meni mislio? Vjerojatno ovo: “Gle ovog tatu, kaj se baca na te stare drvenjake, pa tu uopće nema prave agresije, nikakve brzine,…,uf kak mu se uopće može događati???” Meni se zaista smutilo kod ovog komada. Fritz je večeras bio doista nabrijan i ljut! Kako izražajno, pogotovo u klasicima, bilo je to klopotanje dvostrukog bas pedala. A tek kad je prošao preko nas jebeni motorkotač čovek (fuckin’ Motorcycle Man). Uf, to je bila čista rasturancija i ljudi su zajednički počeli miksati svojim glavama u dvorani. Ah, da, Rockhouse je bio nabijen, ali ne i rasprodan. Dečki su malo zaustavili konje s Broken Heroes. A onda je počela od njih ona tako zvana ćelićna glava (Metalhead). Novo iznenađenje, koje je zamijenilo Song of Evil, koju su svirali na zimskom dijelu Heavy Metal Thunder turneje 2003 u repertoaru s ploče “Metalhead”. I onda još jedan tornado iz “Unleash the Beast”, naime Cut Out the Disease. Tu je Fritz Randow na bubnjevima sigurno bio u središtu pažnje, jer je izražajnost njegovog rada na bubnjevima doista zasjenila ostale družbenike. A to je bilo samo zagrijavanje. Slijedila je Battle Cry i nakon upletenog motiva iz pjesme Warrior, sad već dobro zagrijani Fritz posvetio se svojoj solo točki na bubnjevima. Ovaj put se Fritz doista zabavljao. Vrtio palice, žonglirao s tri palice odjednom tako da si je pritom pomagao i ustima i do kraja podivljano premlatio svoj set bubnjeva uzduž i poprijeko. Ovo su bili stvarno Saxon kakve sam želio, jer nakon neshvatljivo prosječnog nastupa u Münchenu, jedva sam se uvjeravao hoću li krenuti u Salzburg. Klinac, ti koncerti su sve teži financijski teret. A to bi bila životna greška da sam zapao u apstinencijsku krizu. Saxon nakon svih ovih godina u takvoj pozornici formi. Kapa dolje!
Tijekom koncerta Biff se publici ispričao što nije bilo orla na pozornici, jer je pozornica bila premala za orla. Biff je obećao da će orao biti uključen u nastup Saxon kao headlinera na festivalu (24. 8. 2003) u bečkoj Areni. Očito Biffu orao zaista puno znači. Glavni dio nastupa zaključen je s Princess of the Night. Bend se nakon bučnog skandiranja: Saxon, Saxon!Ť vratio na pozornicu. U prvi dodatak ugurali su Denim And Leather i Wheels of Steel, a u drugi Strong Arm of the Law. Dakle, besmrtni klasici.
Tome da je bend bio tako odlično raspoložen sigurno je s jedne strane pridonio malo kraći repertoar, a vjerojatno i činjenica da nije bilo orlića i onih obaveznih čeličnih ograda i stepenica na pozornici. Dakle, klupska scena legendama očito više nego odlično odgovara. Istini za volju, ni ja orla nimalo nisam pogrešao. Saxon? Aha, to ćemo opet ići gledati, kako sam uopće ikad mogao posumnjati u njih. Ovaj put Nibbs Carter nije bio jedini živ na pozornici. Fantastičan zvuk, uživljen nastup i odličan repertoar. Hvala dečki, ovo je stvarno bio jedan od boljih koncerata koje sam vidio u životu. Kako dovesti narod u delirij, ili kako biti dio općeg deliričnog stanja? Idite i doživite koncert Saxon! Obavezno! Tako napuklog glasa nakon koncerta, kao što sam ga imao ovaj put, dugo ne pamtim. Posljedice udara groma osjećao sam još cijeli tjedan nakon toga.
Setlista
Tanqueray:
1. Uvod
2. Tanqueray
3. With a Smile
4. Matty Groves
5. The Beggar
6. Keeping ’em Rolling
7. Johnny I Hardley Knew Ya
8. Babylon Burns
9. Sympathy for the Devil (orig. Rolling Stones)
Brainstorm:
1. Metus Mortis (uvod)
2. Blind Suffering
3. Crush Depth
4. Shadowland
5. Maharaja Palace
6. Checkmate in Red
7. Hollow Hideaway
8. Under Lights
—dodatak—
9. Meet Me in the Dark
Saxon:
1. Heavy Metal Thunder
2. Killing Ground
3. Still Fit to Boogie
4. Court of the Crimson King
5. The Thin Red Line
6. Motorcycle Man
7. Broken Heroes
8. Metalhead
9. 20.000 ft
10. Cut out the Disease
11. Battle Cry (uključen motiv iz pjesme Warrior)
12. Drum solo (F. Randow) i završetak Battle Cry
14. Solid Ball of Rock
15. Crusader
16. The Eagle Has Landed
17. Requiem (We will Remember)
18. Princess of the Night
—prvi dodatak—
19. Denim and Leather
20. Wheels of Steel
—drugi dodatak—
21. Strong Arm Of The Law
