Blind Guardian visoko na krilima Slovenaca, priredili jedinstveno metalsko slavlje (2006)

Stojim s pivom u ruci. Kako potresno zapažanje, zar ne? No, sat je otkucao 20.00! Točni su! Na minutu! Astral Doors, naime. Šveđani su predstavljali svoj najnoviji studijski album “Astralism”! S pjevačem koji zna pjevati skoro kao Dio. Da je barem ostalo na tome, bilo bi odlično! Ali problem je u tome što on naprosto želi pjevati kao Dio, a to želi i cijeli bend. Ono što je Patricka Johanssona jučer razlikovalo od Ronnieja Jamesa Dia bila je u mnogočemu samo njegova pojava. Pjevač visokog rasta svojom težinom sigurno barem za početak premašuje Dia. Gorostasan frajer za razliku od sitnog pilića Ronnieja. A vokal je inače jezivo sličan. Takav je i izraz benda. U jednom trenutku učinilo mi se da čujem We Rock, kasnije Stand Up An Shout. Da, da, dobro naslućujete! Odatle do Heaven & Hell i Holy Diver nije bilo više daleko. Ukratko. Tehnički lijepo, korektno, dečki su dobro iskoristili ponuđeno vrijeme da se predstave slovenskoj publici. Svakako pravi bend za zagrijavanje pred Blind Guardian. Odlično sviranje, nešto slabiji zvuk s probijanjem nižih dionica, pa ipak… Poprilična šačica ljudi zdušno je dizala ruke u zrak i držala fige za Astral Doors tijekom 45 minuta. Lijep nastup, ali kao što rekoh, temeljito opsjednut Ronniejem Jamesom Diom!

Pogled na dvoranu bio je začuđujući! Sigurno bi u nju stalo još 200 ljudi. Koncert je navodno gotovo mjesec dana prije 14.10.2006. već bio rasprodan. A kad si došao na mjesto zločina, ulaznicu si još mogao kupiti i u 20.00.

 

BLIND GUARDIAN: 21.30 – 23.15
Ostavimo neglazbene stvari po strani. Zagrmjelo je, naime, sat je otkucao 21.30, a bijesno “Yeeeeahhh!!!” mase popratilo je iznenadni zamračenje dvorane. Odjednom se začulo zveckanje hladnog oružja svih mogućih dimenzija, krici pogođenih i izgubljenih na bojištu, Sauronovo upozorenje gospodaru Morgothu neka ipak nabrusi pete i napusti izgubljeni položaj dok još ima vremena,… Dvorana je oživjela i u trenu nadglasala naraciju uvoda. I tu su Blind Guardian. Tamo ispred pozornice je šumilo, “jadnici” su se gnječili uz ogradu, pa je čak i nekoliko kapljica poprskalo s visine fotografe, nesretno stisnute između pozornice i čelične ograde, jer se pivo već veselo prelijevalo s jednog na drugi kraj dvorane. G7 su ovaj put bili posve pristojni dečki. Samo da su se fotografi ubuduće maknuli, bila bi to lijepa gesta, no ovako se jedan od njihovih nesretnika postavio točno u sredinu i pozirao zajedno s bendom koji je neumoljivo grizao kroz Welcome To Dying i Nightfall! Možda stručna ekskurzija radnika slovenskih zaštitarskih službi, kad je riječ o ovakvim koncertnim događajima, u Planet Music u Beču ili u grazki Orpheum, ne bi ni u čemu odmogla.

Prema nekim prepričavanjima priča koje se šire od usta do usta malog prostora šentflorjanske doline očito brzinom svjetlosti, bend je navodno dobrano načeo virus, a koncert dan prije ljubljanskog u bečkom Planet Musicu navodno je posjetitelje ostavio oborenih lica, jer Blind Guardian nisu odsvirali obećani repertoar u cijelosti. No u Ljubljani je bilo drukčije. Ali idemo lijepo polako redom.

Osjetilo se da Hansi Kürsch iskusno štedi snagu, a Blind Guardian su i pošteno promijenili redoslijed skladbi, prilagođen očito pomalo bolesnom pjevaču. Naravno, osjetilo se da Kürsch ne pjeva punom snagom i da dionice u kojima bi trebao vrištati svojim oštrim pristupom radije otpjeva čistim načinom, pa čak i za oktavu niže. Ali s velikim osjećajem. Rutinirano je artikulirao oba pristupa. Čisti i razjareno oštri. Osim toga, tijekom koncerta klavijature se gotovo nisu čule, osim iznimno tijekom sve tri akustične skladbe, u pojedinim uvodnim i izlaznim dijelovima skladbi. Nadalje, problem su bile mjestimice nerazgovijetne harmonije gitara, koje je nehotice prekrivao Marcusov gitarski riffing.

A ipak, pred nama stoje Blind Guardian! Znate što to znači. Tko ima najvjerniju i najfanatičniju publiku u metalu? Blind Guardian po tome sigurno spadaju u “top ten” ljestvice takvih bendova. Činjenica da su njihove turneje po Njemačkoj unaprijed rasprodane i da ih u zemljama romanskih jezika masa uvijek u naletu temperamenta doslovno pojede, znači, kratko i jezgrovito, veličinu i poštovanje koje danas uživa malo koji bend. I dvorana Mediapark bila je potpuno na nogama, od prvog do posljednjeg posjetitelja. Ruke su u zrak dizali baš svi, dokle god je oko sezalo. Isto tako je pjevalo baš sve što je bilo živo unutra. Ni slovenska publika, dakle, nikako nije iiznevjerila bend tijekom nastupa.

Kao što rekoh, Blind Guardian nisu bili 100% na pozornici, a ipak ih je na svojim krilima ponovno nosila publika, koja je koncertu udahnula potpuno novu dimenziju koju je danas silno teško susresti i doživjeti. Ključ do nje su vjernost, predanost i privrženost. A tako što dočaraju samo ljubitelji heavy metal glazbe, dakle metalska publika. Aleluja! Gorak okus u ustima nakon polovičnog nastupa Deep Purple 05.10.2006. u Hali Tivoli i još mlitavijeg tamošnjeg odziva publike, iako je na Purple bilo triput više glava (slab posjet!!!), u trenu je izblijedio. Mediapark je pucao po šavovima svoje konstrukcije, a Blind Guardian su znali da naprosto ne smiju iznevjeriti svoju predanu publiku. Hansi je bio oduševljen i već u uvodu je pozdravio publiku, rekavši da su Blind Guardian doista sretni što napokon, nakon dugih, dugih godina čekanja, nastupaju i prvi put u karijeri u Sloveniji. Na koncertu je bilo mnogo ljudi iz susjedne Hrvatske. Naravno, Hrvati nisu mogli obuzdati svoje nacionalne strasti, kojima moraju privlačiti pozornost i na mjestima gdje to ne spada i kojima naprosto siluju cijeli svijet, pa je tako i u Mediaparku vijorilo poprilično hrvatskih zastava, tako da su Blind Guardian vjerojatno nakon koncerta otišli dalje na put turneje misleći da u Sloveniji postoje posebne vrste fanova koji pripadaju šahovskoj kulturi igranja s crvenim i bijelim šahovskim figurama.

No vratimo se radije koncertu. Publika je svaku skladbu pozdravila s oduševljenjem, a stvoreno ozračje nije dosezalo ni ono s siječanjskog koncerta Helloween. Kakva glupa usporedba zapravo. Kod Helloween je publika razdvojena na toliko frakcija koliko su različitih postava Helloween imali u karijeri. Kod Blind Guardian nije tako. Ili si njihov u cijelosti ili nisi ni u čemu. Polovičarstva nema! Posebna kemija, poseban pristup, sve se vrti oko trojca Kürsch, Olbrich, Siepen, i to već neprekidno dvadeset godina. Kao što je bend jedinstven, tako je jedinstvena i publika. Energija je bila izvanredna. Žmarce doista nije bilo moguće ukrotiti jučer, toliko dobre volje i pozitivne energije bilo je u zraku. “Što li to rade na sjeveru?” bio je “znatiželjan” Hansi i zaključio s: “Let us knock at the gates of Valhalla!” Svijet je poludio. Valhalla je završila kroz produženi izlaz. Kad su gitaristi završili s riffanjem, samo su bubnjevi još topovski parali zračni medij, koji je podupirala publika, uglašeno se ujedinivši u pjevanju vodećeg stiha refrena. Magija! No tijekom koncerta ljudi su nekoliko puta konkretno tražili skladbu Majesty, koju Blind Guardian nisu odsvirali. Zato je tu bila Bright Eyes! Na dosadašnjim koncertima aktualne turneje Blind Guardian su na set listi alternirali između te dvije skladbe. Za Ljubljanu su izabrali Bright Eyes – jednu od najljepše izrađenih himničnih koračnica njihove karijere, koju je Hansi pospremio prije početka: “I would like to see all your shiny bright eyes!”

Kürsch dokazuje da je posljednjih godina, otkako više ne vitla bas gitarom na pozornici, vidno napredovao i u scenskom nastupu, kad u rukama ima samo mikrofon. Općenito u gestikuliranju i vođenju kontakta. Na bas gitari je bendu i ovaj put pomogao unajmljeni legionar Oliver Holzwarth, inače član izvrsnih ponovno okupljenih njemačkih progresivnih rockera Sieges Even. Klavijature je gnječio Michael Schüren. Ukratko, pojave na pozornici posve iste kao na prethodnoj Guardian turneji. Lažem! Bubnjevi! Frederik Ehmke kao novi član izvrsno je zamijenio izvrsnog Tomena Staucha i besprijekornim radom opravdao svoje mjesto u Blind Guardian.

Blind Guardian su u set listu uključili i 14-minutnu epsku pjesmu And Then There Was Silence, ako smijem biti površno drzak  – njihov osobni Rhyme Of  The Ancient Mariner, što je značilo da smo uključivanjem te skladbe doživjeli izvedbeno kompozicijski kompleksan vrhunac koncerta u Ljubljani. Inače je poseban magičan trenutak tijekom koncerta bila izvedba akustične, keltski inspirirane A Past And The Future Secret. Svi smo čekali Bard’s Song. I nije je bilo. Bend je redoviti dio zaključio s And Then There Was Silence.

Bis su otvorili iznenađenjem večeri And The Story Ends. Potom je Hansi prišao Andréu i šapnuo mu na uho nekoliko riječi. Gitaristi su skinuli gitare i zamijenili ih akustičnima. Sad će biti The Bard’s Song. Ne, ne, ne! Harvest Of Sorrow. Vraga, zar će nas ostaviti bez nje? Ono šaptanje na uho malo prije značilo je da se Hansi odlučio otpjevati Harvest Of Sorrow umjesto Lord Of The Rings, koja je izvorno bila uvrštena na set listu. Ta je odluka dokazala da je Hansijev vokal doista načet, a Harvest OF Sorrow je za pjevanje neusporedivo lakša od izvorno planirane Lord Of The Rings i stoga logičan izbor pjevača. Šteta. Uz Imaginations From The Other Side napokon su na svoje došli ljubitelji klasičnih Blind Guardian. Istini za volju, poprilično eksplozivnih klasika nedostajalo je na set listi, među njima Majesty, Born In A Morning Hall, Somewhere Far Beyond, Journey Through The Dark, Lost In The Twillight Hall… S druge strane, dečki nisu pretjerivali s materijalom s novog albuma, što je bilo više nego dobrodošlo, jer su s “A Twist In The Myth” odsvirali svega dvije skladbe.

Dečki su nas napustili i drugi put. A ipak su se ponovno vratili. “Vjerojatno već svi znate koja pjesma slijedi?” upitao je Hansi. I tu je bio taj trenutak. The Bard’s Song – In The Forest, skladba koju publika uvijek otpjeva u cijelosti, a Hansi je za fanove samo intonira u prvom stihu: “Now you all know…”, a ostatak skladbe u potpunosti pripada publici. Vrlo hvaležno bilo je uključivanje klavijatura i bas gitare u izlaznom dijelu, što je dodatno pojačalo izvanredno ozračje koje su stvorile akustične gitare i naravno nezaboravna publika. Blind Guardian za kraj nisu ostali samo na tome, nego su odlučili još jednom udariti sa svim metalskim rezanjem kojim raspolažu. I ovaj put je riječ o izvedbi očekivane klasike Mirror, Mirror, uz koju je publika za kraj još jednom poludjela. Nakon kraja bend se naprosto nije htio odlijepiti s pozornice i posvetio je nekoliko trenutaka oproštaju od vjernih obožavatelja te ih ispratio i dostojnim tušem gitarskih trzalica!

Događaj Blind Guardian ostat će očito središnji koncertni događaj na polju heavy metala za ovu godinu, kad je riječ o posjetima stranih bendova na samostalnim koncertnim turnejama (ostavimo naravno Metal Camp na trenutak po strani). Već rasprodani Satyricon ostavili su izvanredne dojmove početkom mjeseca, a Blind Guardian došli su razveseliti prije svega ljubitelje klasične metalske melodičnosti. Budući da ove godine opet neće biti Iron Maiden u Sloveniji, ljubitelje melodičnog metala s čistim vokalom spasili su upravo Blind Guardian. Bend nije djelovao optimalno, ali je publika ponijela razinu atmosfere i sam bend do onoga uz što kažeš samo još: “To je to!”. Najljepše je naime kad vidiš 1000-glavu masu veselih i sretnih ljudi koji ni nakon kraja koncerta ne dolaze k sebi od svog tog zadovoljstva što su mogli podijeliti trenutke s Blind Guardian. Nekoliko obožavatelja bilo je dobrano natopljeno pivom i tjelesnim izlučevinama, zarumenjenih i izmoždenih lica, kao da su došli iz teške bitke u kojoj su izborili ne samo jednu pobjedu, nego čak cijeli rat. Ukratko, nezaboravna večer, nezaboravno metalsko slavlje, kroz nezaboravnu i jedinstvenu magiju! Nadajmo se još više događaja s ovakvim intenzivnim emocionalnim nabojem i ubuduće kod nas!