Kada je Andrej zadnji put nešto zaŠifrirao prvi put? (2006)
Mjesto: Ljubljana (Slovenija), Cankarjev dom
Datum koncerta: 17.10.2006
Broj posjetitelja: 3000
Cijena ulaznice: 4.800,00 SIT
Eh da. Ni u snu! Da ću ikad biti tamo? Na Šifreru? Halo? Je li netko oboljeo? Madona, imao sam čudan osjećaj prije ulaska u dvoranu. Sav u običnom “jeansu” na sebi. Svuda unaokolo vrvjelo je od tata i mama odjevenih u najskuplju odjeću, poistovjećenu s najsvetijim pravilima najsvetijeg bontona posjećivanja dvorana tipa Gala hala (falilo je samo još obrijanih pudlica i čivava). Obično dođeš, naručiš pivo, upadneš u opušteno čavrljanje s kolegama, bend krene i zabava počinje. Ovdje pak stolice, zabranjeno pušenje, tepih na podu,…
Ne krećem se u tim krugovima, pa sam se prije koncerta osjećao usamljeno kao dugo ne. Andrej Šifrer i njegov osobni 30. jubilej glazbenog djelovanja! Dođe i takvo vrijeme… Nije davno bilo kad je bradati mladić u Rašica puloverima i uskim Elkroj trapericama “drndao” gitaru i razveseljavao nas još kao klince! Mi dečki smo kod izviđača svi htjeli ovladati njegovim repertoarom, a neki smo i uspjeli. Da, da! To je bilo još prije Pearl Jam, Nirvana i Red Hot Chilli Peppers. Bezbrižna vremena pokojne juge.
Čovjek koji razbija led svojim radosnim osmijehom i iskričavim umom, koji u svakodnevni govor usput, tek tako, siplje duhovite pjesničke rime, priredio je posve poseban večer za narod žedan igara i kruha. Ovaj put nije bilo Rašica pulovera. Bile su ulaštene cipele, osijedjela, pravilno oblikovana simetrična frizura, lijepo svježe obrijani obrazi, nikakve gitare u ruci, prije ruža u ustima. Pa ipak, jedna je stvar nakon svih ovih godina ostala ista. Osmijeh, onaj pozitivno nastrojeni šarm Andreja, koji je uspio sačuvati u sebi poput malog djeteta, a koje se uvijek pojavi na vidjelo da zasja među mnoštvom prepunim svakodnevnih tegoba i briga, da im obasja i uljepša dan, ostao je netaknut. I ovaj put je bilo tako.
Bio je to doista čudan, a ipak pravi osjećaj svečanosti. Posebno sam to osjetio nakon što sam stigao još “jučerašnje” svjež iz Ortobara, gdje su ekstremni metalci Wartune i Lycanthrope slavili vraga, ali ukazala se prilika i zgrabio sam kartu koja mi je došla na put nove zabave.
Andreju je za vođenje zgusnuto nabijenog repertoara trebala posebna pomoćnica, simpatična Alenka Tetičkovič, koju bi svaki dostojno obrazovani državljanin Republike Slovenije trebao znati iz TV serije Naša Mala Klinika. Tanka Alenka na jednom kraju pozornice, sa svojom odlučno (pre)mršavom pojavom, i Andrejeve prateće vokalistice, koje su volumenom poprsja ocrtale prave vidike na prostrana polja plodnosti, na drugom kraju, zajedno su sasvim zorno dočarale cjelovitu kontrastnu strukturnu paletu ženskog svijeta u Sloveniji.
Odmah na početku publiku su zapalili Murat & Jose, koji su odlično “posemplali” Šifrerov komad To se govori. Kroz izmjenu odzvanjajućih imena gostujućih umjetnika, koji su svaki zasebno došli izvedbom svojih točaka odati Andreju počast povodom njegova jubileja, koji su u njegovoj karijeri na bilo koji način sudjelovali u osmišljavanju raznih projekata i koji su sudjelovali u stvaranju Šifrerova aktualnog albuma “Kdaj si zadnjič kakšno stvar naredil prvič?”, bili smo svjedoci izvanredne atmosfere kroz 2 i pol sata! Andrej je zajedno sa svojom asistenticom u obraćanjima između skladbi izvalio poveći broj duhovitih rečenica i nekoliko puta dobro nasmijao prisutne. Vrhunac koncerta definitivno je bio nastup koji je priredio Cristopher Cross, dobitnik pet grammyja i jednog oskara, koji je s Ride Like A Wind razveselio čak i pokojeg rockera, koji je, kao i ja, posve neočekivano i ništa zlo ne slutivši te večeri zalutao u Linhartovu dvoranu. Poseban trenutak dočarao je i Eugene “Hideaway” Bridges, koji je zbog svoje obilnosti isprva imao problema s opasivanjem gitare, a kasnije oduševio dvoranu gotovo savršenim svladavanjem skladbe Zoboblues na slovenskom jeziku. Vrlo emotivno obojen trenutak dočarao je i sam Andrej, kad je zajedno s producentom svojih prvih triju ploča odsvirao vijenac klasika, a na gitari ga je pratio Dave Cook. Nažalost, one su se našle pod torturom jednog te istog ritmičkog uzorka i cijela je stvar na pojedinim dijelovima djelovala prilično plitko u usporedbi s izvornikom. Andrej bi si trebao opasati gitaru barem u tom dijelu koncerta. Naime, više puta tijekom koncerta nije znao što bi s rukama kad je bio opremljen samo mikrofonom na stalku. Svoju bi ukočenost nedvojbeno barem djelomično sanirao tako da bi priliku dao i svojoj gitari, čime bi koncertu unio i mjeru autentičnosti koju je posjedovao nekoć, što bi publika nedvojbeno dočekala s dodatnim oduševljenjem.
Zvuk? Sasvim zadovoljavajući. Odmah na početku Zuljan je imao problema s ozvučenjem gitare, kao da su gitarofobni reperi Murat & Jose energijom misli u uvodnoj točki “To se govori” onesposobili gitaru i oduzeli joj bilo kakvu ulogu. Dobro, poslije je sve bilo okej. Bit je bila ovdje. Prava pozitivna energija posvuda. Dugi repertoar prošao je izuzetno brzo. Pri kraju smo se mogli ismijati do suza uz stihove zabavne Zmigaj telo i nadam se da će njezin tekst smanjiti broj anoreksičnih “finih mivki” u Sloveniji. U bis je slijedila još Za prijatelje, a prisutni u dvorani položili smo ruke jedni drugima na ramena i zajedno se njihali kroz skladbu, dok su pozornicu, uz Andreja s postavom, popunili i svi gostujući glazbenici. Kad bi Slovenci češće bili tako složni! Šifrerov koncert s rockerskog gledišta nije ništa posebno, on već zna zašto, ali uz ovakvu postavu poznatih i priznatih gostiju čovjek se teško odupire iskušenju da ne ode iz čiste znatiželje.
Postava:
Andrej Šifrer – vokal
Katja Koren – prateći vokal
Darja Drobnič – prateći vokal
Patrik Greblo – klavijature
Aleksander Sašo Gačnik – klavijature, harmonika
Bor Zuljan – gitare
Nikola Sekulovič – bas gitara
Tomi Purič – bubnjevi
Gosti:
Christopher Cross – vokal, gitara
Beth Wood – vokal, gitara
Steve Wood – vokal, klavijature
Dennis Seaton – vokal
Eugene “Hideaway” Bridges – vokal, gitara
Gerry Doyle – vokal, violina
Gerry O’Connor – vokal, bendžo
Jem Cook – vokal
Dave Cook – vokal, gitara
David Clarke – gitara
Graeme Hamilton – truba
Murat & Jose – vokal
Setlista
1. Bučke (To se govori) 2. Kdaj si zadnjič kakšno stvar naredil prvič 3. You Draw Me With Your Scent (Kako mi zadišiš) 4. You Can’t Hurry My God 5. Party Tonight (Na žur) 6. Pass The Dutchie 7. Father (Oče) 8. Ego 2 9. Ride Like A Wind 10. Sailing 11. Arthur’s Theme (Best that you can do) 12. Be The Light 13. All Right 14. Medley: Bil sem mlad / Moje miške / Martinov lulček / Stoj Marija / Vse manj je dobrih gostiln 15. Eva’s Lullaby 16. Keep On 17. Zoboblues 18. In Your Arms Tonight 19. Givin’ Up On Love 20. Dirty Old Town 21. Wild Rover 22. Molly Malone 23. Zmigaj telo —bis— 24. Za prijatelje
Galerija slika
