Mjesto: Cveličarna VPK Mediapark, Ljubljana, Slovenija
Datum koncerta: 19.02.2007
Broj posjetitelja: 500
Cijena ulaznice: 16€ (18€ na dan koncerta)
Slovenci smo razmaženi. Tražimo samo nešto posebno i masovno posjećujemo samo one koncerte na kojima nas s pozornice razveseljavaju i zabavljaju više ili manje poznata lica. Tko su ta lica, diktira prije svega mreža globalnog bombardiranja s MTV-ja i videospotova, koji u prvi plan stavljaju kult osobnosti ispred glazbe, ispred onoga što je bitno. U prijestolnici nas je već prije dva mjeseca pozdravila gomila plakata s dvojicom kvazi kung-fu čudaka. Cijeloj stvari ime je Eagles Of Death Metal. Jedna od komercijalno zanimljivih strana plakata bila je nedvojbeno ta da je crvenokosi model s desne strane Josh Homme, poznatiji kao frontmen grupe Queens Of The Stone Age, koji rado zadovoljava svoje apetite više ili manje posrećenim sporednim projektima i suradnjama u brojnim sastavima. Zahtjevu za kultom osobnosti bilo bi dakle udovoljeno, da, naravno, gospodin Homme nije otkazao svoje pojavljivanje na koncertnim pozornicama na EODM koncertnoj turneji. Mnogi bi zato preskočili koncert, no jednostavno nije imalo smisla u nedogled premlaćivati hoćemo li dobiti lošu kopiju Queens Of The Stone Age, prosječan rock n’ roll žur, možda čak i ugodno iznenađenje (to su bile rasprave koje su se nekako razvlačile uz pive u više ili manje rockerski obojenim lokalima…), pa smo odlučili provjeriti puls i uspješnost ambiciozno zamišljenog marketinga spomenutog događaja.
Utorak navečer. Ispred Cvetličarne, u neposrednom susjedstvu tvrđave POP TV-a, malo prije koncerta okupili smo se predstavnici medija i hrpa glazbenih zanesenjaka koji su krenuli na slično putovanje kao i mi. Prije svega valja pohvaliti besprijekornu i tečnu organizaciju događaja, jer su organizatori, Kurz Rock Vibe i ekipa YounGunz, učinili više nego dovoljno s dostatnom dozom informiranja i pedantnim rasporedom omogućili nesmetan rad i užitke u VPK-u (intervju možete pročitati nešto kasnije…). Bez zapleta se gomila grunge i stoner odjevenih mladića i djevojaka zgnječila u jedan od uglednijih koncertnih prostora u Ljubljani. U devet su se, po načelu švicarske točnosti, svjetla zatamnila. Reflektori su obasjali pozornicu. Iz zvučnika je zašumio ritam koji je najavio da je koncertni spektakl dana počeo.
Iz drvene kutije iza zavjese prišuljala se lutka grotesknog svećenika. The Preacher je najavio početak nastupa grupe The Spores, mlade američke art-pop grupe koja je našoj publici manje-više nepoznanica. Ritam elektronike koja je flirtala s rave-dance scenom, koju bi očekivao u izolskoj Ambasadi, i nagovor vrišteće vokala koji su s distorzijom zvučali kao grmljavina opsjednutog luđaka. ‘Love My Mind’ bila je provokacija koja je otvorila šou šokom, zanimljivim spojem groteske i zabavnog rušenja mitova da bi The Spores mogli biti pozeri ili šminkeri. Ubrzo nakon uvertire na pozornicu dolaze: bubnjar odjeven u darkersku crninu, gitarist koji izgleda kao peti član Žrebcev iz TLP-ja i seksi basistica s ludim pogledom. Dovoljno da privuče pažnju? U rukama je donijela megafon i lutku koju zovu ljubazno Miss Fishnets. ‘Mandibles’ nastavljaju ples ludila i njemu primjerenog psihotičnog hedonizma. Publika je mogla samo nijemo gledati pozornicu i shvaćati da ih zbivanje sve više privlači. ‘Moon Shine Down’ zavodila je pixies-pumpkins-whaleovskom meditacijom, ljuljajućim ritmovima, bubnjanjem koje je svojom škrtošću prijelaza i istodobno betonsko-granitno preciznim i čvrstim ritmom bilo ujedno mračno i organsko, a glavna poslastica bili su privlačni vokali i grmljavi zvuk niskofrekventnog basa koji slušano veže u kompaktnu cjelinu. Gusto i ljepljivo kao štrcaj krvi koju istiskuju izravno iz svojih srca. Srčanost i bez ikakvih izlika da treba čuvati energiju za sljedeće, odjevnije i veće koncerte. Nastup nije zračio ništa drugo doli samopouzdanje i duboku vjeru da je ono što vam The Spores nude promišljeno i istinski osjećano. A to je pravi temelj za zabavu sa sadržajem. Njihova je glazba glazba s esencijom i smislom. Dokaz neograničenosti jest i to da The Spores bez poteškoća uspijevaju nadići ograničenja prvoosobnog ispovijedanja osobnih priča i tako da angažiraju i regrutiraju bizarne alter ega. Svaki umjetnik koji nudi bilo što novo barem je malo shizofren. The Spores šapat tisuću glasova u glavi ne preslišaju i ne ignoriraju. Postaje dio onoga što The Spores jesu. Alter ega su lutke. Priviđenja i prisluškivanja dobivaju tijelo. Impersonirani u osobnostima uvodničara The Preachera, Miss Fishnets, McMbrya, vražjeg Tita… Družina je šarolika i brojna, a bit će ih još. The Spores nastavljaju set s ‘Moon Shine Down’, pjesmom ‘Big Bother’ i prvim hitom s njihovih lokalnih radija – pjesmom ‘Kill Yourself’. Predstavljački pamflet zaključuju s ‘El Matadorom’, ‘Heat Seekerom’ i obradom pjesme grupe Simon & Gurfunkel ‘The Sound Of Silence’, kojoj pristupaju na seksipilan, sanjiv način i u poznati napjev utkaju elemente clashovske punk osobnosti. ‘Sound Of Strummer’ zaključuje epopeju i samouvjereno predstavljaju aduta grupe The Spores i njihove ploče Imagine The Future. Solidno, zanimljivo i možda za mnoge posjetitelje koncerta gotovo probavljivo. Ja sam bio oduševljen audiovizualnim bombardiranjem i kemijom sastava.
Malo poslije deset navečer slijedi drugo poluvrijeme. Na pozornicu stižu glavne zvijezde večeri, koje su napunile VPK do posljednjeg kutka. Eagles Of Death Metal su diverzija punokrvnog rock’n’rolla, zabave i inteligentnog humora. ‘Don’t Speak (Bang)’ ili poznatija kao ‘I Came To Bang’ započinje ples i tempo razvrata. Dave Catching, čovjek s golemim naočalama i plavim irokezom s lijeve strane. Brian O’Connor kao Ice-T koji bi zarađivao za kruh kao krupje u nekom Casinou, s desne strane naoružan basom. Jesse Hughes se pak kao hiperaktivni frontman skriva iza tamnih naočala i mornarski prugaste majice trčkarajući negdje između lijevog i desnog dijela, a uvjeriti namjerava već prvim akordom, prije toga ipak najavi i dade do znanja da je tu zato da bi se zabavljao. Iskrenim nastupom i izravnim kontaktom s publikom zabavlja i publiku, koja to nagrađuje burnim aplauzom već nakon prve pjesme. Kako si ruku daju seks, dekadencija i iskreni rock’n’roll pokazuje jurišni nastavak ‘Kiss The Devil’. Znoj lije s pozornice. Znoj lije u parteru i na tribinama. Zvučna slika pak, usprkos tome što je daleko od savršenstva QOTSA koncerata, slijeva elemente riff rocka, boogieja, blago omekšanog stonera (najbliže slici Branta Björka, koji se predlani ljeti predstavio i našoj publici u starom gradskom jezgru). ‘Bad Dream Mama’ podsjeća na Rolling Stones. “Here I’m now and I Wanna be your monkey, baby!” Jure brzo i bez pretjeranog filozofiranja. Nakon jednako gotovo stonesovske ‘Move the Night’ zagrmi nenaporna pjesmica ‘English Girl’. Žur, ples i seks na deseту potenciju. Jesse nije baš Pavarotti, ali zna motivirati i pokazati na što mi muškarci mislimo svakih par minuta, vrlo slikovitim kretanjem zdjelične kosti te nagovorima o ljubavi, koketiranjem s djevojkama u drugom i trećem redu. Bez dlake na jeziku obraća se i kaže da želi da u ovom izljevu seksa i zabave ostanete u vječnom pokretu i vi koji se niste usudili baš u prve redove uz željeznu ogradu. Vrijeme je i za glazbene želje. ‘Cherry Cola’ budi sjećanje na videospot koji ste možda čak i vidjeli na malim ekranima. Zatim povratak divljem tempu parenja i oznojenih tijela. ‘Whorehoppin” spaja ritmiku pijanog boogie riffanja i ranog Iggyja Popa, koja usprkos ponavljajućem preigravanju već čutih viža i “fuš solaža”, koji nisu baš zanimljivi ljubiteljima G3 virtuoznosti i svim štovateljima umišljenih šesterožičnih samoprozvanih bogova. Pa što onda? Eagles Of Death Metal vam to nikad nisu ni obećavali, pa to ni ne nude, zar ne? ‘Already Died’ dopuzi do nečega što sliči starim dobrim Queens Of The Stone Age. Definitivno čujem da bi tu pjesmu mogao pjevati čovjek kojeg na pozornici ovaj put nema – Josh Homme. Hvala Bogu, jer cijelu pogaču mogu pojesti uporni ustrajnici EODM i u prvom redu, htjeli ne htjeli, karizmatični osebujnik Jesse. Taj vam tu pripovijeda bolnu priču o ružnom razvodu, razočaranju i tome da je to i razlog zašto ga danas možete diviti ili ćete ga jednostavno morati trpjeti na pozornicama diljem svijeta. O kemiji koju sam taj dan već doživio može se opet više nego samo govoriti. Možda i zato što vam pivo ljepše teče uz ritmično udaranje nogu i već provjerene gitarske zahvate. ‘Stuck In the Metal’ zabrunda s nepromijenjenim žarom privlačnosti, koji nikako ne podsjeća na išta slično death metalu. Ono što čujete prljav je i beskompromisan napitak boogieja, slide gitare i ubrzanog bluesa. Seksi! Nakon ‘Flames Go Higher’ slijedi ponovni udarac u smjeru spjevnijih voda i pjesama s radijskih valova, koje je u rockom bolje prožetom inozemstvu razdjevičivao ‘Boys Bad News’. Kako je spavati s tinejdžericama kaže ‘Just 19’, koja nadopunjuje možda prije previđenu seksožudnju s ‘I Only Want You’. Kako ste to uopće mogli previdjeti? Pa nismo, ne brinite! Redovni dio koncerta završava. Grupa bi mogla otići s pozornice, ali dovoljno je pokazati tek malo inicijative. Poklade, alkohol i rock’n’roll traže produžetak. Jesse daje ostatku grupe mogućnost za brzo pivo i odmor te samostalno izvodi akustičnu verziju pjesme ‘Midnight Creeper’, zatim ‘New Rose’ te dokaz da ni Eagles Of Death Metal nisu imuni na velikane Ramones – ‘Beat On the Brat’ tek je jedna od obrada završnog vijenca, jer nam već sljedećom pjesmom pokazuju da su u mladosti preigravali ili barem slušali i prije nekoliko puta spomenute Rolling Stones – ‘Brown Sugar’ i završetak u EODM stilu kao točka na i: jurišni udarac s brzinskim uništavanjem skeptika – ‘Speaking in Tongues’. Hvala lijepa! Bili ste lijepa, poslušna i zabave željna gomila uživatelja, Slovenijo! Kako i ne bi, jer dobili smo ono što smo, usprkos tome što je mnogi imao mnogo toga za primijetiti, očekivali: zabavu i dobar način kako proživjeti poklade. Eagles Of Death metal nisu tu da bi vam prodavali intelektualiziranje o ratovima, zagrijavanju atmosfere i neizbježnosti smrti ili apokalipse. Jedino što navješćuju jest čar trenutka, testosteronski overdose i neizmjernu ljubav prema onome što trenutno rade – iskrenom rock’n’rollu – s pravom mjerom seksa, droga i alkohola. Je li netko propustio Josha? Ja ne. Thumbs up EODM! I do viđenja u sljedećem ratu – bez sumnje da je r’n’r još uvijek živ i da još uvijek zna udariti snažno i živahno, vječni skeptici!
Setlista
The Spores:
1. Love My Mind
2. Mandibles
3. Moon Shine Down
4. Big Brother
5. Kill Yourself (anti suicide)
6. El Matador
7. Heat Seeker
8. Sound Of Strummer
E.O.D.M.:
1. I Came To Bang
2. Kiss The Devil
3. Bad Dream Mama
4. Move In The Night
5. English Girl
6. Cherry Cola
7. Whorehoppin’
8. Already Died
9. Stuck In The Metal
10. Flames Go Higher
11. Boys Bad News
12. Just 19
13. I Only Want You
Produžetak:
14. Midnight Creeper (solo)
15. New Rose / Beat On the Brat
16. Brown Sugar
17. Speaking In Tonuges
