Izdavač: EMI Records
Datum izlaska: 03.05.1988
Produkcija: Peter Collins
Duljina albuma: 59.16 min
Žanr: Art Metal
Temelj albuma “Operation:Mindcrime” je koncept. Prvorazredni srhljivac, odnosno konceptualni triler na putu osobnog armagedona. Priča o “džankiju” koji se pridruži podzemnoj organizaciji u kojoj pod hipnozom i visokim dozama heroina prima i izvršava naredbe za ubojstva korumpiranih ljudi na vodećim položajima u društvu. Detaljnije je taj koncept opisan na dnu recenzije, jer album “Operation:Mindcrime” to, u svoj svojoj sjajnosti i veličini, nedvojbeno zaslužuje.
Više nego očito, album “Rage for Order” (1986) bio je bandu iznimno drag, usprkos mješovitim ocjenama glazbenih kritičara, među kojima se mnogima nije svidjelo što su se Queensryche njime stilski odlučno udaljili od elemenata klasičnog heavy metala. Na njegovoj slici dečki su gradili dalje. Za novi album izabrali su srhljiv koncept koji je refleksija njihovih vlastitih umova. Glazbeni materijal u cijelosti je podređen konceptu!
Ekipa je prionula svom snagom i poduzetno i dotjerivala sliku koncepta, koji je kroz uglazbljenje oživljen tako uspješno da su bez problema mogli snimiti cijeli film po tom konceptu. Albumom neprestano puše bezizlazan ledeno-logičan dašak. Kako i priliči horor-ostvarenju. Otkucaji suđenog sata, iščekivanje užasa, nasilja, kovanja zlih djela, prisutan je osjećaj neprestanog bijega od istine. Sve to doslovno povuče slušatelja tako duboko u svoj zagrljaj da u ovoj točki i sam počne gledati kroz oboljeli mozak središnje figure koncepta, Nikkija. Ludilo! Po toj atmosferi “Operation: Mindcrime” opasno je blizu albumu Pink Floyd “The Wall”. Dulje, “pune” prave rockerice s glavom i repom prekinute su usputnim kraćim točkama. Sve je to majstorski protkano dodavanjem posebnih efekata. Cijelo vrijeme se u pozadini mogu čuti izvještaji s TV-a i radija, tu su lupanje vratima, pucnji, skandiranje mnoštva, otvaranje električnih prozora na autu, razbijanje prozorskih stakala, kiša, ledeno hladni dijalozi glavnih glumaca,…
Queensryche uspijevaju, uz na albumu istaknute atribute nepredvidljivosti i izvrsne dinamike, u trenu stvoriti dramatičnu atmosferu kroz Nikkijev unutarnji dijalog sa samim sobom (I Remember Now…), koji se odjednom pretvori u sumornu, ali uzvišenu koračnicu Anarchy X. Stigli smo do prve prave rockerice s glavom i repom, Revolution Calling. Himnični refren s lakoćom usisava slušatelja. Dobro došli u njedra potpune manipulacije! Od tu nadalje album je navijen i u prvoj polovici teče lagano i glatko, s “metalskim” vrhuncem u skladbi The Mission! Iza nje je postavljen najjači art rock trenutak ploče! Gotovo 11-minutni ep Suite Sister Mary. Najmračniji trenutak ploče, u kojem bukte brojne emocije i raspoloženja koja Tate oživljava svojim pjevanjem. Posebnu draž i nadogradnju, ne samo te skladbe, nego i koncepta i albuma kao cjeline, donosi vokal Pamele Moore, koja oživljava Sestru Mary. Toliko čežnje u duetu Tatea i Moore, nakupljeno na jednom jedinom mjestu, ne nalaziš tek tako. Srhljivost je dodatno naglašena pjevačkim zborom koji se pojavljuje gotovo kroz cijelu skladbu. Suite Sister Mary ujedno je i najjači trenutak ploče, po mjeri nepredvidljivosti, koja izvrsno nadograđuje osjećaj drame! Skladba ima i vrhunsko stupnjevanje te srhljive atmosfere kroz minutažu, s vrhuncem pri samom kraju. Zaleđenu krv u žilama u trenu otopi najtvrđa rockerica ploče, The Needle Lies, s AOR-ovskom uporabom vokalnih harmonija refrena, koje stoje u odličnom kontrastu prema agresivnom stavu rifa i bijesnom naletu bubnjeva. Nakon shizoidnog Electric Requiem, sumorni dio albuma s vrhuncem u Suite Sister Mary i The Needle Lies odjednom se opušta kroz glam metal beat rockerice otvorenog rifa u pretrefrenu Breaking The Silence, a nastavlja preko sličnog pristupa u I Don’t Believe In Love. Te dvije su, uz završnu Eyes Of A Stranger, u samim refrenima vrhunski AOR materijal s nevjerojatnom izvedbom melodičnosti, na koju je zalijepljen prvorazredan intenzivan dodir melankolije i drame. To su trenuci najveće melodične perfekcije albuma. Završna Eyes Of A Stranger uvodno dočarava atmosferu znamenitog albuma “The Wall” grupe Pink Floyd i svojevrstan je ekvivalent skladbe Comfortably Numb s navedenog albuma Pink Floyda. I po artističnoj strani. Skladba je savršenstvo koje se ističe ne samo na ploči, nego i u cjelokupnom opusu Queensryche. Izvanredni motivski prijelazi, intenzitet raste s vrhuncem u refrenu, rif je upečatljiv i od njega i sam možeš postati ovisan. Sad se već nemarno ponavljam, ali besprijekorni Tate ističe se i u ovoj skladbi. Magija je potpuna.
Queensryche su povrh svega toga pripremili i album besprijekorne produkcije. Album i po toj strani diše punim plućima i ne može biti bolji nego što jest. Da ga je netko htio poboljšati, samo bi ga pogoršao. Bubnjevi su topovski razorni, prijelazi duboko odjekujućih jeka na trenutke podsjećaju na zahvate Neila Pearta (Rush). Svi instrumenti jasno su međusobno odvojeni i veličanstveno zajednički grade veličanstven i jedinstven zvuk kakav ima samo “Operation: Mindcrime”, album izvanserijskog dodira. Dotjerani duhoviti rifovi, u pozadini orkestralni aranžmani koji drže visoku dramatičnu atmosferu, još jedna besprijekorna demonstracija Tateova vokala kroz album, koji još jednom dokazuje da je riječ o jednom od najvećih pjevača rocka! Voluminozno parajuća debela bas linija. Album izvanredne dinamike s uhvaćenom magijom radne kemije dečki koji su zajedno disali za istu stvar u studiju!
Da. To je onaj album koji odgovara na pitanje zašto su (samo) neki bendovi veliki bendovi. Veliki bendovi u karijeri posjeduju velik album, album koji je obično važan u povijesti rocka, svojevrsni preteča, vjesnik novog, čimbenik koji mijenja tijek evolucije u rock glazbi. Obično takav album ne dolazi odmah na početku, nego kroz sazrijevanje benda. Takav je i “Operation: Mindcrime”, a Queensryche su s njim velik bend. On je spomenik rock glazbe i jedan od najvažnijih glazbenih dokumenata koji su se dogodili na planetu. Bez obzira na to što taj album nema veze s riječju progresivni metal, nagovijestio je smjernice razvoja heavy metala u budućnosti. “Operation: Mindcrime” je progresivan u pravom smislu te riječi. Pogotovo po konceptu, po poeziji i po unikatnoj i jedinstvenoj prepoznatljivosti koju su Queensryche uspjeli razviti u ovoj točki svoje evolucije. Tako ga mogu ponovno označiti kao art rock album. Ništa drugo se ni ne usuđujem reći. Queensryche zvuk i rock koji nećeš naći nigdje osim na njemu! Neponovljiv čar visoke umjetnosti i inteligencije!
“Operation: Mindcrime” dokazao je da i tvrđi rock može posjedovati “intelekt”. Dakle, “metal s intelektom”. Zašto metal? “The Warning” je metal album i metalci su po njemu Queensryche prihvatili kao najviše svoje! I dalje su Queensryche, kao od šale, unovčavali svoje božanske rifove, koji su ljubitelje teških zvukova uvijek u tren uvjerili. E, a po uzoru na “Operation: Mindcrime” artistički se u budućnosti ugledao čitav niz bendova, među njima, recimo, i Dream Theater ili Shadow Gallery. Riječ je o primjeru idealne kombinacije koncepta i glazbe. Da bi koncept oživio kroz glazbu, moraš mu se znati podrediti. To vrijedi i za potrebu višeslojnog prilagođavanja. A glazba na “Operation: Mindcrime” u cijelosti bravurozno prati odabrani koncept. “Operation: Mindcrime” ostavlja slušatelja pod snažnim dojmom stvarnosti, a osjećaji te mogu držati još nekoliko sati nakon slušanja. Naime, riječ je o vječnom umjetničkom djelu u najljepšem mogućem manifestu i albumu koji spada u svaki školski program te u obvezan osnovni inventar svakog kućanstva.
PRIČA ALBUMA “OPERATION: MINDCRIME”:
Glavna figura koncepta je Nikki. Priča počinje u bolnici. Dečko leži u gotovo katatoničnom stanju, nepomično na krevetu, pamćenje mu ne funkcionira normalno, kroz polje sjećanja s vremena na vrijeme zavijore krhotine razbijenih doživljaja iz njegove prošlosti. Nakon što ga posjeti medicinska sestra i za laku noć mu podari još jednu konkretnu dozu sedativa, Nikki odjednom doživi “flashback” u kojem se smisleno slaže slika slijeda događaja i djela koja je počinio i koja ga vode u prošlost (I Remember Now, Anarchy X)… U toj “pretrazi svijesti” vraća se u vrijeme kad je bio ovisnik o heroinu i kao buntovnik protiv društva pridružio se tajnoj organizaciji predanoj revoluciji (Revolution Calling). Vođa te klike je religiozni i politički demagog Dr. X, koji manipulira Nikkijem kombinacijom doza heroina i hipnoze te ga iskorištava u svrhu ubijanja. Kad god Dr. X upotrijebi riječ “mindcrime”, Nikki se u trenu pretvori u poslušnu marionetu koja slijepo sluša i izvršava doktorove naredbe. Tako Nikki prihvaća svaku narudžbu za ubojstvo (Operation: Mindcrime, Speak), za ubojstvo bilo kojeg čovjeka koji se nađe nasuprot zločincu Dr. X-u. Dogodi se da Nikki, preko jednog od Dr. X-ovih saveznika i isto tako člana te tajne organizacije, korumpiranog svećenika Oca Williama, upozna sestru Mary, koja je iz lake djevojke, koja je nekoć prodavala tijelo na ulici, postala redovnica. Ona Nikkiju pruža usluge. U konceptu nije posve jasno jesu li te usluge seksualne prirode ili je riječ samo o platonskom osjećanju (Spreading The Disease). E, a kroz rastuće prijateljstvo sa Sestrom Mary Nikki počinje preispitivati prirodu svog djelovanja (The Mission). Dr. X, koji je cijelo vrijeme brižno na oprezu, naravno, primijeti i taj važan detalj, u kojem u Sestri Mary uviđa izravnu prijetnju! Zato naloži Nikkiju da počisti Sestru Mary, a s njom zajedno i svećenika. Otac William dobije metak među oči, ali kad se Nikki nađe pred Sestrom Mary da izvrši isto djelo, popusti i ne ispuni naredbu Dr. X-a (Suite Sister Mary). Sa sestrom Mary odluči napustiti tajnu organizaciju. Dr. X upozori Nikkija da je ovisnik i da samo Dr. X može Nikkiju osigurati dnevne doze za njegovo normalno funkcioniranje (The Needle Lies). Nikki se nakon sukoba s doktorom vraća Mary i nalazi je ubijenu (Electric Requiem). To spoznanje jednostavno ne može podnijeti, a počne se i pitati nije li je možda ubio upravo on u hipnotičkom stanju, kad toga nije bio svjestan. Taj šok ga dovodi u stanje ludila (Breaking The Silence, I Don’t Believe In Love). Tako na mjesto zločina stigne i ruka pravde, uhiti Nikkija zbog sumnje na ubojstvo Mary i posljedično svih ubojstava koja je izvršio za Dr. X-a (Waiting For 22) . Budući da se Nikki mentalno nalazi gotovo u stanju katatonije, smjeste ga u bolnicu, gdje se počinje prisjećati (My Empty Room, Eyes Of A Stranger). Krug je zatvoren.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. I Remember Now (1:17)
2. Anarchy-X (1:27)
3. Revolution Calling (4:42)
4. Operation: Mindcrime (4:43)
5. Speak (3:42)
6. Spreading The Disease (4:07)
7. The Mission (5:46)
8. Suite Sister Mary (10:41)
9. The Needle Lies (3:08)
10. Electric Requiem (1:22)
11. Breaking The Silence (4:34)
12. I Don’t Believe In Love (4:23)
13. Waiting For 22 (1:05)
14. My Empty Room (1:28)
15. Eyes Of A Stranger (6:39)
BONUS SKLADBE PONOVLJENOG IZDANJA (2003):
16. The Mission* (6:11)
17. My Empty Room* (2:43)
(*)- koncertne verzije
Postava:
Geoff Tate – vokal
Chris DeGarmo – gitara, prateći vokal
Michael Wilton – gitara, prateći vokal
Eddie Jackson – bas gitara, prateći vokal
Scott Rockenfield – bubnjevi, udaraljke, klavijature
ULOGE:
Pamela Moore – Sister Mary
Anthony Valentine – Dr. X
Debbie Wheeler – Nurse
Mike Snyder – Anchorman
Scott Mateer – Preacher
The Moronic Monks of Morin Heights – zbor
