Čupanje u Channel Zeru uz Vulvathrone, Brutart i Železobeton (2008)

0 11

Autor: Rok Klemše

Mjesto: Channel Zero / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 30.01.2008
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 7,00€

Channel Zero je uvijek ugodno utočište, pogotovo kad zove na metal koncerte, koji su u jednom od središnjih prostora Metelkove na sreću stalnica. Organizator Matevž i njegova bolja polovica zaslužuju bezbroj pohvala, jer su zajedno s klubom Channel Zero jedni od rijetkih organizatora manjih metal koncerata, prije svega domaćih metal sastava u Ljubljani. Prošlog četvrtka, kad se većina vjerojatno već pripremala za nabijanje krafnama, Channel Zero je tako zvao na koncert dvaju bendova ispod okrilja prve i jedine slovenske metal etikete On Parole Productions, organizatora masovnih orgija Vulvathrone te jedinstvenih Brutart, a lijepi paket sastava zaključili su legendarni thrash povratnici iz Murske Sobote, Železobeton.

Večer uz kamin i čašicu konjaka uz melodije Straussova valcera Na lijepom plavom Dunavu pozvao je murskosoboški sastav Vulvathrone. No sve je to samo maska za nesputanu orgiju, bolesne seksualne prakse, dominaciju i sadomazohizam bez premca. Ako su Mötley Crüe curama klecala koljena uz Girls, Girls, Girls, Vulvathrone ih s bičem i Porn, Porn, Porn. Porn grind majstori Vulvathrone ovaj su put nastupili kao trio, bend je naime na moje iznenađenje napustio vokalist Sebastjan Vöröš, koji je literaturu de Sadea i pornjake očito zamijenio Desom Muck i Little Women. Ulogu glavnog grgljača tjelesnih tekućina stoga je preuzeo porn mastermind Herman, koji se brine i za masturbaciju… po žicama naravno, pokvarenjaci. U tandemu s basistom predstavili su kolekciju obuće zima/proljeće 2008. Srčani, plišani papučići/praščići su kul! Vulvathrone unatoč okrnjenom sastavu djeluju vrlo uvjerljivo, odsvirali su čak svoj najbolji koncert od onih kojima sam imao čast prisustvovati. Herman grokće k’o lud, na trenutke poput neukroćenog divljeg vepra, a na trenutke vrišti kao prase pred klanje. U dobrih sat vremena dečki su odlupali kroz vijenac najvećih hitova poput Tarja, You Cunt!, The Allure of Domination, Toilet Slut i klasike Bitch, Suck My Tich!!! U cijelosti su publiku silovali prvijencem Bukkake (2007) i poprskali je s par novih komada među kojima ponajviše odskače Caviar, koji je možda čak i najbolji komad ispod pera učenika Marquisa De Sada.

VULVATHRONE:
1. Porn, Porn, Porn
2. The Allure of Domination
3. Psychopathia
4. Tarja, You Cunt!
5. Bitch, Suck My Tich (extended version)
6. Bleed For Me
7. Kurbovje
8. Toilet Slut
9. Strije
10. Maxxed Out
11. Caviar
12. Marquies De Rous
13. Forced Oral Fuck
14. Piss Bukkake
—dodatek—
15. Plastered With Semen
16. Judgement Day

Nakon temeljitog čišćenja oskvrnutog odra nakon onečišćavanja s Vulvathrone, bilo je vrijeme za nešto posve drugačije, ušima prijaznije. Pozornicu su zauzeli još jedni štićenici etikete On Parole Productions, jeseniški Brutart. Dečki od svog nastanka važe za specifičan, jedinstven bend, što su potvrdili već svojim demom Arab Dream (2003), a taj su ugled još učvrstili upravo izdanim debitantskim pločom Mimic, koja je i glazbeno i oblikovno vrhunac na slovenskoj glazbenoj sceni. Brutart su ovaj koncert iskoristili za predstavljanje prvijenca te su nažalost prilično malobrojnu publiku oduševili mračnim metalom pomiješanim s utjecajima death i doom metala. I zbog potpune originalnosti Brutart nisu baš pisani po koži široj metalskoj publici, slušanje njihove glazbe zahtijeva malo više vremena da je osvojiš, što se osjetilo i na publici. No, i ona se prema kraju ponešto razgibala i prvi redovi su zdušno čupali. Brutart su Channel Zero demolirali teškim riffovima, komplicirano strukturiranim komadima i sjajnom atmosferom koju stvaraju. Pogled na sebe preusmjerava ponajprije životinjski bubnjar Sebastjan, koji bez dvojbe spada u vrh slovenskih bubnjara, a središnja je figura zasigurno vokalist Blaž. Nije samo glazba ta koja Brutart čini jedinstvenima, to je i Blažev vokal, koji je grub i hrapav, blizu death growla, ali nije brutalan i posve je razumljiv, jasan i razgovijetan. Da ne govorim o agresiji i emocijama koje izvuče iz grla, a jedan od najboljih trenutaka zasigurno je refren komada Deliruim s moćnim “Fatheeeeer, I’m Soooorry!” Brutart su u dobrih sat vremena odsvirali odličan koncert, ne bi doduše škodilo malo manje statičnosti i malo više komunikacije s publikom, ali mislim da su Brutart sastav koji si nešto takvo može i priuštiti.

BRUTART:
1. The Verge
2. Fabric of Illumination
3. Toward
4. Immigrant
5. Materia
6. Termites
7. Fade
8. Delirium
9. Fiends of Sympathy
10. Rebellion
11. Desert

Posve na kraju došli su na red još i teško i nestrpljivo iščekivani legendarni slovenski thrash metalci iz Murske Sobote, Železobeton. Kultni bend, nastao davne 1988., vraća se u pravo vrijeme ponovnog uzleta metala kako u inozemstvu tako i kod nas. S malo manje medijskog pompa od povratka Interceptor, ali slično kao i povratak još jedne legende, Game Over, tiho, ali prokleto udarno i učinkovito. Železobeton mastermind Tadej Ropoša okupio je oko sebe pomlađen sastav, drukčiji dakle nego u osamdesetima i devedesetima, ali zato ništa manje thrasherski razoran. S novim gitaristom Robertom Ferencekom čini super uigran dvojac, koji više nego uspješno dodaje jedan drugome vrlo dobre riffove i odlične solaže. Prekmurski dečki su posjetom Channel Zeru predstavili upravo izdanu ploču I Don’t Know i u dobrih sat vremena prikazali pravu lekciju iz thrash metala. Rušilački komadi nizali su se jedan za drugim – No Time, Shit, I Don’t Know, Before You Die, Power Built on Blood s novog albuma, a nisu izostavili ni starije klasike a la Confess i Drunk Drunkard. Tadeju se vidi da je prava legenda, na pozornici uživa, thrashira bez milosti i dobaci još poneki duhoviti komentar za koje bi povremeno zbog štajerskog naglaska trebali podnaslovi, ali nema veze. Kao odličan dodatak bendu pokazao se i basist Andrej Gorčan, koji je raznolikim tehnikama sviranja basa, uključujući slapanje, podsjetio na pokojnu legendu Cliffa Burtona. Železobeton sa svojim zapaljivim thrashom, koji na trenutke podsjeti na staru Metallicu i Slayer (ponajprije zbog Tadejeva vokala, koji na trenutke podsjeti na Toma Arayu), a drugi put na Nuclear Assault i Overkill , ali uvijek s potpunom mjerom originalnosti i kvalitete. A povrh adrenalinskog sata thrash metala Železobeton ti za kraj nude još i besprijekorno odsviranu Iron Maiden klasiku Deja-Vu (s vokalno thrasherskim prizvukom). Železobeton su još jedna od slovenskih legendi gladnih pozornica i vratili su se veličanstveno. A znate što? Stvarno ih se isplati vidjeti, zato ih ne propustite 3. ožujka u Orto baru. Ne propustite ni sljedeći koncert u Channel Zeru – 28. veljače žare To Hate, Hiram, Batina i Thraw, zato posjetom podržite slovensku metal scenu!

ŽELEZOBETON:
1. To Be A Man
2. No Time
3. Shit
4. I Don’t Know
5. In This Town
6. Tagrag
7. We Want, We Need
8. Done
9. Power Built On Blood
10. Stay
11. Prayer To Sorrow
12. Before You Die
13. Confess
14. Drunk Drunkard
15. Beautiful Crematory
16. Shake Down
17. How Do You Like It?
—dodatek I.—
18. Sweet Sewerage
19. Selling The Death
—dodatek II.—
20. Deja-Vu

fotografije: Aleš Podbrežnik

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići