Mjesto: Klub glasbe Jazzy / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 08.02.2008
Broj posjetitelja: 160
Cijena karte: 0,00€
“Prvi damin” pomagač. Lady’s odpirač? Uz malo mašte posve spojive funkcije. Ah ti nakladač! Neka bude dosta samo pomagač. Večeras radije ne idemo u detalje. Lady’s First u Postojni, s dijagnozom “kvarteta”, iako zvuči nepristojno prema oboljelom Aaronu (poštovanje), na taj su način dobili još jedan dodatni razlog zbog kojeg ih je apsolutno potrebno otići pogledati. Pa razloga osim Lady’s First, naravno, ima još podosta. Ugodna klima u postojnskom Jazzyju, gdje RockLine do sada nije uložio veći napor od obavljanja intervjua s legendarnim bivšim Iron Maiden “softičem” Paulom Di’Annom prošlog ljeta, tako je prvi put u karijeri dobio priliku pokriti neki glazbeni događaj u ovom iznimno simpatičnom klubu. Bilo je mnogo ljudi koje s najvećim zadovoljstvom pozdravljaš i drago ti je što ih poznaješ.
Namjerno sam kasnio i naravno još uvijek premalo zakasnio. Dojurio sam oko 22.30. U “backstageu” su dečki iz Lady’s First silno raspoloženi i djeluju posve bez brige da će večeras Buco morati nastupiti u Aaronovoj ulozi i prijeći s gitare na bas gitaru. Atmosfera je zabavna, dečkima ide 100 na sat. Flešo još šakom gela Guziju utrlja u kosu, napravi mu pravi indijanski perjanik, dok se dečki upućuju na pozornicu!
High Machine, očekivano, otvara šou! Ljudi je puno, puno više nego krajem siječnja u kamničkoj Kotlovnici, iako se oprezno držeći dva metra udaljenosti marljivo “džuskaju”. Miško se brine za zvuk. Na prvu je Buco doista naštudirao stvar kako se “šika” – pravi vojnik, hlače nisu problem. Fantastično galopirajući uvodni Lady’s First jahač High Macihne, naslijedio je (zanimljiv izbor!) zametalizirani I Want To Break Free (Queen), za njim Black Sabbath željezo s Paranoid i u sličnom se stilu vrtio prvi dio, kao u Kamniku. The Trooper je izostavljen, ali ga je u drugom dijelu koncerta zamijenio Fear Of The Dark, na čijem su se uvodu neumorni solist Youwda i Buco postavili jedan nasuprot drugome, samo što ovaj put nije bilo gitarskih harmonija. Unatoč tome zvuk je bio pun i sočan. Možda otud problem Guzija, koji se nekoliko puta nije čuo tijekom pjevanja, jer je Youwdina gitara večeras posebno glasno rikala i režala s pozornice! Pa, samo jedna gitara bila je ovaj put. Neka barem ta “sune” kako se šika, zar ne?
Lady’s First su naravno odsvirali odlične Criminal i LF (od autorskog materijala) i potpaljivali publiku obradama Speed (Billy Idol), Hallowed Be Thy Name (Iron Maiden) i Creeping Death (Metallica), kojom su zaključili prvi dio. Posebna ponuda prvog dijela nastupa? Skladba grupe Partibrejkers Kreni prema meni, na pozornici s bivšim pjevačem Outsidera Miškom. Lijepa posveta grupe dečku u znak zahvalnosti što se pobrinuo za sve detalje da se Lady’s First te večeri u Postojni nije ni jedan jedini vlas na glavi iskrivio. Dečki su osjetili da je energije koju ovaj put daje postojnska publika neusporedivo više nego, primjerice, u kamničkoj Kotlovnici. Koncert je, što se atmosfere tiče, izveden na nekoliko viših razina. Općenito je Guzi na vokalu ovaj put bio odlično raspoložen, Buco je s vremena na vrijeme jako stiskao zube i tresao rukom. Bas gitara je ipak težak i nemilosrdan zanat, makar navodno Yamaha basevi (tu je marku Buco koristio te večeri) imaju nešto mekši prihvat (barem za gitare to vrijedi) u usporedbi s ostalom “firmaškom” bas družinom!
Obilna pauza naravno je služila za liječenje odrgotina koje može uzrokovati bliže druženje s teškim čelikom. Grupa u drugi dio ulazi s 911, dodaje od svojih skladbi još The Game i prvu ponudu drugog dijela! Iz publike u pomoć uskače Aaron kako bi zamijenio Buca na bas gitari za skladbu Prazna cesta. Balada za koju bi i Aaronov liječnik žmirnuo na jedno oko, a Buco se već izgubio u backstageu, vjerojatno hladeći svoju ruku. Naravno, dečki su taj trenutak iskoristili za dobar štos. Buca nikako nisu mogli više izvući iz publike da nakon kraja komada ponovno preuzme ulogu basista. Naravno, morao je na kraju. Ukratko, svaka čast dečkima! U Aaronovoj gesti krije se da kvintet doista diše jedan za drugoga. Fear Of The Dark (Iron Maiden) i Enter Sandman (Metallica) od tvrđe zvučeće posluge, a što je ostalo za rockere? Sweet Child O’ Mine (Guns N’ Roses), Motori (Divlje Jagode), Walking By Myself (Gary Moore), Born To Be Wild (Steppenwolf),… razveseljuju do kasno u noć, inače (zanimljivo!) suzdržan narod, za koji bi čovjek pomislio da im zbog blizine Primorske žilama teče malo više stupnjeva ugrijana krv nego, primjerice, Kamničanima.
Dečki su unatoč oslabljenju na basu i manjku jedne gitare posve suvereno odvozili svoj nastup u Postojni. To je iskustvo! Youwda je, ovaj put jedini gitarist, samouvjereno driblao solaže, bas je bio dovoljno glasan da učinkovito puni pozadinu. Flešo je opet svojim bubnjarskim torpediranjem učinkovito pogonio podvozje grupe, Guzi, kako je spomenuto, vrlo raspoložen na poziciji pjevača kroz cijeli koncert. Nema se što dodati. Publika je bila zadovoljna, Lady’s First čelik se i ovaj put svijetlo užario pod plemenito ubranim tonovima grupe.
Večer koja se snažno naginjala prema ranom jutru naravno sam proveo uz još jedno pivo i čavrljanje s ohlađujućim glavama Lady’s First u backstageu. Dečkima ne ponestaje ideja za sočne šale. Teško se opraštam, jer me čeka još duga noć na žurci u Notranjim Goricama. Ukratko. Hvala Lady’s First za fantastičnu večer, hvala i Miški za poziv i naravno šefovima Jazzyja što tako marljivo brinu za tako lijep postojnski klub! Dolazimo opet. A Aaronu želimo što brži oporavak!
tekst i fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
