Mjesto: Klub Gromka (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 03.03.2008
Broj posjetitelja: 40
Cijena ulaznice: 5,00€
Postava Miusow Quartet:
Marko Brdnik – harmonika
Andrej Čopar – saksofoni (sopran, tenor, bariton), poprečna flauta
Blaž Grm – bubnjevi
Tibor Mihelič Syed – električna bas-gitara, vokal
Miusow Quartet više je manje nepoznato ime na slovenskoj glazbenoj sceni, no nipošto se ne radi o mladim i neiskusnim klincima. Svi članovi surađivali su i još uvijek sviraju u poznatijim sastavima (samo nekoliko imena – Katalena, Leteči Potepuhi, Nieowt,…). Ukratko, njihove su sposobnosti više nego očite i izuzetno raznolike, pa se u utorak u klubu Gromka bilo čemu nadati od dobrog nastupa.
Već kad sam pročitao njihovo priopćenje za javnost, znao sam da želim vidjeti ovaj bend. Predstavili su se na nekonvencionalan način, što me privuklo. Nisu se pretjerano hvalili, a srž njihova teksta bila je da sviraju glazbu koju žele svirati, a ne onu koju će slušati što više ljudi. Za svaku pohvalu, nema što. Unatoč tome, prema takvim pokušajima uvijek sam skeptičan. Već se mnogo puta dogodilo da me bend sa samplovima ili predstavljačkim tekstom pošteno oduševi, a onda nakon koncerta ostanem razočaran.
Nastupi na Metelkovi tradicionalno počinju s barem sat vremena kašnjenja i ni ovaj put nije bilo drukčije. Koncert koji je bio predviđen za deset navečer počeo je tek u jedanaest. Stalni posjetitelji Metelkove (polako ću se i sam moći ubrojiti među njih) već su se na to navikli pa nije bilo nikakvih ulično-kaotičnih ispada.
Koncert je počeo dramatično, skladbom japanskog skladatelja Hosokawe pod nazivom Melodija. Bio je to demonski i mračan uvod u kojem je svirao samo harmonikaš, koji je iskorištavao najniže registre svoje klavirske harmonike i sporim tempom možda uplašio pokojeg slušatelja. Meni osobno skladba je bila iznimno draga, a na trenutke me je tmurna atmosfera podsjetila čak i na Univers Zero. Ipak, ne bi bilo pošteno prema ostalim posjetiteljima da je cijeli koncert bio odsviran u takvom tempu i raspoloženju. Uslijedilo je pravo razigravanje svih stilova glazbe – od divljeg fusiona, tanga, balkanskih melodija, popa, bluesa, rocka do avangarde. Dečki nisu zaboravili gotovo ništa. Pred kraj koncerta basist i harmonikaš napustili su pozornicu pa su solo točku dobili bubnjar i saksofonist, koji su pokazali sve svoje solističke sposobnosti.
Glazba sastava doista je šarolika. Ništa im nije strano. Znaju svirati avangardu u kojoj prevladava disonanca, domaći su im i jazz ritmovi, snalaze se u popu, rocku i bluesu. S obzirom na to da smo na prostoru bivše Jugoslavije, nije iznenadilo to što koriste motive iz balkanske glazbe. No ne pretjeruju. Taj stil sviranja upleću taman toliko da je još uvijek učinkovit. Po mom mišljenju, najveći je adut Miusow Quarteta ravnopravnost svih primjesa u njihovoj glazbi. Da se baš moram odlučiti, vjerojatno bih rekao da je jazz još najviše u prvom planu. No svakako ne improvizacijski, jer se radi o dotjeranim kompozicijama s minimalnom dozom improvizacije. Uglavnom je sve predviđeno i skomponirano. Na trenutke se poneki dio možda čini kaotičnim, no kad se udubiš, vidiš da se zapravo radi samo o nevjerojatnoj uigranosti, a ne o kaosu. Svatko radi nešto svoje, a opet zvuče kao jedna tekuća cjelina.
Teško bih izabrao tko me je pojedinačno najviše dojmio. Svi su naime bili toliko izvrsni. Ipak, uključivanje klavirske harmonike čini mi se nečim posebnim. Taj instrument jednostavno tako dobro zvuči u jazzu, klasici i avangardi (ali ne i u narodno-zabavnoj glazbi). Oduševio me i basist, koji je svojim zvučnim linijama bez problema vodio predstavu. Tu i tamo na basu je odsvirao i akorde, a općenito je preuzeo ulogu i basa i gitare. Par puta se pretvorio i u vokalista, a i u tome je bio više nego uspješan. Drugi iz ritam-sekcije, bubnjar Blaž Grm, već je iskusan glazbenik koji može odsvirati praktički bilo koji stil. Nekoliko izvanrednih prijelaza posve me uvjerilo da se radi o vrhunskom bubnjaru. Najbolji je bio kad je uključio jazz stil, jer mi se čini da mu on najviše leži. Drugi solist (uz harmoniku) bio je Andrej Čopar, koji je s lakoćom prebacivao između raznih saksofona i flaute. Baš svaki član Miusow Quarteta mogao bi svirati u bilo kojem sastavu. Riječ je o odličnim glazbenicima koji s glazbom dišu. I upravo zato ne sviraju među najvećim imenima. Jer imaju poštovanja prema glazbi i sebi.
Ozvučenje je također bilo vrhunsko, možda su se samo puhači tu i tamo premalo čuli. No nije bilo ništa strašno. Uglavnom je nastup u svakom pogledu bio na visokoj razini. I ljudi (koliko god ih je već bilo) očito su uživali u glazbi. Bend je to mogao malo bolje iskoristiti i nakon koncerta prodavati CD-ove. Zasigurno bi se našlo nekoliko zaljubljenika koji bi izdvojili novac za glazbu takvog kova.
Bez obzira na to kako tko želi definirati njihovu glazbu – je li to progresiva, jazz, avangarda? – na kraju krajeva važna je samo kvaliteta. A nje dečki imaju više nego dovoljno. Znaju miješati žanrove iz svih krajeva svijeta, a naravno ne zaboravljaju ni svoje naslijeđe. Dobro, možda doista nije bilo prisutno puno slovenske narodne glazbe (kao na primjer kod Begnagrad), ali su zato u svoja djela uključili puno balkanskog melosa, koji u pravim mjerama može izvrsno oživjeti nastup.Ne preostaje ništa drugo nego reći: kapa dolje. Miusow Quartet možda doista jesu relativno nepoznati (i u Sloveniji), ali meni su veliki. Još takvih bendova s vlastitom glavom i vlastitim srcem i još takvih večeri.
Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Melodija (T. Hosokawa)
2. Skandiranje Skandinavev (Mihelič Syed)
3. Vrvež v mestu (Čopar)
4. Alma Mater (Čopar)
5. Cynical (Mihelič Syed)
6. Amn ha (Čopar)
7. Konfrontacija (Čopar)
8. Šuti bolan (Mihelič Syed)
9. Njene razprte platnice (Mihelič Syed)
10. Bluz zaprtih barov (Mihelič Syed)
—dodatek—
11. Vrvež v mestu (Čopar)
Galerija slika
