Mjesto: Estragon klub / Bologna / Italija
Datum koncerta: 15.05.2008
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 20,00€
Yesss! Jedina i najbliža prilika da netko tko živi u Sloveniji vidi hard rock legende Y&T uživo ukazala se u Bologni. Bio je to treći dan mog trodnevnog izleta po Italiji i već sam prilično jako osjećao posljedice sati neprospavanih noći, koje su mi se podmuklo zbrajale na plećima, a naravno i prevezenih kilometara. Oko 18.00 u klubu Estragon već je bilo veselo. Y&T su bili usred postavljanja pozornice za svoj nastup, a dok sam se motao ispred kluba, mogao sam prisluškivati “sound check” Y&T-a i dvaju talijanskih predbendova te si tako kratiti duge minute prije nego što su se vrata Estragona (malo iza osam navečer) i službeno otvorila.
U 20.30 su malobrojnu publiku u dvorani počeli zagrijavati talijanski hard rockeri Planet Hard. Vidjelo se da su dečki još jako svježi. Pogotovo se pjevač pomalo nelagodno prekoračivao po pozornici i više puta se sramežljivo izmaknuo iz zooma mog Canon G-7 fotića. Momci su imali sasvim pristojan zvuk u svojih pola sata nastupa, predstavili su svoj slatko melodični hard rock izraz, svirali tehnički vrlo lijepo i korektno. Ali kamen spoticanja je, naravno, prepoznatljivost. Malo više uložene energije u nestašniji izgled sastava na pozornici sigurno ne bi škodilo. Skladbe, kojima nekako nije nedostajao pravi energetski fluks koncertne izvedbe, s vremenom mogu lijepo narasti, a Planet Hard imaju potencijal da se dodatno razviju i svoj Bon Jovijevski ekspresionizam podignu na višu razinu. Problem je samo prepoznatljivost, s kojom se muče mnogi mladi bendovi koji se odluče svirati hard rock.
Kao drugi na pozornicu su stupili Markonee, čiji sam dio koncerta propustio jer sam u to vrijeme upravo radio intervju s g. Daveom Menikettijem (Y&T). I ovi bolonjski dečki jako rado posežu za naslijeđem AOR hard rock purizma poput Def Leppard. Za razliku od Planet Hard osjeti se da Markonee već dulje obilaze koncertne pozornice. Tako su u odnosu na prethodnike izveli puno uvjerljiviji, energetski nabijeniji nastup. Momci su 2006. izdali svoj studijski prvijenac “The Spirit of Radio”, s kojeg su odsvirali samo Loved Land. Tom su skladbom zaključili svojih 40 minuta. Tko bend poznaje, nije se nimalo iznenadio kad se bend dohvatio parodije na pjesmu Divljih Jagoda Motori, koju u svojoj verziji zovu Marconi. Uz to se nakupilo i nešto novog materijala, koji su predstavili skladbama Cross Between The Lines, See The Thunder, Brand New Day, Native American, The Big “K”. Kvintet djeluje na pozornici suvereno i samouvjereno te posjeduje lijepu mjeru hard rock dinamita. Problem je, naravno, isti kao kod prethodnika Planet Hard. U prepoznatljivosti. Na koncertu su mlađi bendovi koji se snažno oslanjaju na “već izumljeno” još zanimljivi, dok njihovi studijski albumi zbog nedostatka prepoznatljivosti mogu biti sasvim druga priča, koja zna užasno dosađivati.
Oko 22.00 došlo je vrijeme za točeno pivo. Birra piccola doslovno znači “Talijančica” – ili stručno rečeno PVC čašica s dva decilitra mljevenog hmelja. Za tri eura sam je naručio misleći da ću dobiti 3 dcl. Pogrešno. Velika pak ima 4 dcl i njih pet komada. Opet čudnog okusa, što je potvrdilo da Italija jednostavno nije zemlja točenih piva.
Y&T su dosta dugo odgađali, valjda u nadi da će se dvorana barem malo više napuniti. Prošlo je dobrih 40 minuta čekanja, kazaljka je pokazala 22.30 i napokon su momci izletjeli na pozornicu s Hurricane (album “Earthshaker”). Zaista je bila velika čast vidjeti Y&T na pozornici! Bend doduše od 2003. svake godine opet posjeti Europu, no moraš imati sreće da to nije samo sjever Njemačke, Skandinavija i Velika Britanija. Šef i vođa, izvrsni gitarist Dave Meniketti, djelovao je silno zagrijano, kao da jedva čeka da se nađe na pozornici. S njegove lijeve strane bio mu je društvo njegov dugogodišnji kompanjon u bendu Phil Kennemore, za bubnjevima je mlatio i lepršao Mike Vanderhule, a desno od vođe Menikettija stajalo je pravo iznenađenje večeri. Gitarist Stef Burns, koji se bendu pridružio samo za ovaj koncert u Bologni. To je bio jedinstven trenutak. Meniketti je rekao da je njihov gitarist John Nymann morao otkazati nastup u Bologni s Y&T jer se hitno morao vratiti kući u SAD zbog neodgodivih obveza prema obitelji. Taman kako treba, jer u Bologni živi Stef Burns. Trebao je samo jedan poziv. Kakve veze Burns ima s Y&T? S njima je u deset godina kao član postave snimio 4 studijska albuma, a trenutačno je gitarist sastava Huey & The News te talijanske zvijezde, samog presvjetlog Vasca Rossija. Organizator je vjerojatno potiho računao da će se zbog Rossijevog Burnsa ovaj put s Y&T-om u Estragonu skupiti znatno veći broj talijanskih ljubitelja glazbe, ali je nažalost prerano zaključio. Jedva 200 ljudi došlo je u dvoranu koja na oko prima kojih 2000.
Promjena se kod Y&T-a uopće nije primijetila. Burns je djelovao u društvu kao da nikad nije prestao biti njegov dio. Čak i scenska igra s Menikettijem, kad su rame uz rame svirali dvoboje dvostrukih tercnih harmonija, djelovala je nevjerojatno skladno. Bend je nastavio s Black Tiger i toj dodao odličnu Contagious. Prvo iznenađenje večeri uslijedilo je s Go For The Throat (“Open Fire”, 1985).
Unatoč malobrojnoj posjeti, u prvim su redovima čučali pravi zagriženi obožavatelji benda, koji su vladali repertoarom i pjevali stihove s Menikettijem. Tako su posebno zapalile klasične hard rock rušilice koje na repertoaru Y&T-a nikako ne smiju izostati: Mean Streak, Midnight In Tokyo, Rescue Me, Summertime Girls, s fantastičnim solističkim uvodnim dijelom Stefa Burnsa, završna Forever i u bisu Open Fire. Njih je publika doslovno tijekom koncerta iz petnih žila tražila od benda.
Bend je glavninu repertoara preusmjerio na svoja zlatna osamdeseta, i to je “Earthshaker” bio najbrojnije zastupljen album (4 skladbe) s jedinstvenom završnom skladbom odsviranom u bisu, I Believe In You, slijedili su ga albumi “Contagious,” “Black Tiger” i “Down For The Count” s po tri skladbe, dok su s vjerojatno svog najboljeg albuma “Mean Streak” odsvirali samo dvije skladbe. Bend je prozračio svoj autorski repertoar praktički sa svih albuma osim prvih dvaju i zadnjeg “Endangered Species” (1997).
Zvuk je tijekom nastupa bio fantastičan. Momci su svirali iz sve snage, isticao se prije svega Dave Meniketti, koji je palio svojim fanatičnim solističkim nastupima, u kojima su u sviranju posebno došli do izražaja nevjerojatan osjećaj i kontrola instrumenta, a pogotovo se u tim solo točkama posebno iskrio blues element autentičnosti, koji je inače važan dio Menikettijevog glazbenog izraza. Čovjek se tijekom koncerta preznojio sam sebe. Razlog više za to je naravno njegov vokal. Meniketti još uvijek ima nevjerojatno očuvan i svjež vokal. Snažan, širokog raspona, odlučan i autoritativan. Meniketti snažno izvire iz bluesa i izuzetno je uvjerljiv gitarist u postavljanju rifa i zapaljivih kompaktnih solaža, a kad otvori još i usta, odmah je jasno što je sastavu poput Y&T-a potrebno da potpuno zapali na pozornici. Taj Menikettijev dinamit neizostavan je za esenciju benda.
Čak je i svestrani gitarski čarobnjak Stef Burns, koji je tehnički mnogo bolje potkovan od Davea Menikettija, u jednom trenutku koncerta u šali rekao: “Tonight I’m in my Malcolm Young version.” To je značilo da je čovjek ovaj put u ulozi druge gitare. Svejedno je prije Summertime Girls dobio svojih pet minuta da u solo točki pokaže svoj bogati repertoar, koji kao glazbenik posjeduje u malom prstu.
Y&T su divljali u Estragonu cijela dva sata i 10 minuta. Odlična set lista, koncert nabijen dinamitom, uživljena publika ispod pozornice, a prije svega osjetilo se da je bend gladan sviranja. Puno sviranja i nastupanja uživo. Meniketti je nekoliko puta tako uživljeno solirao da si mogao dobiti dojam kao da ne želi prestati sa solažama. Momci su maksimalno pritisnuli na svoj gas, otvorili vatru, zapalili pravi hurikan u dvorani i u dobra dva sata potvrdili da ti prekaljeni stari lisci još uvijek djeluju svježe i neukroćeno. Svirali su iz sve snage pred praktički praznom dvoranom i teško se oprostili s pozornice.
Nakon koncerta momci su došli do štanda s prodajom službenih suvenira, gdje su bili na raspolaganju posjetiteljima. Dijelili su autograme, a Dave je među ljude razdijelio još nekoliko trzalica koje su mu preostale. Bio je to naime prvi, zadnji i jedini talijanski koncert ove Y&T turneje po Europi. I ne samo zadnji u Italiji, nego zadnji u Europi. Momci obećavaju povratak već u rujnu ove godine. Nadajmo se da stvarno hoće, jer djeluju krilato nadahnuto i željni nastupanja. Koncert u Bologni odsviran je praktički bez greške, nabijen autentičnim visokim rock voltažom i energijom. Upravo zbog toga smo te večeri došli u Estragon. Y&T ostaju i nakon ovoga neokaljani. Fali samo još neki novi studijski album benda. Suma sumarum, koncert Y&T u Bologni bio je jedan od boljih koncerata koje sam doživio u prvoj polovici 2008. Nastup benda osvojio je prije svega zbog te autentičnosti i istinitosti koju četvorac zrači tako intenzivno i uvjerljivo kad se laća svog repertoara uživo. Posvuda je vladala samo prava plemenita rock energija karizmatičnih i još uvijek neukrotivih rockera Y&T!
Set lista Y&T:
1. Hurricane
2. Black Tiger
3. Contagious
4. Go For The Throat
5. Dirty Girl
6. Meanstreak
7. Eyes Of A Stranger
8. Fly Away
9. Don’t Stop Runnin’
10. Midnight In Tokyo
11. Ten Lovers
12. Anything For Money
13. Pretty Prison
14. Rescue Me
15. Summertime Girls
16. I’ll Cry For You
17. Looks Like Trouble
18. Squeeze
19. Forever
—dodatek—
20. Open Fire
21. I Believe In You
Galerija slika
