Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vila Manin / Codroipo (Udine) / Italija
Datum koncerta: 08.06.2008
Broj posjetitelja: 5000
Mark Knopfler je ime koje naravno nije potrebno posebno predstavljati. Starina rock glazbe i jedan od divova gitarske igre kao pokretačka snaga slavnih Dire Straits zauvijek je pronašao mjesto među najcjenjenijim ikonama rock & rolla! Danas 58-godišnji gospodin, vidno zadovoljan statusom koji nosi njegovo sada već posve uglačano tjeme, pomno bira sredstva kojima potom u valovima jurišа na publiku gladnu glazbenih veličanstvenosti. Ta se sredstva od raspada Dire Straits sve češće kreću u country vodama, a njihovom strujom Mark majstorski raspoređuje snagu svog bića.
Subotnji koncert u fantastičnom ambijentu Vile Manin nedaleko od Udina održao se u sklopu Knopflerove europske turneje, koja je na kratkoj ruti od Italije do Zagreba još jednom oprezno zaobišla Sloveniju. Što naravno više nikoga ne iznenađuje. Odziv naših makaronaških prijatelja bio je naime sjajan, ako već ne i oduševljavajući, u svakom slučaju neusporedivo bolji od bilo kakvog trzanja slovenske publike. Možda Knopfleru u tom pogledu fali malo više podalpske ruralnosti, koja bi ga putem glazbeno-edukativnih programa tipa Na zdravje približila čvrstom slovenstvu, ali to je već priča za dubinske glazbene analize. Duge kolone vrelokrvnih brbljavaca koje su se vile kroz uzak ulaz na prostor ispunile su zrak posebnim iščekivanjem i energijom, ukratko nabojem koji se može naći samo na otvorenim koncertnim prostorima, uhvaćenima u vrućini ljeta, ovaj put češće prekinutoj intervalnim desantom kapi kiše ili dvije.
Mark se na pozornici pojavio točno u pola devet navečer. Bez pompoznosti, bez ikakvih showmanskih trikova koji bi legendarnog glazbenika, po uzoru na previše kolega, za pošteno slanu napojnicu u sjaju svjetala namještali kao izvanzemaljsko čudo. Mark je za takve stvari naprosto “prestar”, a vjerojatno prije svega i prepametan! Okružen zanimljivom družinom svestranih glazbenika, Knopfler već na prvi pogled odaje dojam nevjerojatne usredotočenosti i dominantnosti. Gospodin svoj posao shvaća ozbiljno, i još kako. Polako se približio, izazvan huronskim klicanjem mase, nakon čega je mirno uštekao svoj “strat” i u večer otplovio s Cannibals, skladbom s svog sada već dvanaest godina starog prvijenca. Čarolija sastava Marka Knopflera eksplodirala je u svim svojim nijansama u tren oka. Izvanredno uigran komplet violine, sitara, orgulja i kontrabasa, kojem odlučno zapovijeda eminencija na gitari, donosi ubojit efekt! Golem udio u tome ima i odlična zvučna postava, u kojoj se kristalno jasno moglo čuti i najneznatnije trzanje pojedinca. Ulje na vatru dodatno je prilila What It Is, jedna od najstraitsovskije aranžiranih skladbi Knopflerove post-Dire Straits ere, koja je zapanjila kombiniranjem vokalnih i instrumentalnih snaga. Mark je jednostavno nevjerojatan, tako podmuklo suptilan, a opet veličanstven. Njegov vokal usprkos hrapavosti koju su donijele godine ostaje melem za dušu, a njegov karakteristični fender pick oružje koje para srce!
Sailing To Philadelphia nastavila je u mirnijem stilu. Uopće prilično ambijentalna skladba, a to postaje još izraženije uz tajanstven zvuk flautinog sola koje je izvedbi dodalo i popriličnu dozu melankolije. S nešto mlađom True Love Will Never Fade Knopfler je nastavio u intimnom stilu slavnije prethodnice, sve do impresivno razvučene The Fish and the Bird, koja je pred našim očima, velemajstorski, iz stidljive djevojčice u nepunih deset minuta izrasla u bombastično zaokružen završetak!
Mark Knopfler se naravno bori sa sličnim problemom kao mnogi glazbenici njegova kalibra, barem kad je riječ o Sultans Of Swing. Stari Dire Straits evergreen razumljivo ostaje obavezan dio svakog Markovog repertoara čak i trideset godina nakon nastanka. Donekle čak nužno zlo, barem za glazbenika koji se kroz duge godine samostalnog stvaranja neprestano trudi ostati izvan škripca trijumfa prošlosti. No Marka takve sitnice ne diraju. U stilu velikog majstora skladbu je u odnosu na original “odvozio” u iznenađujuće lakšoj maniri, rutinirano i ležerno, gotovo previše uglađeno, ali s karakterističnim pikantnim dodirom, koji je u završnici skladbe naravno eruptirao u seriju nadnaravnih melodijskih varijacija. Jedva primjetan pokret prstiju dovoljan je Marku Knopfleru i zapanjeni narod mu već bez razmišljanja jede iz ruke. Mark je pravi mentor, jak karakter koji za sebe zahtijeva poveću dozu pažnje, bilo tijekom nabrušenog gitarskog driblanja ili kroz balzamično “pianissimo” obraćanje, uz koje zapanjeni narod zbivanja na pozornici samo nijemo promatra. Dire Straits vijenac Mark je dodatno oplemenio standardima Romeo & Juliet, Telegrapf Road, a u završnici još i Brothers In Arms te simpatično suzdržanim klasikom s istoimenog albuma So Far Away. Večer s Markom Knopflerom naravno nije potpuna bez znamenite teme Local Hero, koja je usprkos odsutnosti saksofona dodala točku na i ovoj nezaboravnoj večeri koju smo imali čast provesti u društvu izuzetnog glazbenika.
Mark Knopfler je subotnjim koncertom dokazao da mu nakon punih tri desetljeća glazbenog djelovanja konkurencija još uvijek teško parira. Uvijek vedro raspoloženi Mark pokazao se kao glazbenik u top formi, pun volje za stvaranjem glazbe i ljubavi prema nastupanju, što se napokon najljepše vidi upravo u gospodinovom opuštenom odnosu prema svojoj ekipi, kao i u komunikaciji koju majstor njeguje s publikom. I na tome mu možemo biti zahvalni zauvijek!
Tekst: Daniel Pavlica
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1.Cannibals
2.Why Aye Man
3.What It Is
4.Sailing to Philadelphia
5.True Love Will Never Fade
6.The Fish and the Bird
7.Hill Farmer’s Blues
8.Romeo & Juliet
9.Sultans of Swing
10.Marbletown
11.Speedway At Nazareth
12.Telegraph Road
—dodatak—
13.Brothers in Arms
14.Our Shangri-La
15.So Far Away
16. Going Home (Local Hero)
Galerija fotografija
