Mjesto: OŠ Koper / Koper / Slovenija
Datum koncerta: 17.10.2008
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 20,00€
Iako su za koncert Laibacha znali samo na Primorskom, u sportskoj dvorani kod OŠ Koper 18. 10. navečer okupila se solidna masa obožavatelja ovog najuspješnijeg i u svijetu najprepoznatljivijeg slovenskog glazbenog artikla. Već pri ulasku u poprilično prostranu dvoranu, zahvaljujući posebnoj rasvjeti i velikim panoima iznad pozornice, moglo se osjetiti da nas čeka, kako je kod Laibacha već uobičajeno, poseban audio-vizualni performans. Neki od nas čak su se nadali da je riječ o jednoj od prvih izvedbi njihova najnovijeg izdanja Die kunst der fuge, no kad se prije početka nastupa iz zvučnika svečano razlila slovenska himna, znali smo da nas čeka još jedna izvedba albuma Volk. Kao što je poznato, spomenuta ploča, koja je 2006. nastala u suradnji sa sastavom Silence, sadrži osebujne i posve specifične interpretacije himni raznih država, u koje su vješto upletene brojne socijalno-političke kritike.
Po uzoru na album, i nastup je počeo laibachovskom verzijom njemačke himne, dok se na platnu vrtjelo nešto što je najviše podsjećalo na predratne nacionalsocijalističke propagandne filmove, a kod američke himne pozadinu pozornice simbolično su krasile naftne pumpe, koje već desetljećima kroje politiku s onu stranu Atlantika. Kod skladbe naslovljene America prvi smo put zamijetili i Jadranku Juras, koja je s osjećajem otpjevala poznate stihove o zemlji slobodnih i domu hrabrih, a skladbu je zaključio Fras znakovitim riječima s albuma: “America, the end of history, the end of time, the end of family, the end of crime”. Nakon gorko zajedljive interpretacije engleske himne slijedila je Rossija, prvi glazbeni vrhunac ploče, čiji dječji refren snažno podsjeća na skladbu Moskau grupe Rammstein, koja je Laibache kao izvor inspiracije navela već u više prilika. Ruske pravoslavne kupole s platna su potom potisnule floydovske animacije francuskih giljotina, koje su uz prerađene zvukove Marseljeze svjedočile o tegobama revolucije, a tvorci vizualnog identiteta nastupa pogodili su u sridu ponajprije kod Italije, tijekom čije su himne na platnima kružile uvodna i odjavna špica dvaju kultnih talijanskih filmova: La dolce vita Federica Fellinija i Salo’ Pier Paola Pasolinija. Prvi se i danas smatra klasikom, a drugi, nastao prema predlošku knjige Sto dvadeset dana Sodome markiza de Sadea, zbog previše eksplicitnog sadržaja i činjenice da je Pasolinija ubijen malo prije nego što je film stigao u kinematografe, i danas spada među najkontroverznije talijanske filmove. Nadasve domišljat izbor, dakle. Drugi vrhunac nastupa mogli bismo potražiti u japanskoj himni, koju je obilježio dirljiv, gotovo operni solo Jurasove, uz koji smo se počeli pitati zašto nas Jadranka takvim vokalnim dosezima ne razveseli češće. Cura naime pjeva vraški dobro i kad bi na to uspjela primjereno upozoriti i svojom glazbom, budućnost je njezina. Pred kraj smo čuli još Hej Slovane i himnu NSK (Vaticanae, koja je na albumu predzadnja i koju Laibach nisu mijenjali, nije se čula), koja je predstavljanje Volka zaključila nekom vrstom kopije (osobito metalski orijentiranom dijelu publike) dobro poznatog Churchillova govora.
Nakon završetka predstavljanja albuma Volk, u završnom dijelu nastupa pozornicu su zauzele pripadnice grupe Make up (spomenuti dodatak nedvojbeno je najbolji scenski potez Laibacha u posljednjih deset godina) i svojim akrobacijama na bubnjevima najavile starije hitove grupe, kao što su Tanz mit Laibach, Alle gegen alle i slične. Nakon dvadesetak minuta mediteja starih uspješnica svi su se akteri još jednom okupili na pozornici i, dok su se na panoima vrtjela njihova imena te druga objašnjenja vezana uz koncertni projekt, bez riječi oprostili.
Predstava kakvu Laibach nude na svojim koncertima barem je u našim krajevima uvijek jedinstveno iskustvo, jer na najbolji način spaja glazbeno s vizualnim. Ta nadasve učinkovita mješavina u kombinaciji s monumentalnom statikom protagonista na pozornici, koja najviše podsjeća na neke Kraftwerk, zasigurno je najbolje sredstvo za prenošenje poruka ideologije NSK. A Laibach je doista prije svega ideologija, koja crpi inspiraciju iz proturječja današnjeg svijeta i čija cjelovita slika naposljetku sadrži i komponentu koja je katkad dominantna, a katkad se posve skrije u pozadinu moćne vizualne simbolike, i to zovemo glazbom.
Tekst: Tomo Jurca
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Zdravljica (taped intro)
2. Germania
3. America
4. Anglia
5. Rossiya
6. Francia
7. Italia
8. Espana
9. Yisra’el
10. Turkiye
11. Zhonghua
12. Nippon
13. Slovania
14. NSK
—dodatak—
15. Tanz mit Laibach
16. Alle gegen Alle
17. Du bist unser
18. Hell : Symmetry
19. Achtung!
20. Das Spiel ist Aus
21. Laibach medley (taped outro)
Galerija slika
