10. međunarodno okupljanje motorista 11. – 13. kolovoza 2006. i rock festival Hruševje pri Post

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: Hruševje (Postojna) / Kamnolom / Slovenija
Datum koncerta: 17.08.2006
Broj posjetitelja: 1208
Cijena karte: 1000

Dogodi se tako da vrijeme ponekad pošteno zabrlja i pomiješa karte, kad ne bi smjelo ni u najluđim snovima bilo kojeg Zemljana, ali upornosti i vjeri organizatora “10. Biker’s” festivala u Hruševju kod Postojne jednostavno ne dođe do kraja nijedna naizgled još tako nepremostiva prepreka. Bio sam sjeban kao “kanta”, nizak tlak i višednevna kiša oduzimali su mi volju za bilo čim što je dišalo nakon prelaska vlastitog praga. Unatoč tome, misao na dolazak Johna Lawtona u Sloveniju nije mi davala mira. Oko 17.30 “dopizdio” sam do kamenoloma, gdje me dočekao Dragan, inače vođa grupe Outsider i “ko – organizator” festivala. Tip kojeg kolju sve same ideje i stvaralački zanos, a prije svega mu ne nedostaje veliko srce, što je najvažnije. On me odmah odveo do eminencije – gospodina Johna Lawtona, koji se u “štabnom šatoru backstagea” upravo spremao za zagrijavanje, odnosno zvučnu probu sa slovenskim “hard rockerima” Mary Rose, koje je John izabrao za pratnju na svom nastupu u Hruševju. Taman kad smo se s Draganom približavali pozornici, netko je s nje jodlao komad Hocus Pocus (Focus). Je li to na pozornici Thijs Van Lehr? Ne, ne! To je Davorin Žorž, pjevač grupe Firebird, koji će uz Mary Rose sudjelovati u pratnji na nastupu legendarnog Johna Lawtona. Vrijeme već dugo nije bilo tako pokvareno kao večeras. Brrr… Nakon nekoliko točaka koje su momci s Lawtonom odsvirali na pozornici, naježile su mi se dlake na koži, a onda se približio trenutak zajedničkog druženja uz pivo i ugodan razgovor u obližnjoj gostionici.

VOODOO: 20.30 – 21.15
Baš je “pišalo”! Na pozornici su bili Voodoo. “Ispred pozornice” bilo je poraznno prazno. Svi prisutni gurali su se pod ceradama dvaju šatora, lijepo sigurno priljubljeni i zavaljeni uz svoje pivo. Pogled je bio jako tužan. Unatoč tome Voodoo su pritisnuli gas, otvorili šou s Lynyrd Skynyrd i “vrućim kotačima” te slatkim domom u Alabami, koliko su se već mogli motivirati u vrlo neugodnim okolnostima, kad ti na pozornici društvo pravi samo goli kiša. Da je bilo ljudi koliko je palo kapi kiše, vjerojatno su tad sanjali članovi Voodooa na pozornici. Na žalost, ni ime im nije pomoglo da dočaraju svijetli mjesec na obzoru! Voodoo su “hard rockeri”, a postava je klasičan kvartet. Imali su zavidan zvuk i pokazali izvanredan hrabrost, osobito kad su se bacili na svirku komada Fool For Your Lovin’ grupe Whitesnake, Highway To Hell (AC/DC) i Livin’ On A Prayer (Bon Jovi). Voodoo su bend kojeg, nadajmo se, čeka još svijetla budućnost. Ja bih ih prvo obukao u otrovan Motley Crue “image”! Ali to je već moja osobna nota… Nadajmo se da će uskoro biti i nekog autorskog materijala na njihovim set listama te da će bend brzo rasti, kao i njegovo samopouzdanje što se tiče nastupa na pozornici, i da će dobiti zaslužnu podršku svih dobrih ljudi – domaće rečeno rockera. Samo tako dalje, momci!

Voodoo set lista:
1.) Hot Wheels
2.) Proud Mary
3.) Rokerji
4.) Saturday Night
5.) Whiskey R’N’R
6.) Highway To Hell
7.) Fool For Your Lovin’
8.) Born To Be My Baby
9.) Ciganka
10.) Livin’ On A Prayer
11.) Wild Thing
—-dodatak—-
12.) Tush

OUTSIDER: 21.45 – 23.30
Slijedili su razuzdani “Balkan meets the rest of Europe” hibridni rockeri Outsider, koji su odlučili ipak izvući ljude ispod šatorskih ceradi pod kišno nebo, jer su nastup započeli u osjetno višoj brzini od svojih prethodnika. I to melodijama bližima slovenskom uhu – balkanskima, počevši s A i ti me iznevjeri grupe Bijelo Dugme. Ono što je izuzetno godilo bio je opušten nastup njihovog frontmana Miška, kako glasi Draganovo radno ime. On je bez kočnica sipao šale i ugodno se rugašio raji, koja je i dalje sa sigurne udaljenosti posvećivala više pažnje pivu i pljeskavicama te se čvrsto držala svojih krigli. Svoj posebni repertoar pridonio je i gitarist Žika, kojem je u naletu bijesa i silne energije puknula gitarska žica, što su momci spretno iskoristili u korist nastupa i ismijavali se na vlastiti račun, što je značilo da im je scenska igra doista u malom prstu. Miško je pokazao što zapravo nedostaje frontmenima slovenskih grupa. Više hrabrosti! Miško je počastio prvih šest posjetitelja koji su se našli uz ogradu (u prvom i ujedno zadnjem redu) ispod pozornice, tako što je svakome platio veliko pivo. Momci su “ispalili” i dva izrazito duhovita komada pod vlastitom licencom, i to Špela i Hej, nek se čuje, a publika je prvi put pokazala više zanimanja za glazbu koja se širila s pozornice kad je čula uvodni takt skladbe Ne spavaj mala moja (Bijelo Dugme). Ljudi se tijekom koncerta ispod pozornice ipak nakupilo oko 100, a posebno su se raširili uz klasike Divljih Jagoda Kap po kap i Motori. Vjerojatno vrlo nadahnuti nedavnim nastupom Whitesnake u Ljubljani, Outsider su se iznenađujuće late skladbe Deep Purple Soldier Of Fortune. Budući da su Delirium otkazali svoj nastup, iako su se pojavili u Hruševju, Outsider su mogli napadati pozornicu sada cijeli sat i tri četvrt sljedećeg. Tako su svoj već odavno prevoženi repertoar popunili s nekoliko skrivenih aduta koje su izvukli iz rukava, poput Smoke On The Water (Deep Purple) i Bandiera rossa (Pankrti). Ukratko, repertoar je bio mješavina svega što čovjek može poželjeti, a Outsider su bili pravi izbor za kiši dan, jer se uz diktat njihovog tempa mnogi zaboravio da ga moči kiša i prepustio se ludovanju ispod pozornice. Uigran nastup i kao rečeno! Među svima na pozornici daleko je igrom prednjačio Miško, koji se pokazao kao rođeni vođa grupe – pjevač koji je na pozornici šutirao za sve ostale članove benda zajedno. Samouvjereno, bez kočnica i bez ikakvog straha, a osobito je uništavao glasom u imitaciji vokala Bijelo Dugme, gdje je bio jednostavno nepogrješiv. Potpuno uvjerljiv i svake zavisti vrijedan nastup!

JOHN LAWTON & MARY ROSE: 00.00 – 01.15
Legendarni pjevač Uriah Heep stigao je zrakoplovom već dan prije. S Mary Rose tako su dan prije odradili samo jednu uskladbenu probu. John je prethodno poslao poštom notne crte momcima i tako im, kako je rekao u šali, zadao domaću zadaću. Mary Rose su se marljivo prihvatili materijala velikih Uriah Heep. Da ću vidjeti Lawtona u Hruševju? Ni u snu nisam se usudio pomisliti. Pa iako je jednom već bio u Hruševju, i opet ga je htjela zaustaviti ta kiša. Prokleta kiša. Kakva šteta za izvrsnost grupa i njihovo koncertiranje, jer bi žurka bila stvarno prava, budući da je obrada vrvjelo. Bilo ih je toliko da su se čak i udvostručavale! Sad nam je Lawton priskrbio čak deset obrada Uriah Heep. Hja, deset? Svakako je čovjek skratio svoj koncertni nastup. Jednostavno je bilo premalo ljudi i kasan sat. Tako su iz set liste ispale, primjerice, Lady In Black i Look At Yourself, koje smo mogli čuti tijekom “zvučne probe”. No, Lawton i Mary Rose otvorili su svoj set sanjarski. S Hanging Tree (“Firefly”, 1977), jednom od najintenzivnijih skladbi što se tiče atmosfere od svega materijala koji je Lawton pjevao za Uriah Heep. Prilično je iznenadio uključivanjem Stealin’, ali kao što znamo, Lawtona u najdubljoj osnovi privlači blues, a tog “feela” u Stealin’ ima napretek. Momci su s Lawtonom djelovali odlično, što odlično – briljantno, što je potvrđivalo njihovu vrhunskost i nedvojbenu jednostavnu činjenicu da su rođeni za rock and roll! Potom opet napad tvrđe branže s I’m Alive (“Fallen Angel”, 1978), gdje su ponovno zarjale Davorove Hammondke u drugaškom gitarskom riffu Ekija. Osjećaj za melodiju Mary Rose imaju više nego očito u krvi. Bend je smirio situaciju s The Wizard (“Demons And Wizards”, 1972), a onda ponovno udario u višu brzinu zametaliziranom Free N’ Easy (“Innocent Victim”, 1978). Zatim su nas opet zaveli romantičnom baladom Come Back To Me (“Fallen Angel”, 1978), skladbom koja uz Free Me vjerojatno najljepše karakterizira Johna Lawtona kao rock pjevača, odnosno pjevača Uriah Heep. E pa onda je do kraja bio samo još “rock”. Dakle Sympathy (“Firefly”, 1977) i onda Easy Livin’ (“Demonds And Wizards”, 1972), gdje je narodu – 300 ljudi ispod pozornice – napokon “dogodilo” kako se šika. Zanimljivo je da ga je Davor otvorio kao uvodni dio albuma Uriah Heep “Live” (1973), ali s razlikom da tamo Uriah Heep idu u Sunrise, što sam i sam isprva pomislio da će se dogoditi i ovdje u Hruševju. No, iz svega tog teškog očekivanja izrodio se (“samo”) Easy Livin’. Za (prebrz) kraj redovnog dijela John je ponudio publici Free Me (“Innocent Victim”, 1978). Grupa ga je namjerno tvrdo odrezala. Dakle, preobučeni Free Me, a John je pustio refren otpjevati malobrojnoj publici, koja je ushićeno sudjelovala. U dodatku je bend počeo uništavajućim apokaliptičnim riffom. Gypsy naravno (“Very Eavy… Very Umble”, 1970). Uvod je bio originalan kao sa studijske “Heep” ploče! Takvog Uriah Heep na koncertima već dugo ne sviraju, nego preskoče ravno na glavni motiv skladbe. U srednjem psihodeličnom instrumentalnom dijelu Lawton je nekoliko minuta prepustio Davoru, pa je maestro mogao još jednom pokazati kako se služi Hammond orguljama i upozoriti da u Sloveniji osim njega nema nikoga tko bi tako spretno vladao klasičnim “rock” zvukom orgulja. Pritom si je priuštio i malo Emersonovog glamura, pa je zabo nož u tipke i pustio da zvuk traje nekoliko trenutaka, dok ga nije izvukao. Gypsy je bila razvučena i vruća. Vidjelo se da su Mary Rose još uvijek za vruću akciju, ali John je imao dovoljno nastupanja i odlučno prerano se oprostio od publike.

John je dokazao da se unatoč trima desetljećima koja ga godišnje opterećuju, otkako je posljednji put pjevao s Uriah Heep, drži na zavidnoj razini. Gdje god se našao na kunju da bi se glasom morao podići u više (ili manje dostupne) visine, spretno je to zakrmanio urođenim osjećajem za “soul” improvizaciju i tako se akrobatski izvukao iz mogućih neugodnosti. I tako su pogreške tijekom nastupa otpale. Inače je John bio standardan, ali njegov osebujan vokal! Nekoliko smo puta intenzivno mogli osjetiti onu magiju koju je John tako učinkovito unosio u Uriah Heep, i na festivalu u Hruševju. Mary Rose su odlično i odlučno poskočno prestali test! Naravno, ne smijemo zaboraviti ni prateći vokal koji je pokrivao Lawtona. To je bio inače pjevač slovenske hard rock grupe Firebird Davorin Žorž, koji je prilično skromno primao pohvale Johna Lawtona za svoj odličan doprinos. Ukratko, sve. Od toga da su Davorin i Eki uspješno obuli velike cipele Hensleya i Boxa, do razigrane ritam linije jazzerski navijenog bubnjanja Jureta i vrućenogog basiranja Mitje Kobala, uspjeh jednostavno nije mogao izostati. Lawton je bio vidno oduševljen svojom ekipom. Kao rečeno! Kratak, ali sažet nastup legende. Dobili smo Uriah Heep Lawton eru taman za bježan, ali grješan desert. Potiho sam očekivao iznenađenje u stilu skladbe Firefly (“Firefly”, 1977) ili Been Away Too Long (“Firefly”, 1977), no ni Hanging Tree, I’m Alive ili Sympathy nikako nisu zanemarivi, dok su Free N’ Easy i Free Me bile nekako očekivane skladbe. Nadajmo se da ćemo Mary Rose i legendarnog Johna Lawtona moći još koji put pratiti uživo zajedno i da će se zajedno prihvatiti nekog ambicioznog projekta koji bi pomogao pošteno oživjeti i pokrenuti kulturu klasičnih pristupa u hard rocku i proto prog/hard rocku u Sloveniji. Neka sam mokar i promrzao do kosti, nikako si ne bih oprostio da sam te večeri ostao doma. U nadi dakle da je iskra između Mary Rose i Lawtona preskočila!

John Lawton & Mary Rose set lista:
1.) Intro
2.) Hanging Tree
3.) Stealin’
4.) I’m Alive
5.) The Wizard
6.) Free N’ Easy
7.) Come Back To Me
8.) Sympathy
9.) Easy Livin’
10.) Free Me
—dodatak—
11.) Gypsy

Slijedio je “striptiz”. Do gola, a što bi drugo! Mislim da znate što je to, pa se ne bih ovdje upuštao u detalje, iako je upuštanje u detalje u takvim situacijama uvijek vrlo uzbudljivo. U to sam vrijeme otišao po pljeskavicu, jer sam bez problema dobio stolicu pod šatorom, unatoč kiši. No što ćeš, pljeskavica je bila sirova, odvratan komadić kruha potpuno presušen. Bljak. Pa ovdje poslužuju gostima pomije ili smeće! Ali bio sam izgladnjen kao pas, a svoje je učinilo i pivo koje je te večeri teklo u potocima. Šteta što se tada nisam našao u ulozi nadzorne službe!

MARY ROSE: 2.00 – 3.00
Mary Rose još jednom, u svom solo nastupu! Za razliku od Johna Lawtona, koji je već veselo “hrkao” u hotelu i bio u snovima negdje daleko preko kanala La Manche, momci iz Mary Rose bili su još proklet o živahni. Ovaj su put udarili punom parom i to u potpunoj postavi. Na pozornici je bio pjevač Žak i Mary Rose su nadoknadili ono za što su bili “uskraćeni” s Lawtonom. Ukratko, sada su mogli još jednom dobro zagrijati svoje kosti i izbaciti svu preostalu hard rockersku energiju koju u dobrom satu s Lawtonom nisu mogli. Svirali su svoj autorski materijal Strah, Izgubljen, Krivda, Najdražja, a nisu zaboravili ni sasvim novu skladbu Sam, čiji mp3 možete poslušati i preko službene web stranice grupe, a svoj koncert zaključili su komadom Kralj. Između su ubacili nekoliko vrućih stvari koje su dodatno zagrijale sada već dobrano posrćuće dvonošce, koji pak nisu zaboravili ludovati. Ludovati dostojno teškim vremenskim uvjetima. Iznenađenje s Vertigo grupe U2, čija je svrha prvenstveno bila zapaliti publiku, jer je ona (pre)opsjednuta još i danas cijelom slavom U2. Mary Rose su tu uspjeli iz svijeta izvući više buke, a čisti trijumf požnjeli su jedinstvenom izvedbom Don’t Break My Heart Again (Whitesnake), gdje su potvrdili što znači prava kemija u grupi i dragocjena iskustva u glazbenom biznisu. Nadalje su palili ljude i s Deep Purple, koje su jednostavno odsvirali kao iz kataloga, zahvaljujući Davorovom veličanstvenom Hammondu. To su prelili u Black Night i ljudi su se još dalje veselo “tresli”. Osim toga, ubacili su na set listu i Easy Livin’, koji su tako ovaj put ponovili, ali sa Žakom na vokalu, a ne s Lawtonom. Bilo bi zanimljivo da su Mary Rose za tu priliku pozvali na pozornicu posebnog gosta, primjerice Johna Lawtona. No očito je bilo vremena još dovoljno na raspolaganju pa je grupa uključila i skladbu Motori (Divlje Jagode), koja je bila maksimalno đavolska i otrovna u njihovim rukama. Mary Rose imaju pravu kemiju! Virtuoznost i osjećaj za melodiju su im domaći, a prije svega pristupaju kompaktno i samouvjereno, bez popuštanja u izvedbi, čija je kvaliteta na visokoj razini. S eksplozivnim Žakovim vokalom. Snažnim ultramelodičnim, a to vrijedi i za najviše položaje! Naravno, bilo bi lijepo vidjeti grupu sada za brzu usporedbu, na koncertu usred vedre noći, bez kapi kiše, što vrijedi i za cijeli popis izvođača, ali ipak… Mary Rose su se još jednom više potrudili i vrlo korektno izveli svoj repertoar. Očito “hard rock” u Sloveniji raste,… Ponovno okupljanje grupe Buldožer, cijeli niz mladih grupa s postojnskog kraja…. Nije vrag da se vaga ne okrene i u Sloveniji u korist zdravog mainstreamovskog ukusa…

Mary Rose set lista:
1.) Strah
2.) Izgubljen
3.) Hard To Handle
4.) Vertigo
5.) Krivda
6.) Najdražja
7.) Don’t Break My Heart Again
8.) Smoke On The Water
9.) Black Night
10.) Easy Livin’
11.) Motori
12.) Sam
13.) Kralj

ROCK SHOCK: 3.20 – 4.05
Najnezahvalnija uloga pripala je mladim Rock Shock iz zemlje cvička. Nedavno su napravili izmjenu koja u budućnosti može značiti i stilski otklon. Vidjet ćemo. U grupi je sada klavijaturist, a otpao je jedan od dvojice gitarista. I kao takva njihova se postava praktički prvi put predstavila upravo na pozornici u Hruševju. Iznenadili su me! Možda je za melodični hard rock pristup koji njeguju nespretno započeti koncert s Enter Sandman. Ne shvatite pogrešno, ne tvrdim da ga ne znaju svirati. Ni za Motorhead nisu rođeni, ako znate što želim reći. Previše lijepo sviraju da bi svirali Metallicu. Premalo otrova u vokalu! Međutim, uspjeli su upozoriti ljude na festivalu da su Rock Shock zauzeli pozornicu. A ako ne već s Enter Sandman, onda definitivno sa sljedećom skladbom, It’s My Life (Bon Jovi), koja je mnogo glađe potekla kroz prste momaka! Gitarist je odmah ukazao na to da je riječ o izuzetno talentiranom mladom nadobudnom biću koje se rado koketira s gitarskim virtuozima tipa Gary Moore. Dečko ima lijep osjećaj za R & B solističke finte, a prije svega je odlično tehnički potkovan! Iz malog raste veliko! Temelji su vrlo obećavajući! Momci su uspjeli. Zahvaljujući repertoaru koji se sastojao isključivo od obrada (od njihovog autorskog materijala na popisu skladbi na&scaron>la se samo Ne poznam te), tu su bili sami kultni hitovi poput I Love Rock N’ Roll (Joan Jett), Speed (Billy Idol), Proud Mary (CCR), Walking By Myself (Gary More), Tush (ZZ Top) i zaključak s Knocking On Heavens Door (Bob Dylan). Rock Shock je uspjelo ono u što sam sumnjao. Zadržali su ispod pozornice ljude koji su prije toga pratili Mary Rose. Zahvaljujući vrućem repertoaru, odličnom sviranju i prekrasnoj činjenici da je na nekoliko sati prestalo padati, koncert ORck Shock vrlo je lijepo uspio. Uz tako nadahnute mlade grupe kao što su Rock Shock, za budućnost odličnog “hard rocka” u Sloveniji očito se nema čega bojati.

Rock Shock set lista:
1. Enter Sandman
2. It’s My Life
3. I Love Rock N’ Roll
4. Ne poznam te
5. Long Train Runnin
6. Speed
7. Proud Mary
8. Walking By Myself
9. Tush
10. Knocking On Heaven’s Door

Sat je otkucao četiri! Festivala je u koncertnom smislu bilo gotovo. Izmrcvaren kao “makaron” odvukao sam se do auta i zavalio u sjedalo, gdje sam razmišljao da li da padnem u san ili da vozim prema Ljubljani? Ništa drugo nego iskrene pohvale za požrtvovnost, odličnu organizaciju i doček od strane organizatora, bilo je tu puna mjera! To je najmanje što mogu reći. Unatoč nesretnoj kiši koja nas je nemilosrdno prala, svatko je na festivalu mogao ludovati po volji. Dobio je odličnu porciju “rock and roll-a” u glavu. Prekrasna večer na kojoj je vrvjelo od obrada plemenitih hitova i “evergreenova”, koji su u velikoj većini bili odlično odsvirani. Problema sa zvukom nije bilo tijekom festivala drugog dana, a grupe su dale od sebe, s obzirom na vanjske čimbenike, svoj radni scenski maksimum. Pa tu su čimbenici koje treba uzeti u obzir. Prvi je loše vrijeme, koje je, recimo, otjeralo Delirium kući, dok su svi ostali bendovi kleno stisnuli zube i sigurno nikome nije bilo žao što se te noći zatekao na “10. Biker’s Festivalu” u Hruševju kod Postojne, gdje je tuklo kako se za takav festival i spada. Vidimo se opet iduće godine!