KAPA festival u gradu Metelkova

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Sandi Sadar Šoba

Mjesto: Ljubljana / Letni oder Gala Hale / Slovenija
Datum koncerta: 13.09.2007
Broj posjetitelja: 119
Cijena karte: cca. 800

(uvod: Sandi Sadar)

Metelkova. Grad u gradu. Kad bih povlačio paralele, na pamet bi mi pala upadljiva sličnost s ulogom Vatikana u talijanskoj prijestolnici, samo što je ovdje sakralna nota malo manje važna. Od skvoterske okupacije Metelkove, zahvaljujući kojoj je naša prijestolnica dobila prijeko potreban epicentar alternativne supkulture, ove godine prolazi već 14 godina, a dio slavlja te obljetnice bio je i utorkov koncertni događaj – festivalska ponuda i predstavljanje glavnog asortimana izdavačke kuće KAPA. Zapravo je datum festivalskog nastupa čak petorice sastava ispod okrilja matične kuće KAPA pao na jedan drugi datum kojeg se vjerojatno svi sjećamo – na . obljetnicu napada na njujorški WTC. Puno važnije od slavlja ili prizivanja uspomena na prošlost bilo je ono zbog čega se oko 800 posjetitelja uputilo na pivo i navuklo svečanu koncertnu opremu – šarolika žetva kvalitetne i gotovo posve domaće glazbe. Moveknowledgement, Red Five Point Star, Srečna Mladina, Backstage i hrvatski punkerski zastavnici Overflow bila su imena koja su poput magneta nagurala mnoštvo mladih, malo manje mladih, poznavatelja i znatiželjnika u neposredno susjedstvo legendarne dvorane Gala Hala. I upravo zbog podrške domaćoj glazbi i alternativi u grad Metelkova uputila se i naša ekipa.

LJETNA POZORNICA GALA HALE:

tekst za Ljetnu pozornicu: Sandi Sadar
fotografije: Lea Lesar

Probijanje koncertnog leda dogodilo se, zahvaljujući ovaj put prilično milosrdnom rujanskom vremenu, na otvorenom – na skrivenoj ljetnoj pozornici Gala Hale. Nebo je bilo vedro, a pluća su se mogla nadati dovoljnoj dozi svježeg zraka. Malo prije osam sata situacija ispred pozornice bila je još prilično mlaka i bilo mi je pomalo žao što prvi nastupajući, ljubljansko – novomeška ekipa Moveknowledgement, neće od prvog akorda dobiti podršku koju si, u ime kvalitete i truda koji su do sada ulijevali u koncerte, a stisnuli su ga na tri albuma koji su inkapsulirali dio njihove glazbene prisutnosti, definitivno zaslužuju.

MOVEKNOWLEDGEMENT (20.00):

U osam, nakon provjere aparature, efekata i ugađanja instrumenata, svjetla se zatamne. Na pozornicu izlaze multiinstrumentalisti i šamani slovenskog dub-fusion-rocka. Za bubnjeve sjeda David Cvelbar, a slijede ga gitarist Uroš Weinberger, klavijaturist Miha Šajina, basist s dredovima Dejan Slak te vokalist i sempler Miha Blažič alias N’Toko. Nema nepotrebnog trbunjanja i stereotipa. Glazba govori sama za sebe. Već prvi taktovi uvodne skladbe ‘Necro Dog’ režu u dotad prilično spokojnu atmosferu kirurškom preciznošću i u početku pomalo suzdržanom, ali neprepoznatljivo, pardon, nezaobilaznom scenskom dinamikom. Posljednji album Listen To Nebukadnezar otišao je u glazbenom putovanju, u usporedbi s prethodnicima Sun Sun i Ant People, dva koraka naprijed. Odrezali su nepotrebni popovski balast i zvučno još potkrijepili stihoklepačke akrobacije slovenskog raperskog prvaka, majstora brzog slikanja riječima, N’Toka. Uvjere već prvim akordima, koji nisu mlitavi i svjedoče o uigranosti te osjećaju hermetične cjeline i međuljudske kemije. Diskurzivno prerastaju žanrovske granice i, neopterećeni stilskim svrstavanjem, poigravaju se ušima i mozgovima slušatelja. Dijalog instrumentarija ovdje je uravnotežena cjelina koja ima dinamiku i oštrice zvučne provokacije na mjestima gdje je ona potrebna. ‘I Was There’ je sljedeća rafalna paljba glazbenog perfekcionizma. Jednom sam razgovarao sa svojom curom, koja je gorljiva fanica spomenutog sastava, i ponudila mi je provokativno i zabavno tumačenje te skladbe. Zamislite Alisu u zemlji čudesa. Zamislite zatim Alisu koja je uzela jednu psihogenu tvar i doživjela mentalnu katarzu, a ona nije moguća ako prije toga niste osjetili sjenu mentalnog sloma, ludila i gotovo kaotičnog sloma. Moveknowledgement ne nude jasno objašnjenje, ali upravo zato su još primamljiviji. Nakon ekskurza po posljednjem albumu slijedi novotarija koja je već postala dio željeznog repertoara, a možda će si izboriti i zasluženo mjesto na budućem albumu – pjesma ‘Kids’r’Fresh’, koja iz izvedbe u izvedbu zvuči čvršće i zvučno punije. Nakon ‘Monolith Birtha’ i provjetravanja novom dozom kemijske formule ‘Chemicals’ te apokaliptične vizije broja ‘666’ dobivamo šaku mediteranske melodičnosti. Pjesma ‘Big Nood’ dočarava, barem u mojim mislima, sicilijanski krajolik te miris oleandera i užarenih stijena. Zasanjanost gitarskog rifa koji se ponavljajuće provlači kroz pjesmu pokazuje estetski osjećaj kojim Moveknowledgement spajaju krajnosti svojih glazbenih horizonata. Veliki finale je minimalizam duba i sferične poetike ludila. i ‘I Am Zorr”Listen To Nebukadnezar’ zaključuju koncertni nastup u cjelinu kojoj bi se teško mogli dodati novi elementi a da ne postane prepuna. Moveknowledgement su nakon dobrih tri četvrt sata nastupa nanizali sve članke svoje scenske rasprave, zbog koje se usuđujem tvrditi da predstavljaju jedan od najprivlačnijih činova u poglavljima slovenske glazbe. Mnoštvo je dobilo svoju mjeru čiste esencije. Nakon kratke zahvale i iskrene skromnosti dečki se povuku s pozornice u backstage i prepuste daske sljedećim nastupajućima.

MOVEKNOWLEDGEMENT setlista:
1. Necro Dog
2. I Was There
3. Kids ‘r’ Fresh
4. Monolyth Birth
5. Barcode
6. Chemicals
7. 666
8. Orel
9. Big Nood
10. I Am Zorr
11. Listen To Nebukadnezar

RED FIVE POINT STAR (21.00):
Sljedeći nastupajući bio je zasavski septet Red Five Point Star, koji su mi bili svojevrstan izazov jer nisam baš najbolje potkovan u ska glazbi. Izdavačka kuća KAPA uzela ih je pod okrilje s vjerom da je Slovenija već malo spremnija poslušati derivat više žanrova – rockabillyja, swinga, elemenata clashovskog punka i minimalnih djelića jazza, koje trbovljski entuzijasti (barem mislim da sam dobro zapamtio i da su dečki iz Trbovelj…) spajaju zajedničkim nazivnikom skaa. Glazbeno su tako spremni ponuditi understatement koji bi se mogao nazvati “dirty ska” f*** o** svima onima koji očekuju prilagodljivost pod svaku cijenu. Bratići Uroš i Jernej Grahek, prvi prvo grlo skupine koje zna ponešto o gitarskim akordima, a drugi četverožičnik, već su prije dobrih deset godina dobili viziju kojom su htjeli nadići poplavu novodobnog punka i tako se na glazbenoj sceni održali sve do danas. Također zahvaljujući činjenici da su za suradnju privukli kvalitetnog bubnjara Janeza Levca, nešto manje upadljivog, ali za žanr koji sviraju nezamjenjivog klavijaturista Janeza Vratanarja i, po mojem mišljenju, još upečatljiviji element – fenomenalnu brass sekciju (na rogu usne brusi Gal Kukovič, na trubi njegov puhački siamski blizanac Sony Čevdek, a na saksofonu pokušava parirati nešto mirniji Jure Levpušček). Kombinacija je prilično egzotična i obećavao se fenomenalan žur (ako sudim po broju mladića i djevojaka koji su se nagurali u prve redove uz pozornicu…). Nastup su započeli svojim komadom ‘Why Don’t You’. Iz Kranja su svojedobno dolazili ska posebnjaci, koji su već glazbeno umirovljeni i usprkos mladosti više ne sviraju – GromSka. Sličnost između jednih i drugih može se osjetiti. Riječ je o prilično rudimentarnom obliku ska poskočnosti. Red Five Point Star me na prvu loptu nisu najviše uvjerili jer je nedostajala izražajnija scenska prisutnost. Nedostajao je “energetski žmoht”. Moram priznati da je frontman, pjevač Uroš, prilično upadljiv i vješt u kvalitetnoj scenskoj komunikaciji, ali to se pokaže tek nešto kasnije. Moram priznati i da sam većinu vremena posvetio tome da vidim kako se dečki međusobno slažu i glazbeno poznaju te ustanovio da su posve simpatična, ali pomalo labavo zvučeća kombinacija posve različitih glazbenih utjecaja. Slijedi komad ‘Underground’ i nakon njega prva pjesma na slovenskom – ‘Petk Zvečer’. Kombinacija vokala koji zvuče kao prateći tenorsko grleni vokal kod Kingstona lijepo se stapa sa zvučnom kulisom. Ja bih dodao možda tek malo gitarske distorzije, ali to je samo stvar ukusa. Publika je očito bila više u doticaju sa scenskom stvarnošću i posve se prepustila glazbenoj manipulaciji malog mora komada od dvije ili dvije i pol minute, kojima su RFPS posluživali kao da su ponuda mesa na čuvenoj gurmanskoj specijalitetu Leskovačkom vozu. Od komada koji su mi usprkos žurbi ipak ostali malo čvršće u svijesti, istaknuli su se trenuci skladbi ‘Far Away’, ‘Revolution’, ‘Hangover’ te veliki finale komada ‘Moj Živleje‘, koji je Uroš posvetio publici, pobjednicima dobrotvornog koncerta kojim je barem malo popunjena kasica izdavačke kuće KAPA. S izručkom večeri trebalo bi se skupiti bar malo sredstava za snimanje novih albuma, koje Slovenija svakako treba ako, naravno, ne želimo na policama slovenskih trgovina kupovati samo slovenske pjevačke “dive” i Freddyja Millera, iako protiv “karizmatičnog” koroškog ne mogu zapravo ništa reći jer je on doista “vrhunac slovenskog dobrog ukusa”. RFPS se ubrajaju u posve drugu kvalitativnu skupinu i želim im još puno koncerata kojima bi svoj scenski izraz mogli još dopuniti. A prije svega zagrijanijeg tonskog majstora koji bi idući put doista otvorio “regulatore” na mikseti i omogućio pratećim vokalistima da zablistaju pred koncertnom publikom. Ovaj put ih doista nije bilo čuti uopće. Koncert mi se naime svidio, ali ujedno nije bio ništa posebno. Po mojem smo nakon ekstaze dobili međuhladan tuš već malo previše prosječno zvučećeg flodra, koji je ovaj put simpatična plesna glazba, a ne muzika za kontemplaciju. Nakon filozofskog traktata čitali smo Alana Forda – za opuštanje – i pritom bezbrižno uživali.

RED FIVE POINT STAR setlista:
1. Why Don’t You
2. Underground
3. Petk
4. Police
5. I’ll Grow Old
6. Creatures
7. Far Away
8. Revolution
9. Girl F.T.M.
10. Skank D
11. T’Nov (brez pihalne sekcije)
12. Changing Plans
13. Sunday
14. Until The Day
15. Our Van
16. Hangover
17. In The Mood
18. Moj Živleje

SREČNA MLADINA (22.15):
Glavno jelo na maloj pozornici Gala Hale bilo je poslastica večeri. Dolaze iz Ljubljane i svoje početke pišu od 1993. Srečna Mladina su izumitelji svojevrsnog glazbenog izraza koji je od početaka u punku prešao u rockovsku progresiju i avangardu. Posljednja dva albuma su soundtrack urbane kulture i vremena u kojem živimo. Oni su zvučna kulisa kojom se večer krasno nadopunjuje u koherentnu cjelinu. Nakon onog što sam čuo na albumu zanimalo me koliko su sposobni scenski poustvariti preproducirano i glazbeno zahtjevno gradivo dijaloga među instrumentima i zaista nisam bio razočaran ni za pedalj. Na lijevoj strani pozornice kraljuje jedan od najtalentiranijih gitarista, vizionar zvuka – Peter Dekleva, koji svoju plejadu bluesovskih i funky ritmova seksi nadopunjuje s “atom i mamom” ideje Srečne Mladine – drugim gitaristom Vladom Mihajlovičem. U sjećanju ostaje i klesana i žmohtna ritam sekcija bubnjara Zave A.-ja i mladog, ovaj put već drugog basista večeri s dredovima, talentiranog Gašperja Gantara. Nezamjenjivi element zvučne cjeline je klavijaturist koji vlada i saksofonom, pjeva te programira slojeve zvuka u konglomerat bogate cjeline – Tim Kostrevc svoj zadatak obavlja više nego zadovoljavajuće. Spokoj pomalo pospane večeri, u kojoj su se pod reflektorima prepletali miris piva i svitaka potpunog isključivanja, presijeca skladba ‘Organophobia‘, koju odlikuje prije svega ritmička smirenost i elementarno stapanje Massive Attackovskog beata i saksofona u maniri Demolition Group. Krasna popudbina za večernje putovanje. Nastavljaju pjesmom koja ima radni naslov ‘Roller’, ali kladim se da je to bilo više putovanje po počecima albuma Listen To Srečna Mladina, ‘Humus Sapiens’, na koji su nanizali osjećaj pemske ‘Št.19128’ ili, kako je sami nazivaju, ‘SK82’. Nešto starija skladba, s albuma 10. Letnik, je ‘A Taste Of Money’, koja privremeno smiruje strasti, a zatim eksplodira u swingerski orgazam ritma i melodije. Ekstazu, ovaj put potkrijepljenu Petrovim vokalima, pjesmu ‘Simpatico’ lako mogu zamisliti na šlagerskom soundtracku za neki špageti-vestern. Zabavan splet klavijatura, bluesovskih gitara i usiljenih vokala koji ipak ne smetaju i ne iritiraju. Gitarski briljant večeri je maštoviti dijalog gitara i po mojem mišljenju najplemenitiji riff večeri u skladbi ‘Have One Peasant In Swizerland’, nakon koje su “zarajdali” ubrzo u ‘Bob’ Street’, jednu od zabavnijih i humorističnijih domišljatosti glazbenog opusa Srečne Mladine (nadmašuje je samo pjesma ‘To So Bobri’…), a kako je u glazbenoj sadašnjosti skupine Srečna Mladina prije svega riječ o muzikalnim izljevima glazbene provokacije, na nju su stručno nadovezali ritmički najljepši klon meni najdražih Demolition Groupa – skladbu ‘TTR.TTR.TTR.’, koja zvuči, u neremiksanoj verziji i s punim saksofonima i ritmom, epskije od života. Zato da se mogu vratiti u glazbenu sadašnjost i prodrijeti još dublje u vaš moždani korteks. Ovaj put vas europeizirane vode sve do ‘Divjega Grma Na Vzhodu’, da vas tamo gotovo dokraja dotuku provokativnim balkanizmom ‘Đabalkan Rase’ i isprepletu vam novi vijenac slavnih stihova na temu ljubavi, seksa, starih bapskih i okrnjenih zubi. Iskonskost je ovdje obogaćena glazbenom nonšalancijom, do neba podignutim srednjim prstom, skrivenom ironijom i današnjim oproštajem. Točka na i večeri može biti samo kontemplativna cjelina skladbe ‘Vumvum’, kojom oslikaju još posljednji pejzaž gotovo kaotičnog i nasilnog opraštanja. S ušima punim zujanja i dobre glazbe glazbeni rapsodi mogu se povući u Gala Halu hraniti tijelo adrenalinom. Na ljetnoj pozornici je, za ovu godinu, pretpostavljam, scenska erotika završena. Glazbeni apetiti su nedvojbeno utaženi do srži, zar ne?

SREČNA MLADINA setlista:
1. Organophobia
2. Roller
3. SK82
4. Žaga
5. A Taste Of Money
6. Simpatico
7. Have One Peasant In Swizerland
8. Hawaii
9. Bob’ Street
10. Ttr.ttr.ttr
11. Divji Grm Na Vzhodu
12. Đabalkan Rasa
13. Vumvum

GALA HALA:

tekst za Backstage: Lea Lesar & Aleš Podbrežnik)

tekst za Overflow: Aleš Podbrežnik

fotografije: Lea Lesar

BACKSTAGE (23.15):

Ljubljanski trio Backstage, koji je svoj pohod slovenskom i stranom glazbenom scenom započeo u listopadu 2001., tada još kao četvorka, iza sebe već ima lijep broj (samostalno) odsviranih koncerata u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj, a gostovali su i na brojnim zapaženim festivalima poput Aerodromea (nastupili su kao jedini (!) slovenski predstavnici), Popkomma, Viva la Pola. Na dva izdana albuma “Backstage” (Nika records) i “Trends are changing” (Nika/Kapa records) nalazi se priličan broj hitova i sve smo ih imali priliku čuti i u Gala hali. Dečki su već prvim gitarskim rifovima komada “No More Lies” doveli okupljeno mnoštvo u ekstazu. Odlične vibracije prenosile su se iz komada u komad, a mnoštvu se iz minute u minutu nastupa skupine sve intenzivnije trgalo u glavama, što je pokazivalo bogatim ovladavanjem sočnosti repertoara jedinstvenih kretnji koje većina punk rock gimnastike može spontano generirati.

Dečki su odtrenirali praktički cijeli album “Trends Are Changing”, iz njega su izostavili samo skladbu Veronica. Vrhunac nastupa Backstagea dogodio se u trenutku kad je na pozornicu dokotrljao pjevač grupe Leaf-fat Robert Šercer – Šero, koji je jednostavno iz sebe izbacio ono što se od njega očekivalo i zahtijevalo. Divlje “screamo zijevanje i bljuvanje” ravno u čelo ludo vidljivo zagrijane publike u skladbi Sofistikator.

Backstage se razvijaju u čvrstu cjelinu, samouvjereno napreduju cijelo vrijeme i svojom prisutnošću na sceni upozoravaju da u Sloveniji neumoljivo cvjeta val mlade punk rock generacije koja nikada nije čula izreku “punk is dead”. Štoviše. Oni su važna pojava koja stvara povoljno tlo za novi nicanje zdrave punk rock platforme kod nas. Energičan i uživljen, visoko koherentno otrgnut razbijački garažni i uigran nastup. Dečki, nemojte slučajno skinuti s najviše brzine usred svoje divlje vožnje! Bravo.

BACKSTAGE setlista:
1. No more lies
2. Way of life
3. Suffer
4. Weak
5. Never too late
6. Believe in me
7. Poraz
8. You
9. Black vs. white
10. Trenutek
11. Just one look
12. Confused
13. Someday
14. Sofistikator
15. Tnx 4 ur support
16. Misel nate
17. Away
18. Surf

OVERFLOW (00.15):
Naši stari dobri znanci s Radar Rock Festivala 2007 poslu pristupaju s velikom žlicom. Neprestano putuju po pozornicama i u tome ih trenutačno ništa ne zaustavlja. Rijetko možeš naći takvu iskrenost kakvu u sebi nose i zrače kroz esenciju svog duha hrvatski punkeri Overflow, rodom iz Koprivnice. Skupina je beskompromisno napala pozornicu prezentacijom jednostavno istesanih i odsječenih tro-akordnih rifova i u trenutku dovukla sotonu za rogove iz njegove jazbine.

Kvartet u postavi Dalibor Martinčević – Dado (bubnjevi), Nikica Jovanović – Nike (gitara), Zoran Piberčnik – Zoki (bas gitara) i karizmatični Goran Živković – Žika na vokalu, garant jedinstvene smjese prave rock arogancije, podizanja nabreklog srednjeg prsta desne ruke i razvrata svoje razglašene adrenalinske rifovske erupcije, počeo je ostvarivati svoje grijehe u trenutku prve sekunde scenskog rajanja. Naravno, Žika je onaj element koji jednostavno u tren oka bez poteškoća ujedini i prikuje auditorij u divlji ples sa skupinom. Overflow doista ne trebaju nikakve proteze, šminke ili pomagala za početno zagrijavanje. Ne. To je pravi šus s prve i cijela pozornica je temeljito ispunjena njihovom energijom, koja neumoljivo švigа u žile kao pravi kokainski nadomjestak.

Žika je opet jezgrovito pomočio svoju konfekciju, skupina je galopirala sa strastvenom intenzivnošću, a njihov nastup, ispunjen izvanrednim humorom i umjetnim dodirom prijeko potrebne iskrenosti, prošao je kao švig. S Overflow na pozornici u dvorani se zaustavilo vrijeme. Odličan izbor za zaključak festivala, za sam opći ambijent i za puls pokreta za koji diše i bori se Gala hala. I zapravo se u svoj toj gorućoj spontanosti, lupanju šala i intenzivnosti kopanja po instrumentima doista osjetilo zadovoljstvo Overflow što mogu dijeliti te minute s nama, što mogu beskrajno i bezgranično uživati i na taj način su zapravo iskazali i neku vrstu poklona Gala hali i organizaciji festivala. Nemilosrdni udarac bezbožnih Overflow odjekivao je u glavi još nekoliko dana nakon Kapa Records festivala! U međuvremenu se dečki velikih planova već zagrijavaju za nastup u Berlinu, 19.09.2007., na tamošnjem Popkomm festivalu. Ukratko, vječni mladići Overflow lete visoko i slijeću visoko.

OVERFLOW setlista:

1. …And I’m Not

2. Isolation

3. I Kill

4. Broken Knee

5. The Train

6. Face

7. Waysted

8. Beautiful Fire

9. Get Away

10. Everything

11. Swallow

12. Dorothy

13. You’re Angry

14. Naked

15. The Mad Milkman

(zaključak: Sandi Sadar)

Ono što smo čuli i vidjeli bila je komplementarna cjelina iz zlatnih zaliha izdavačke kuće KAPA, koja prkosi jednostavnom razvrstavanju po ključu izdavačke predvidljivosti. Žanrovska paleta različitih glazbenih nijansi bila je dobrodošla već zato što nismo dobili samo siromašno žanrovsko ponavljanje već odslušanog. Kopiranja je u glazbi već previše, a suvišno bi bilo i to da se sve bendove na isti kalup stisne pod isti krov matične izdavačke kuće i prodaje mlaka voda. KAPA ima bendove iz različitih dijelova šarenog spektra i ponuđeno je definitivno potpuno zadovoljstvo za svakog izbirljivca i glazbenog sladokusca kojeg jedno te isto ne može posve ispuniti slojevima savršenog užitka. A ni skupine nemaju mentalnih blokada i obveza da ponavljaju recept uspjeha. Važna je samo glazba. Važna je vizija i kemija. Ne ide ni bez karizme, koju svatko posjeduje na svoj način. Neki više, neki manje. To je stvar ukusa. To je samo osobno mišljenje, a znate što kažu o mišljenjima i ukusima – ne isplati se svađati oko toga. U svakom slučaju, svi mi prosječni i ništa zlo ne slutећи korisnici možemo se samo nadati da takav desant kvalitetnih bendova neće biti samo jednodnevna mušica i da će festival KAPA možda ipak pustiti duboke korijene i ukorijeniti se u našu svijest. Postati dio tradicije, ako baš hoćete neke floskule. Nakon ovogodišnjeg možemo samo primijetiti da se utorkovsko bivakiranje pod vedrim nebom i prepunoj Gala Hali više nego isplatilo. Pohvalu zaslužuju organizatori. Pohvalu zaslužuju skupine koje su za vas, glazbene gurmane, došle slijevati znoj i krv iz svojih ventrikularnih zalistaka. KAPA 2007 pak zaslužuje pljesak i ovacije u stojećem stavu. Nezadovoljnih je ove godine bilo vrlo malo.