Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Nickelsdorf / Pannonia Fields / Austrija
Datum koncerta: 14.06.2008
Broj posjetitelja: 1506
Cijena karte: 120.000
Nakon jakog jutarnjeg pljuska, kad smo se još svi skrivali u šatorima i drhtali hoće li šator ostati na mjestu, probudili smo se u sunčano nedjeljno prijepodne. Posljednji dan čekao nas je još cijeli niz jako dobrih bendova, počevši s Vanilla Sky na plavoj i .sPOUT na crvenoj pozornici.
Tekst: Lea Lesar
RED STAGE
SPOUT: 12.00-12.25
Posljednji dan ovogodišnjeg Nova Rock festivala ponovno je započeo na crvenoj pozornici. Domaći sPout brzo su lijeno jutro pretvorili u vruće podne. Moderni momci u Fred Durst opravi i s razmazanom rifovskom formom preko koje škripi vokalni diktat nametnuli su nekoliko doza skate punka. Ukratko, jednostavno podnevno razgibavanje. Za otvaranje koncerta momci su naravno, kao naručeno, odabrali Warm Up Your Neck. Na domaćem su terenu jako popularni, izdali su četiri albuma, a u Europi su ih prodali u 20.000 primjeraka. Ispod pozornice dočekala ih je poveća masa od oko 4000 ljudi koja je bučno reagirala. Po izražajnosti sPout djeluju prilično šuplje, ispraznno i nezanimljivo.
Setlista sPout:
1. Warm up Your Neck
2. Some Kind of Zombie
3. Nothing in Common
4. Drift
5. Sick Song
Tekst: Aleš Podbrežnik
RUSSKAJA: 12.45-13.15
Što dobiješ kad spojiš rusku limenu glazbu s čvrstim kazačok beatom i dašom rocka? Polka rock. A kad su s nama slavenska braća Rusi, naravno da se nameće pridjev “vodka polka rock”. Ludnica. Ljudi su se pomiješali. Russkaja su publici pristupili na najzdraviji mogući način cinizma i ismijavanja koji rock, recimo to tako, zahtijeva. Tu je predivna cura, predivnih ruku, koja izvlači predivne zvukove iz svoje violine i tako tužnu ljepotu zvuka koja puše kroz širna sibirska prostranstva. Septet koji ti zavrti mozak! Tekstovi u cijelosti na ruskom. Ako ti se sviđa kazačok, tog si dana bio na pravom mjestu. Crvena pozornica potpuno je pocrvenjela, a Russkaja su svojom odličnom svirkom, neposrednosti i iskrenosti nadigrali većinu izvođača tog dana. Kakav šmek! Dawai, podložen rock gitarom, najljepše je opisao izraz Russkaje. Ti dečki i cura ne šale se i imaju velik potencijal da postanu poznati. Ove su godine izdali album “Kasatchok Superstar”. Slava! Za rodinu!
Tekst: Aleš Podbrežnik
BLACK TIDE: 13.35-14.15
Slijedilo je još jedno izuzetno ugodno iznenađenje. Mulci iz Miamija na Floridi (SAD) koji nose zastavu Black Tide. Njeguju pravovjerni metal, s jakim osloncem na thrash rifove Metallice. Naravno, Metallice do “crnog” albuma. Dakle “prave” old school Metallice. Da Black Tide nisu još jedan mladi klon, pobrinule su se Iron Maiden harmonije kojima pregaze inače drsko odsječene rifove. Netko će se možda sjetiti početaka Iced Earth, ali Black Tide su prema njima ipak prava nedužna gamad. Naročito su vokalno još vrlo nedovršeni i traže se. Gitarist ima oštar, ukočen vokal; kad odraste u muškarca, jednog bi dana mogao iz vokala izvući najbolje što je James Hetfield, a basist svojim cmizdravim čistim melodičnim vokalom samo dodaje previše šećera u izraz grupe. Zato njegov vokal u budućnosti treba izbaciti iz glazbe Black Tide, jer momci zbog tog hlipanja na trenutke djeluju prilično patetično. Možda to rade namjerno, što u hiperplaziji svega i svačega ne bi bilo nikakvo čudo. Ali nije zdravo. Upravo je skladba Warriors of Time bila zanimljiv križanac svega nabrojenog i izravno je pokazala da se grupa još pomalo traži u svojim usmjerenjima. Inače su Black Tide strašno dobro uigran bend, a ljude su razveselili obradom Iron Maiden i to Prowlera u “thrash” metal verziji. Odlično je zazvučala ta duhovita “podvala”. Thrash metalcima i ljubiteljima tog žanra preporučujem da provjere Black Tide. Dečki imaju dinamit u glavi, rukama i nogama. Sviraju s neospornim jajima!
Tekst: Aleš Podbrežnik
SKINDRED: 14.40-15.30
Nakon što smo engleske alternativne reggae-punkere Skindred 11. travnja ove godine slušali u ljubljanskoj Cvetličarni Mediapark, gdje je njihov nastup zbog premalo publike bio prilično klaonički, na crvenoj pozornici festivala Nova Rock odvijala se posve drugačija priča. Ispod pozornice okupila se prilično lijepa masa od nekoliko tisuća glava. Skindred su svoj nastup otvorili s “Nobody”, koji je 2002. izdan na njihovom debitantskom albumu “Babylon”. Njemački govorna mladež dokazala je da su Skindred mnogo popularniji izvan slovenskih granica. Vokalist Benji Webbe zatim je nastavio sa svojim “ragga metalom” i komadom “Bruises”. Pomalo je bilo smiješno slušati takve ritmove u tri popodne, jer se mnogo bolje uklapaju u večer. Publiku dnevno svjetlo nije smetalo. Ona je plesala od prvih rifova nadalje. Još “Babylon” i “Trouble”. Benji je ovaj put bio posve drugačije raspoložen nego prije nekoliko mjeseci u Ljubljani, gdje se mogao primijetiti vidljiv manjak volje. “Ratrace” je još jedan zapaljivi komad, koji je izdan na njihovom posljednjem studijskom albumu “Roots Rock Riot” (listopad 2007). I Benji je jednako tako planuo. Poskočan kao i uvijek. Slijedio je istoimeni komad s posljednjeg albuma te “Rudeboy”. Momci ga dobro pale. Ponajprije naprave dobar žur. Na kraju krajeva, to je najvažnije, zar ne? Još “Selector” i “Destroy The Dancefloor”. Ni ovaj put nije prošlo bez “circlepitova” i modrica. Skindred su za kraj opalili još “Pressure”, koji je završio Benjijevim histeričnim udaranjem po mini klavijaturi, a zatim su pozornicu prepustili engleskim veseljacima Enter Shikari.
Setlista Skindred:
1. Nobody
2. Bruises
3. Babylon
4. Trouble
5. Ratrace
6. Roots Rock Riot
7. Rudeboy
8. Selector
9. Destroy The Dancefloor
10. Pressure
Tekst: Lea Lesar
ENTER SHIKARI: 16.00-16.55
Britanski “happy hardcore” kvartet Enter Shikari unio je u glazbu s elektronskim elementima samosvojan stil. Bend, osnovan 2003., svoj je prvijenac “Take To The Skies” izdao u ožujku 2007. Album se plasirao na četvrto mjesto službene engleske ljestvice.
Momci su na pozornicu dojurili u ritmu komada “Enter Shikari”. Vokalist i klavijaturist Roughton “Rou” Reynolds je čim je istupio pred publiku počeo skakati s jedne strane pozornice na drugu, usput udarati po klavijaturama, pjevati … I tako odmah na početku dokazao da je pun energije. Nastavili su s “The Feast” i “Return To Energiser”. Rou, Chris i Rory su, dok je Rob bio prikovan za bubnjeve, skakali po pozornici i poticali publiku na ludovanje. Ona ih je bez riječi poslušala. “Anything Can Happen In The Next Half Hour” počastio nas je prvim “circlepitom”. Momaka je bilo dovoljno posvuda po pozornici. I nimalo se nisu obazirali na svoje instrumente i mikrofone. Tako je mikrofon tijekom “Labyrinth” nekoliko puta preletio cijelu pozornicu. Rob je za vrijeme komada u kojem nema bubnjeva ustao i pridružio se ostalima u prednjem planu, a onda je toliko “upao” u zafrkanciju da ga je Chris morao podsjetiti: “I believe it`s your part!”. Momci, momci … Ni tijekom “No Sssweat” nije bilo drukčije, jer je Rob ponovno napustio bubnjeve i zaplesao u stilu sličnom kan-kanu. Za umrijeti od smijeha! A kako to nije bilo dovoljno, u zanosu se uspentrao i po konstrukciji do vrha pozornice. Istina, Rob je bio prisutan, ali je li bio i pri sebi? Slijedio je “Jonny Sniper”, tijekom kojeg je Rory svoju gitaru nekoliko puta zavrtio oko sebe, a Rob je za promjenu ostao iza svojih bubnjeva. Za kraj su slijedila još tri, po mom mišljenju njihova najbolja komada. “Mothership” kao prvi. Da je to jedan od njihovih najboljih komada dokazala je i publika, koja je bila još za nijansu glasnija nego inače. Rob kao Rob ponovno je napustio svoju ustaljenu poziciju i pravio budalu od sebe u prednjem planu. Pridružili su mu se i Rory i Chris, dok je Rou u to vrijeme svirao klavijature. Kao drugi najbolji komad slijedio je “Sorry You Are Not A Winner”. Publika je podivljala. Enter Shikari također. Momci prekipijevaju od energije. Pohvalno! Svoj dio nastupa Shikari su zaključili s “OK, Time For Plan B”. Ponovno ih je bilo dovoljno po cijeloj pozornici.
Nakon koncerta momci su se okupili u šatoru za autograme, gdje je Rob donio radio i onda tamo plesao. Dečko stvarno ima previše energije. A kako je gitarist Rory tog dana slavio rođendan, neki smo se mogli posladiti i tortom. Ukusno! Sve najbolje, Rory!
Setlista Enter Shikari:
1. Enter Shikari
2. The Feast
3. Return To Energiser
4. Anything Can Happen In The Next Half Hour
5. Labyrinth
6. No Sssweat
7. Jonny Sniper
8. Mothership
9. Sorry You Are Not A Winner
10. OK, Time For Plan B
Tekst: Lea Lesar
ALTER BRIDGE: 17.30-18.35
Post grungeri Alter Bridge iz Orlanda (SAD) na scenu ne donose ništa posebno. Predstavljaju neku vrstu nastavka priča o Nickelback, čak i Staind (izvedba skladbe Bran New Start). Lijepa doza patetike osobito u mirnijim dijelovima. Naravno, momci udare posve izravno kad je to potrebno, počevši s Come To Life, a mogu pokrenuti i opasno naglaŠene distorzirane rifove u skladbama kao što je npr. Buried Alive. Vokal je sladak, čist, melodičan, brzo dostupan svakom prosječnom uhu. Alter Bridge su kao prvi na crvenoj pozornici trećeg dana upozorili na povećanu dozu decibela, iako se prašina nakon nastupa Enter Shikari još nije posve slegla. Prvi redovi iznenadili su poznavanjem nekih skladbi koje je publika zajednički pjevala s grupom. Grupa je promovirala svoj posljednji studijski album naslovljen “Blackbird” (2007), s kojeg su odmah s Come To Life bijesno raspalili publiku, što je izazvalo lijepu mjeru mosh pitova ispod pozornice, a vrućicu su nadogradili u nastavku ubrzanom Ties That Bind, kojom su odlično stupnjevali početnu rockersku nepopustljivost i tako joj dodali primjesu metalskog. Izuzetno kompaktan nastup, a svoje je pridonijela i nevjerojatno užarena publika koja je momke doslovno nosila na krilima.
Setlista Alter Bridge:
1. Come To Life
2. Ties That Bind
3. Open Your Eyes
4. Blackbird
5. Rise Today
6. Buried Alive
7. Metalingus
8. Find the Real
9. Brand New Start
10. White Knuckles
Tekst: Aleš Podbrežnik
DISTURBED: 19.05-20.15
Disturbed su grupa koja svoje pjesme već vozi na rifovima koji pripadaju heavy metalu. Tome dodaju paklenu zapregu bubnjeva, a vokal na trenutke ostaje vrlo lijep, gotovo sklon pjevanju pop rocka, post grungea. No zna i otrovno ržati (10.000 Fists ili završna detonacija Down With The Sickness). Disturbed su razvili poduzetan “groove” koji je grupu nosio na krilima vrtoglave visine. Grupa je upravo izdala svoj novi studijski album “Indestructible” i sukladno tome slušali smo otvaranje same Disturbed veselice, jer su momci publiku gladnu bičevanja odmah prvom skladbom Perfect Insanity gurnuli u nepojmljiv delirij. U uvodnim taktovima na pozornicu su dovezli pjevača Davida Draimana na kolicima, u luđačkoj košulji i s maskom, sjetio sam se filma “Kad jaganjci utihnu”, a kad se “poremećeni” David Draiman oslobodio spona, naravno da se u punoj snazi razletio po pozornici. Kvartet je djelovao nepogrešivo i vrhunski uigrano, a Draiman je impresionirao izvrsnim vođenjem i komunikacijom s publikom ispod pozornice. Skladba Liberated s istoimenog albuma grupe, kao skladba s uhu izrazito privlačnim vodećim motivom u refrenu, na najljepši je mogući način potvrdila da grupa u svoj izraz unosi pjevnu melodičnost refrena koji odmah poleti u uši. Disturbed su odvažno stupnjevali ozračje potpune “kalvarije” iz skladbe u skladbu, a ono je u općem terorizmu decibela doseglo vrhunac s Down with the Sickness. Vrlo uspješan i uvjerljiv nastup!
Setlista Distrubed:
1. Perfect Insanity
2. Liberate
3. Just Stop
4. Remember
5. Indestructible
6. Prayer
7. Voices
8. Deify
9. Stupify
10. Land of Confusion
11. 10,000 Fists
12. The Game
13. Inside the Fire
15. Stricken
16. Down with the Sickness
Tekst: Aleš Podbrežnik
BULLET FOR MY VALENTINE: 20.45-22.00
Za razliku od povremeno nagroovanih Disturbed, Bullet For My Valentine već su metalski tresli crvenu pozornicu. Ovo ipak nije čisti heavy metal. Vrištavi vokal unosi core element. On se u refrenima kombinira s melodičnim vokalom i? Što možemo zaključiti uz melodično jaukanje te poravnatu, nadolje zalizanu i crno obojenu frizuru pjevača/gitarista Matta? Emometalcore. Grupa je udarila ravno sa Scream Aim Fire, naslovnom skladbom novog albuma “Scream Aim Fire”. Ekstremno brz beat, dvostruke tercne Maiden harmonije, mrvica Machine Head thrashy špica i naravno vokal koji vijuga od vrištanja do čistog hlipanja. Bullet For My Valentine su na pozornici doista preuzeli primat dotad najglasnijim Disturbed. Njihov metal “s greškom” djelovao je intenzivno, iznimno uvjerljivo te kroz savršenu uigranost i besprijekornost izvedbe gotovo nepremostivo. Momci su odlično tehnički potkovani, a plehki vokali metalskom stavu oduzimaju pravu porugu i dodir opskurne crnine koja mora biti prisutna u metal glazbi. Kako možeš skladbi dati naslov Hand Of Blood i koristiti plačljiv vokal, a stvar nazivati metalom? Zagonetno do kosti! Bullet For My Valentine izrazito su popularna grupa u Austriji. Ispod pozornice su se ludi fanovi u ekstazi svih ekstaza doslovno gušili, a zaštitari su obavljali mučan posao hvatajući užarene buče koje su u pošiljkama preko “crowd surfinga” prelazile ogradu prvog reda. Čovjek nema što dodati. Bullet Form My Valentine su u odličnoj formi i na pozornici doslovno lete, tako odlično kemija funkcionira među momcima. Pjevač Matt je nakon Eye Of The Storm upozorio prisutne da se bliži koncert legendi: “We have two songs to go, before Judas fuckin’ Priest heat the stage!” U skladbi Take It On Me grupi se na pozornici pridružio njihov kolega iz redova Skindred, Benji Webbe.
Setlista Bullet For My Valentine:
1. Scream Aim Fire
2. Disappear
3. Four Words (to Choke Upon)
4. Tears Don’t Fall
5. Suffocating Under Words of Sorrow (What Can I Do?)
6. Say Goodnight
7. Take It On Me
8. Eye Of The Storm
9. Hand Of Blood
10. Waking The Demon
Tekst: Aleš Podbrežnik
JUDAS PRIEST: 22.30-23.50
Trenutak koji sam s najvećim nestrpljenjem očekivao sva tri dana Nova Rock festivala napokon je stigao. Judas Priest u klasičnoj “Painkiller” postavi. Nema ljepšeg, zar ne? Koncert se odvio na Nova Rock festivalu točno dan prije službenog izlaska novog studijskog albuma grupe “Nostradamus” i tako je koncert i započeo. Scenska postava je standardna. Scott Travis je s bubnjevima podignut iznad ostalih komandanata, lijevo i desno od bubnjeva vode stepenice kojima se Halford penje na najviše katove scenske postave. Tako je počelo. Halford je pri otvaranju bio odjeven u srebrni ogrtač, a u rukama je nosio svećeničku palicu na čijem je vrhu naravno bio klasični Judas Priest križ. Grupa se bacila na skladbu Prophecy s novog albuma, koja je na pozornici djelovala vrlo poticajno. Nismo dugo čekali da dožvimo prvu klasiku. Metal Gods, Halford odbacuje ogrtač i započinje svoj vražji marš. K.K. Downing i Glenn Tipton ostaju standardna draž nastupa grupe. Njihov rad je i dalje jedna od najljepših i najbolje dorađenih gitarskih komunikacija, osobito kad imamo na umu takve gitarske dueta drugih metal grupa.
Publika se ispod pozornice korjenito pomiješala i bilo je zanimljivo promatrati tu pasivnost publike tijekom koncerta Judas Priest. Mladi su bili naprijed, ali usta uopće nisu znali otvarati, iako su K.K., Glenn i Rob cijelo vrijeme komunicirali i poticali pasivnu austrijsku mladež. Grupa je u setlistu uvrstila doista nekoliko prvorazrednih iznenađenja i skladbi koje Judas Priest zaista jako dugo nisu izvodili na pozornicama. Prvu takvu slastoljubnost doživjeli smo uz Eat Me Alive, pa dalje “između čekića i nakovnja”, Devil’s Child, Hell Patrol, Dissident Aggressor, Rock Hard Ride Free, Sinner. Grupa je u repertoaru zadržala samo jednu skladbu s “Angel Of Retribution” (2005), odličnu baladu Angel.
Ako čovjek tome doda obvezni Breaking The Law, još obveznije Painkiller te u bisu krug po pozornici na motoru i Hell Bent For Leather, cijela stvar djeluje naprosto savršeno, no s jednom vrlo važnom napomenom koja može utjecati na dobro raspoloženje svih koji namjeravate pogledati grupu u Zagrebu početkom srpnja ove godine.
Spremni? Vežite se sigurnosnim pojasevima vaših fotelja, jer Rob Halford ne može više pjevati više do najviše registre. Umjesto pjevanja koje je još 2003. djelovalo besprijekorno i koje ime Judas Priest čini tako posebnim i veličanstvenim među svima, slušali smo improvizirane skretanja u niže položaje i nemelodično kreštanje prehlađene vrane, također u niskim položajima. Kakva šteta, a jedina utjeha može biti da je čovjek napokon vidio Judas Priest u postavi s Robom Halfordom. Rob Halford je tijekom koncerta isprobao različite tipove svoje bogate kožom omotane metalske konfekcije, a na kraju je prije Hell Bent For Leather još zakrenuo svog Harleya, nataknuo na glavu svoju standardnu komandantsku kapu i kar u sjedećem položaju na Harleyu otpjevao posljednju skladbu koncerta. Šteta za Halfordov vokal, jer ostatak ekipe djeluje nepogrešivo, odlučno i željno krvi te novih pobjeda.
Setlista Judas Priest:
1. Intro: Dawn Of Creation
2. Prophecy
3. Metal Gods
4. Eat Me Alive
5. Between The Hammer And The Anvil
6. Devil’s Child
7. Breaking The Law
8. Hell Patrol
9. Death
10. Dissident Aggressor
11. Angel
12. The Hellion/Electric Eye
13. Rock Hard, Ride Free
14. Sinner
15. Painkiller
—– bis —–
16. Hell Bent For Leather
Tekst: Aleš Podbrežnik
BLUE STAGE
VANILLA SKY: 13.00-13.25
“Hello, Nova people”. To su riječi kojima su Talijani Vanilla Sky pozdravili gotovo tisuću glavu masu okupljenu ispod Blue stagea na početku sunčanog nedjeljnog poslijepodneva. Momke smo, uz njihov lanjski veliki nastup na austrijskom festivalu Frequency u Salzburgu, imali priliku vidjeti i u Ljubljani i Mariboru prije nepunih dva mjeseca. U sklopu europske turneje nazvane “Changes” (ime turneje potječe od njihovog posljednjeg istoimenog studijskog albuma, izdanog lani) nastupili su i na Nova Rock festivalu.
Brian, Luca, Cisco i Vinx su za početak opalili “Nightmare”, a masa ih je s oduševljenjem pozdravila. Najglasnije su naravno bile pripadnice nježnijeg spola. Uz četiri stasita mladića ne možeš ostati nepristran. Nastavili su s njihovim posljednjim singlom “Cut Away”. Komad sa stvarnim sadržajem koji preporučujem za slušanje. Vrijedno razmišljanja! Brian nam je na kraju komada za okus ponudio malo svog njemačkog s “Danke schön”, a Vinx je najavio sljedeći komad, za koji postoje i talijanska i engleska verzija, ali su se momci odlučili za ovu potonju. “Are you guys having fun?” i kako je odziv bio mlak, Vinx je nastavio: “Guys c`mon, this is Nova Rock!!!”, a Brian je dodao: “Let me see your hands!” i u zrak su se podigle sve ruke okupljene mase. Za “Goodbye” slijedila je jedna od njihovih najstarijih pjesama – za sve one koji prate Vanilla Sky od njihovih početaka 2002. “Distance” je inače vrlo dobar komad, samo da početni rifovi ne podsjećaju na izlizanog Scottyja (za sve koji ne znate o čemu govorim: Scotty Doesn`t Know je komad koji se pojavljuje na početku filma Eurotrip, izvode ga Lustra).
Vinx je sljedeći komad posvetio svima koji su ovisni o suvremenim tehnološkim igračkama i internetskim servisima poput Myspacea. Tu je bio “Letargo”. Slijedio je još “Break It Out”, uz koji se zamigoljila velika većina okupljenih. Momci su za kraj odsvirali još svima dobro poznatu Rihanninu “Umbrellu”, koja opravdava reputaciju najbesmislenijeg teksta prošle godine. I iako je bilo lijepo nedjeljno poslijepodne, nekoliko cura iz mase izvuklo je kišobrane i otvorilo ih. Neka sve bude u stilu, kad već mora.
Setlista Vanilla Sky:
1. Nightmare
2. Cut Away
3. Goodbye
4. Distance
5. Letargo
6. Break It Out
7. Umbrella
Tekst: Lea Lesar
JAGUAR LOVE: 13.45-14.15
Mladi artistični pop punk trio koji si je nadjenuo ime Jaguar Love bio je najvjerojatnije jedan od najzelenijih bendova na ovogodišnjem Nova Rock festivalu, jer momci još čekaju izlazak svog debitantskog albuma naslovljenog “Take Me To The Sea”. Njega bi kod izdavača Matador Records trebao izići vjerojatno u kolovozu. Njihova neprepoznatljivost očitovala se i u tome što se ispod pozornice okupio osjetno manji broj slušatelja nego prije na Vanilla Sky.
Mnogima se pri slušanju Jaguar Love javlja povezanost s francuskim duom Justice, koje ćemo moći pogledati za dobra dva mjeseca na austrijskom festivalu Frequency. Jaguar Love inače stvaraju kvalitetan artistični punk, ali pretjerano izobličen vokal Johnnyja Whitneyja zna na trenutke biti doista smetajući. Ako ne vokalom, ženski dio publike može se utješiti barem njegovim nebesko plavim očima.
Momci su nam u svojih skromnih dvadeset i pet minuta odsvirali ponajprije komade s nadolazećeg albuma, među kojima valja posebno izdvojiti “Bats Over The Pacific Ocean”, “My Organ Sounds Like” i “Highways Of Gold”.
Tekst: Lea Lesar
GUADALAJARA: 14.40-15.15
Guadalajara su u posljednje vrijeme jedna od najprodornijih austrijskih ska/pop-punk/rock grupa. Njihovi komadi s posljednje, u ožujku ove godine izdane ploče “Weapons Of Mass Seduction” kraljuju na vrhovima mnogih njemačkih i austrijskih glazbenih ljestvica, a prema postojećim podacima već su u prvih nekoliko mjeseci prodali preko tisuću petsto ploča. Ako su nastupom na koncertu “Punk Is Dead” 22. travnja u mariborskom Štuku razočarali, dojam su više nego odlično popravili na Nova Rock. Uzlazne zvijezde došlo je slušati nekoliko tisuća obožavatelja – najviše od svih lokalnih bendova koji su nastupili na festivalu, uz iznimku Die Ärzte, koji su poglavlje za sebe.
Osmorka stasitih mladića provela nas je kroz repertoar u kojem nisu nedostajali “I`ll Be Alright”, “Dreamcatcher”, “Short Time Romance”, “Trampled Pathways”, “Turn Up”, “No Matter”, poučivši nas o “oružjima zavođenja”. Sve je skupa dodatno začinio gitarist Gregor Műnch kad se na kovčegu svoje gitare zaputio na “crowdsurfing”. Pothvat je bio uspješan. Masa je Gregora na gitarskom kovčegu nosila na rukama prilično dugo, a on je za to vrijeme izvodio vragolije i na kovčegu napravio čak i stoj na glavi. Zapanjujuće!
Momci su još jednom dokazali da znaju napraviti žur bez premca. Nadam se da će se i mariborska publika 4. srpnja, kad će Guadalajara nastupiti na mariborskom Lentu, iskazati kao što se publika na Nova Rock, i tako popraviti travanjski dojam.
Tekst: Lea Lesar
THE WEAKERTHANS: 15.45 – 15.15
Kanađani The Weakerthans zanimljivi su, posebni, indie rokeri koji u posve jednostavan rock predložak uklapaju folk trikove, stvar dotiče čak i country, ali vokal je onaj pravi buntovnički, može biti čak vrlo topao i “beatlesovski”. Grupa je predstavljala svoj novi album “Reunion Tour”. Cijelih pedeset minuta društvo ispod plave pozornice opušteno se ljuljalo uz pop rock The Weakerthans, koji je jednostavan i zato vrlo pristupačan. S povremenim upadima veće diletantnosti i rock suprotstavljanja (“Aside”), kao i suptilnim smirenim trenucima (“Ilustratred Bible Stories”). Vrlo profinjena grupa, s izgrađenim zvukom, kao i materijalom, ponudila je izuzetno kvalitetan nastup pred malobrojnom publikom ispod pozornice. Svi su se naime u to vrijeme gurali ispod crvene pozornice kod britanskih seoskih idiota Enter Shikari.
Tekst: Aleš Podbrežnik
ANTI-FLAG: 17.05-18.05
Američki politički punk bend Anti-flag jedan je od zanimljivijih bendova na glazbenoj sceni, jer su zagrijani zagovornici borbe za prava životinja i organizacije PETA, a troje od četvero članova su ili veganii ili vegetarijanci. Bend, osnovan 1988., raspao se nakon godinu dana postojanja. Momci su se ponovno okupili 1993. i, uz iznimku nekih izmjena članova, i danas uspješno tresu koncertne pozornice diljem svijeta. Nastup na Nova Rock festivalu započeli su sa “Spit In The Face”, njihovim najnovijim komadom, koji se nalazi na posljednjem, u ožujku izdanom studijskom albumu naslovljenom “Bright Lights Of America” (RCA Records). Masa je podivljala i iako su “crowdsurfinzi” bili strogo zabranjeni, nisu ih mogli izbjeći. Došlo je čak i do suživota publike i zaštitara, jer su oni marljivo pomagali “surferima” da lijepo slete na čvrsto tlo. Pohvalno! Ni uz komad “I`d Tell You But …” ništa se nije promijenilo. Pjevač i gitarist Justin (in)Sane sljedeći je komad “War Sux, Let`s Party” najavio riječima koje su zvučale otprilike ovako: “Nije važna boja kože, nije važno jesi li straight ili gay, jer danas ne pravimo iznimke. Samo se zabavljamo!”. Masa je izjavu popratila bučnim pljeskom. Slijedio je istoimeni komad s posljednjeg albuma “Bright Lights Of America”. Anti-Flag očito nisu bili zadovoljni migoljenjem publike, pa ju je Justin potaknuo: “Let`s make a fuckin` circlepit!!!”. Publika je u trenu reagirala. Njegova želja, njena zapovijed. “Underground Network” (Mobilize, 2002) još je jedan malo stariji komad uz koji se svijet trgao. Jednako tako je bilo uz “Press Corpse” i “Turncoat”. Anti-Flag naprave žur kakav se pristoji. “Good And Ready” i “Smartest Bomb” inače su novija komada, ali nisu bili ništa lošije primljeni. Naprotiv, publika je bila još za nijansu glasnija. Kao mnogi drugi bendovi koji su ovih dana nastupili na Nova Rock festivalu, i Anti-Flag se protive ratu u Iraku i ne slažu se s politikom američkog predsjednika Georgea W. Busha. Za momke je rat “bullshit”, kako se izrazio Justin. Time je najavio “One Trillion Dollars” i “Death Of A Nation”. “The Modern Rome Burning” još je jedan od najnovijih komada i četvrti po redu na albumu “Bright Lights Of America”. Momci su kao vino za koje kažu da s godinama postaje sve bolje. Spomenuti album naime je još jedan odličan uradak. Bravo, momci!
Sat njihovog nastupa nezadrživo se bližio kraju. Anti-Flag naravno nisu mogli mimo jednog od svojih najboljih komada “Die For Your Government”. Ako sljedeći komad naslovljen “This Is The End (For You My Friend)” malo podsjeća na legendarne The Doors i kultnog Jima Morrisona, tekst pjesme nema nikakve veze s njima. Ali to je komad koji nam je poslužio još i posljednjim većim “circlepitom”. Za kraj su nam momci odsvirali i otpjevali još “Cities Burn”, koji je izdan na albumu “For Blood And Empire” (2006). Tako smo bili svjedoci još posljednjeg naprezanja glasnica i “crowdsurfanja”. Do sljedeći put …
Setlista Anti-Flag:
1. Intro
2. Spit In The Face
3. I`d Tell You But …
4. War Sux, Let`s Party
5. Bright Lights Of America
6. Underground Network
7. Press Corpse
8. Turncoat
9. Good And Ready
10. Smartest Bomb
11. One Trillion Dollars
12. Death Of A Nation
13. The Modern Rome Burning
14. Die For Your Government
15. This Is The End (For You My Friend)
16. Cities Burn
Tekst: Lea Lesar
RISE AGAINST: 18.35-19.40
Na pozornicu su se pojavili još jedni borci za prava životinja i podupiratelji PETA-e – američki melodični hardcoreovci Rise Against. Bend, koji je svoje putovanje svjetskom glazbenom scenom započeo 1999., a dvije godine poslije udario prvim studijskim albumom “The Unraveling”, svoj je nastup na Nova Rock započeo s “Drones”. Nekoliko tisuća glava velika masa okupljena ispod plave pozornice pozdravila ih je s oduševljenjem. Kako i ne bi, jer su bili jedan od najočekivanijih bendova tog dana. “Give It All” vjerojatno je komad s najbogatijom poviješću. Osim zanimljivog videospota, u kojem jednom rečenicom govore sve o životu životinja u zarobljeništvu (“I`ve spent my entire life trapped in a cage” (cijeli sam život proveo u kavezu)) te o globalizaciji i lancima brze hrane kao što je Mc`Donalds (“42 grams of heart attack” (42 grama za srčani udar)), komad je korišten i u računalnim igricama. S istog albuma “Siren Song Of The Counter Culture” (2004) bio je i sljedeći odsvirani komad “State Of The Union”. Publika je plesala, pjevala … Uz sve to ti se u navali oduševljenja naježi koža. Vokalist Tim McIlrath potom je komad “Ready To Fall” posvetio svima onima koji ne mogu govoriti za sebe, što je bila još jedna lijepa gesta u potporu PETA-i. Momci su nastavili s “Injection”. Masa je stvorila više od deset “circlepitova” i Tim je bio toliko oduševljen da je izjavio kako ih na nijednom koncertu Rise Against nije doživio toliko. Bravo, za publiku! “Like The Angel” (Revolutions Per Minute, 2003) komad je koji je Tim napisao kad je s bendom otišao na turneju i za to vrijeme ostavio kćer. Ujedno je to i komad koji je također korišten u računalnoj igrici, i to u poznatoj skejterskoj pustolovini Tony Hawk`s Underground. Zatim su tu bili još “Blood To Bleed”, koji je ponovno izazvao val oduševljenja, i “Heaven Knows”, koji je bio prvi singl s prije spomenutog albuma “Revolutions Per Minute”. Naravno, ni kod Rise Against nije prošlo bez njihovih najprepoznatljivijih komada, kao što su “Chamber The Cartridge”, “Last Chance Blueprint” i “Bricks”. Energija koja je bila u zraku neopisiva je, jer je moraš doživjeti. Ne, uz “Dancing For Rain” nismo plesali ples u kiši odnosno po indijanskim običajima ples za kišu, jer nam je nakon cjelodnevnog petkovog puhanja sunce dobro došlo. Istina, nije bilo više visoko nad nama, ali smo imali priliku (uz dobru glazbu) uživati i u predivnom sunčanom zalasku. Još “Behind Closed Doors”, “The Good Left Undone”, “Survive”. Timu se iz komada u komad na licu crtao osmijeh koji je govorio sam za sebe. Doista je uživao u reakcijama publike. Momci su za kraj opalili “Under The Knife” i “Prayer Of The Refugee”. Savršen završetak savršenog nastupa!
Rise Against su se pola sata nakon nastupa okupili u šatoru za potpisivanje autograma. Uz inače kratak razgovor momci su se pokazali kao odlični sugovornici. Odali su i da krajem ove godine, najvjerojatnije u listopadu, možemo očekivati njihov novi studijski album.
Setlista Rise Against:
1. Drones
2. Give It All
3. State Of The Union
4. Ready To Fall
5. Injection
6. Like The Angel
7. Blood To Bleed
8. Heaven Knows
9. Chamber The Cartridge
10. Last Chance Blueprint
11. Bricks
12. Dancing For Rain
13. Behind Closed Doors
14. The Good Left Undone
15. Survive
16. Under The Knife
17. Prayer Of The Refugee
Tekst: Lea Lesar
KID ROCK: 20.10 – 21.25
Kid Rock, čije je pravo ime Robert James Richie, na scenu je udario 1990. debitantskim albumom “Grits Sandwiches Fot Breakfast”. U karijeri je prodao preko dvadeset tri milijuna albuma, ali samo njegov posljednji, deveti izdani album “Rock`n`Roll Jesus”, koji se već u prvom tjednu prodao u preko 175.000 primjeraka, zauzima vrhove brojnih glazbenih ljestvica diljem svijeta. Na svjetskoj turneji “R`n`R Revival Tour” Kid Rocka prati jedanaestočlana postava glazbenika, udruženih pod imenom “Twisted Brown Trucker Band” i “So Hott Sisters”.
“They call me cowboy, I’m the singer in black, So throw a finger in the air and let me see where you’re at, Say hey hey …”. I doista, odjeven u crne hlače i crnu jaknu sa sjajnim srebrnim rubovima, Kid Rock je udario na plavoj pozornici festivala Nova Rock. Prava paša za oči. U stilu “American Badass” za početak te famoznim “Lowlife” sa spornim stihom “I think racist jokes are funny” za nastavak. Publika je zajedno s Kidom migoljila u ritmovima istošnog country-rocka. Dobrodošlo osvježenje večeri odjevene u pilu. S najnovijeg albuma “Rock`n`Roll Jesus” slijedio je zatim istoimeni komad, kojim je požnjeo bučan pljesak odobravanja. Već je sam početak komada bio više countryjevski obojen nego inače. Zanimljiv dodatak, nema što. “Devil Without A Cause” još je jedan komad koji je dokazao da Kid Rock tresne pozornice u stilu američkog “bad boya”, kojeg se rijetko može vidjeti bez cigare u ustima. Pažljivim slušanjem spomenutog komada dobar poznavatelj glazbe uvidio bi da se u tekstu kriju stihovi koje je Kid posudio od hip-hopera Whodini (komad The Freaks Come Out At Night) i američkog repera Too Shorta, pravog imena Todd Anthony Shaw (komad Don`t Fight The Feeling). Kid se očito odmaknuo od provjerene formule heavy+metal+country+rock i u svoje tekstove uspješno ukomponirao ulične fraze. Očito je to nova formula za uspjeh.
Kad je Kid još jednom dokazao da je pravi “Cowboy”, prema reakciji publike slijedio je najočekivaniji komad iz njegovog repertoara – posljednji i najopjevaniji singl “All Summer Long”. Spomenuti komad je Kid Rockov drugi najbolji singl u njegovoj diskografiji koji se plasirao na američku Billboard ljestvicu 100 najboljih, a dobro mu ide i na mnogim drugim, ponajprije američkim, ljestvicama. Tekst, koji govori o prvoj ljubavi 18-godišnjeg R. J. Richija iz sjevernog Michingana, sadrži svima dobro poznate stihove “Sweet Home Alabama” legendarnih Lynyrd Skynyrd te stihove iz “Werewolves Of London” Warrena Zevona. Da je to jedan od najboljih komada s posljednje ploče dokazala je i publika, koja je zajedno s Kid Rockom i Twisted Brown Trucker Bandom zapjevala u jedan glas. Ludo!
Tijekom “Three Sheets To The Wind” Kid se isprobao u različitim ulogama. Za početak kao pjevač, zatim je prihvatio gitaru, a na kraju je i bubanj stradao pod udarcima. Kako svestran glazbenik je ovaj Kid Rock. Komad je završio još jednim hitom – “My Name Is Rock”.
Nastup od nešto više od sat vremena prohujao je u tren oka. Za kraj još “So Hott” i “Bawitdaba”. Publika je posljednji put zamigoljila s Kid Rockom. Nije važno s kakvom interpretacijom komada kauboj izađe na pozornicu, uvijek zapali već samom svojom pojavom. Tip jednostavno ima glas i stas.
Setlista Kid Rocka:
1. American Badass
2. Lowlife
3. Rock`n`Roll Jesus
4. Devil Without A Cause
5. Cowboy
6. All Summer Long
7. Three Sheets To The Wind / My Name Is Rock
8. So Hott
9. Bawitdaba
Tekst: Lea Lesar
INCUBUS: 21.55-23.15
Povratnici na Nova Rock festival, alternativni rokeri Incubus, ponovno su se našli na plavoj pozornici. I ovaj su put svirali ispred glavnih izvođača. Bend, nastao početkom devedesetih, među zvijezde glazbenog neba lansirao se sa šest studijskih albuma, a najviše uspjeha donio im je upravo posljednji “Light Granades”, koji je izišao 2006.
Brandon Boyd i ekipa s “Just A Phase” odnijeli su nas u malo mirniji nastavak večeri. Odlična scenska rasvjeta s ne previše jakim svjetlima pobrinula se da se oko pozornice isplete pravo malo romantično kraljevstvo, koje je upotpunila glazba za dušu. “Nice To Know You” to je još potvrdio. Incubus su sjali u cijelom svom sjaju. I publika se pokazala više nego odličnom. Nježno je pjevala zajedno s Brandonom i meko se ljuljala. Na četvrtom studijskom albumu Incubus “Morning View” (listopad 2001) nalazi se i “Wish You Were Here”, koji nema nikakve veze s legendarnim Pink Floyd. Možda je komad upravo zbog toga još mrvicu posebniji. MTV je izvorni videospot za spomenuti komad zbog 11. rujna proglasio neprimjerenim, pa su Incubus bili primorani spot snimiti iznova. Boyd je potez MTV-a oštro osudio.
S njihovog posljednjeg albuma slijedila je zatim “Anna Molly”. Komad, koji se isprva zvao “Anamoly”, iz nepoznatih je razloga uskoro preimenovan u postojeću verziju, ali izgovor je i dalje ostao jednak izvornom naslovu komada. Pjesma je od izlaska albuma iznenađujuće dobro primljena, a to je dokazala i publika na Nova Rock. Incubus su nastavili s njihovom najljepšom baladom “Love Hurts”. Pjevanje nekoliko tisuća glave mase sve se više pojačavalo i pratilo Brandona, kojem se na licu vidjelo da u svaki komad ulaže djelić svoje duše. Još “Circles”, “A Kiss To Send Us Off” i “Drive”. S Incubus lako odsanjaš daleko od stvarnog svijeta. Kao i “Wish You Were Here”, i “Megalomaniac” je po izlasku naletio na ozbiljne optužbe da komad govori o politici američkog predsjednika Georgea W. Busha. Boyd je i tu optužbu zanijekao i objasnio da je riječ o megalomanima općenito. Što pak nema nikakve veze s pjevnosti komada, koja je odlična. “Megalomaniac” je još jedan komad više u nizu uspješnica Amerikanaca Incubus. Nakon “Look Alive” i “Are You In?” slijedila je otprilike dvanaestominutna verzija komada “Pistola”, tijekom koje je Brandon prihvatio i gitaru. Za točku na i čuli smo još “Stellar” i “A Crow Left Of The Murder”, koji su požnjeli lavinu odobravanja.
Incubus su se ponovno pokazali u cijelom svom sjaju. A Brandon … Kao da živi u svom svijetu. U jednostavnoj grunge opravi, bez komunikacije s publikom, obavijen mistikom. Sve što je izjavio, bilo je tek nekoliko puta izgovoreno “Thank you, boys and girls!”. Hvala vam, Incubus.
Setlista Incubus:
1. Just A Phase
2. Nice To Know You
3. Wish You Were Here
4. Anna Molly
5. Love Hurts
6. Circles
7. A Kiss To Send Us Off
8. Drive
9. Megalomaniac
10. Look Alive
11. Are You In?
12. Pistola
13. Stellar
14. A Crow Left Of The Murder
Tekst: Lea Lesar
RAGE AGAINST THE MACHINE: 23.45-01.05
Neprijeporne zvijezde sva tri dana Nova Rock festivala zasigurno su bili lanjski povratnici na glazbenu scenu, američki alternativci Rage Against The Machine. Na pozornicu s golemom peterokrakom crvenom zvijezdom kao pozadinom RATM su došli uz zvukove zavijanja sirena, a više od sto tisuća glavu masu pjevač Zack de la Rocha pozdravio je s: “Good evening, we are Rage Against The Machine from Los Angeles, California”. Svoj su nastup započeli s “Testify” i publika odmah ispod pozornice stvorila je ogroman “circlepit”. RATM su opjevani jednako kao i prije raspada 2000. Nastavili su s “Bulls On Parade”. Dok je Zack bijesno pjevao “Weapons not food, not homes, not shoes, not need, just feed tha war canibal animal” masa je ludovala i marljivo skupljala modrice. “People Of The Sun” i “Bombtrack” u nastavku. Iako je Zack malo stariji i možda za nijansu mirniji, njegov je glas i dalje, ako ne i još, pun bijesa. “Know Your Enemy” požnjeo je najveći pljesak do sada. Lagano zadihani Zack odmarao se i hvatao zrak dok je Tom Morello, njegov DJ (kako ga je sam proglasio), izvodio solažne uloške. Zar mu se već poznaju godine? Još “Bullet In The Head” i “Born Of A Broken Man”. Publika je već bila jako zadihana, ali je i dalje migoljila, a Rage Against The Machine su tako iz komada u komad opravdavali svoju reputaciju legendi. Naravno, nije prošlo bez komada “Vietnow” i jednog od mojih favorita – “Guerilla Radio”. Istina, publika je pjevala između svakog komada, ali činilo se da je tijekom stihova “It has to start somewhere, It has to start sometime, What better place than here, What better time than now, All hell cant stop us now, All hell cant stop us now, All hell cant stop us now, All hell cant stop us now, All hell cant stop us now, All hell cant stop us now …” bila još za nijansu glasnija, a RATM su zvučali još oštrije i bjesnije. Basist Tim Commerford, koji sa svojim tetovažama izgleda kao u oklopu odnosno opravi akcijskog junaka, na trenutak se doista učinio tako moćan. Pa, na kraju krajeva i jest. Tijekom “Ashes In The Fall” Zack se bacio na razbijanje stalka za mikrofon, što je bilo doista zanimljivo vidjeti. Nekako je morao ispustiti svoj bijes. “Calm Like A Bomb” i “Sleep Now In The Fire” poslužili su sve novim i novim “circlepitovima”. Na kraju prvog dijela s “War Within A Breath” Zack je izgovorio prve i jedine riječi tijekom nastupa. Publika se na trenutak primirila, a on ju je potaknuo riječima: “Check! One… Two. Are you still with us?”. U završnom dijelu njihovog nastupa čuli smo još “Freedom”, koji su začinili s “Township Rebellion”. Zatim je publika za kraj s Rage Against The Machine otpjevala još “Killing In The Name”. Nizali su se još posljednji “circlepitovi” za ovu godinu, bili smo svjedoci veličanstvenog vatrometa i … Vidimo se sljedeće godine!
Setlista Rage Against The Machine:
1. Testify
2. Bulls On Parade
3. People Of The Sun
4. Bombtrack
5. Know Your Enemy
6. Bullet In The Head
7. Born Of A Broken Man
8. Vietnow
9. Guerilla Radio
10. Ashes In The Fall
11. Calm Like A Bomb
12. Sleep Now In The Fire
13. War Within A Breath
—– bis —–
14. Freedom
15. Killing In The Name
Tekst: Lea Lesar
Tri dana ludovanja i nastupa najboljih i najlegendarnijih grupa iza nas su, vrijeme je za oproštaj. Koncertni dio Nova Rock festivala zaključili su Rage Against The Machine, a cjelokupno festivalsko događanje, koje se preselilo i pod “Party” šator, zaključio je golem i prelijep vatromet, prava paša za oči. Ovogodišnji festival počastilo je posjetom otprilike sto pedeset tisuća posjetitelja. A i organizacija je, za razliku od lani, bila osjetno poboljšana. Bravo, Haubi & CO. S lijepim uspomenama … Do Nova Rock 2009!
Tekst: Lea Lesar
Fotografije: Aleš Podbrežnik, Matic Zorman
Setlista
RED STAGE: s.POUT RUSSKAJA BLACK TIDE SKINDRED ENTER SHIKARI ALTER BRIDGE DISTURBED BULLET FOR MY VALENTINE JUDAS PRIEST BLUE STAGE: VANILLA SKY JAGUAR LOVE GUADALAJARA THE WEAKERTHANS ANTI-FLAG RISE AGAINST KID ROCK INCUBUS RAGE AGAINST THE MACHINE
Galerija slika
