Raj ognjenih cinika: Brother Firetribe i Pain u Beču (2009)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Rok Klemše

Mjesto: Szene, Beč
Datum koncerta: 10.02.2009
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 20€

Pain, finski sastav odnosno sporedni projekt Hypocrisy masterminda Petera Tägtgrena, prošlog je listopada objavio svoj šesti studijski album naslova Cynic Paradise. Album su Peter i njegova bolna družina promovirali već na prošlogodišnjoj turneji s Nightwish, koja se zaustavila i kod nas, te na šačici samostalnih koncerata koji su se uglavnom odvijali po hladnoći ruskih gradova. Pain, a s njima i album Cynic Paradise, tako su svoju pravu headlinersku turneju dočekali tek ovog veljače. Turneja European Cynic Campaign 2009 nama se najviše približila u bečkoj dvorani Szene, a s Pain Europom haraju finski AOR/hard rockeri Brother Firetribe.

Unatoč mojim sumnjama, dvorana se već prije nastupa Brother Firetribe lijepo napunila, a Finci su dobrih pola sata dugo zagrijavanje otvorili uvodnom skladbom prošle godine objavljenog albuma Heart Full of Fire, Who Will You Run to Now. Ognjena su braća mjesto predgrupe vjerojatno zaslužila jer za njih po šest žica drlja Erno “Emppu” Vuorinen iz sastava Nightwish, s kojim su Pain na prošlogodišnjoj turneji spleli iskrene veze. A iako žanrovski nije baš prikladna predgrupa za industrial/elektro metalce Pain, ovakav odziv publike na predgrupu, povrh svega još i relativno nepoznatu, skoro da se ne doživljava. Publika je karizmatičnom frontmanu Pekki Ansiu Heinoju jela iz ruke i istog trenutka reagirala na svaki njegov gest pljeskom, pjevanjem refrena i slično. Brother Firetribe na pozornici djeluju nevjerojatno samouvjereno, energično i uigrano, a iskrene emocije i erotika naprosto frcaju iz glazbe i nastupa. Finci su u dobrih pola sata predstavili skladbe s prvijenca False Metal, još su se više posvetili aktualnom albumu i s njega odsvirali središnji hit Heart Full of Fire, u kojem se Pekki na studijskoj verziji pridružuje Anette Olzon, vokalistica sastava Nightwish, a koji ima velik potencijal postati velika AOR klasika. Brother Firetribe dokazali su da su uzlazna zvijezda europskog hard rocka, što nije nimalo iznenađujuće, jer izniman vokal nadopunjuju zarazne gitarske i klavijaturske melodije, koje uživo tek dolaze do većeg izražaja. Posve zasluženo, Brother Firetribe doživjeli su gromoglasan pljesak i austrijsko skandiranje “zugabe”!

Nakon dobrih petnaestak minuta priprema, po austrijskoj su se točnosti zatamnila svjetla, iz zvučnika je zabrujala prerađena i pomalo čudna verzija Also Sprach Zaratustra iz Kubrickova klasika 2001: A Space Odyssey, na pozornicu su jedan za drugim ukoračili članovi sastava Pain, kao zadnji još i Peter Tägtgren, i publika se rasplamsala. Pain su počeli uvodnom skladbom s aktualnog Cynic Paradise i vidljivo je da se album već jako dobro primio. Nažalost, već su prvi trenuci koncerta dali naslutiti da se Painu neprestano koncertiranje u zadnje vrijeme nije baš dobro isplatilo. Dečki su izgledali poprilično umorno, osobito sam Peter, koji se publici prvi put obratio tek negdje usred seta, a najgore je bilo to što se stroge satnice poprilično poznaju na njegovu vokalu. Ako “Hypocrisy” growlove još uvijek odrađuje odlično, izlizanost se osjeti kod čistih vokala, jer je više puta očajno odfušao vokalne linije ili pak pomalo prerađivao tekstove. A publika se ponašala kao da upravo doživljava najbolji koncert svog života… Ono što bi kod nas ili možda i kod naših južnih susjeda moglo biti odlično, u Beču se pretvorilo u nešto sasvim drugo. Skrenuta austrijska publika uzela je sebi za pravo besramno “moshanje” i crowdsurfanje. Kao prvo, to na koncert tipa Pain uopće ne spada, a kao drugo, većina publike, razmažene austrijske hardcoreraške guzice, očito je moshala kao na punk koncertu i egoistično odgurivala od sebe sve i svakoga. Povrh svega, svoje su dodali i austrijski zaštitarski gorile, koje su se više puta poput bikova zaletjele među publiku i pojedince izvlačile iz dvorane. Naravno, ne obazirući se na ljude koji su u miru htjeli pratiti koncert. Upravo je zbog toga bečki koncert Pain ostavio gorak okus u ustima, iako su Pain uz potporu odličnih animacija na dva ekrana na pozornici odsvirali setlistu najvećih uspješnica poput Zombie Slam, On and On, Dancing With the Dead, End of the Line, Just Hate Me, Same Old Song i Shut Your Mouth te dodali nekoliko opskurnijih skladbi poput Don’t Care, It’s Only Them, obrade Eleanor Rigby grupe The Beatles ili redneck himne Have a Drink on Me s novog albuma. Prema viđenom, doduše, mogu reći da su Pain odsvirali korektan i samouvjeren koncert, ali istodobno mogu zaključiti samo ovako: Peter, krajnje je vrijeme za Hypocrisy!

Fotografije: Nina Grad