Autor: Rok Klemše
Mjesto: VPK Mediapark, Ljubljana
Datum koncerta: 19.02.2009
Broj posjetitelja: 900
Cijena karte: 30€
Metal posljednjih nekoliko godina, više nego bilo koji drugi žanr glazbe, doživljava pravi preporod, vjerojatno čak i svoje drugo zlatno doba nakon osamdesetih. Recesije u metalu nema, novi albumi i veterana metala i mlađih sastava doslovno kišu, više ili manje uspješni reunioni starih legendi redaju se jedan za drugim, a odjekujuće turneje slijede jedna za drugom. U prvoj trećini ovogodišnje godine razveselila nas je, gladne heavy metala, turneja The Metal Crusade na kojoj mjesto headlinera dijele dvije velike postave – američki teškaši power/thrash metala Iced Earth i velikani heavy metala Saxon.
Iako je turneja co-headlinerska, i Saxon i Iced Earth zauzimaju pozornicu po sat i petnaest minuta, a potonji na cijeloj turneji preuzimaju ulogu prvog na rasporedu. Bend iz Indiane iza sebe ima iznimno šaroliku povijest. Sastav je 1984. pod imenom Purgatory osnovao šef i idejni vođa grupe, danas i jedini preostali član, gitarist Jon Schaffer. Već od prvog izdanog albuma, Iced Earth iz 1990., postava grupe stalno se rotira, a uz bivšeg gitarista Randalla Shawvera, najduže je u grupi izdržao karizmatični vokalist Matt Barlow, s kojim je grupa proživjela svoje zlatno doba devedesetih s izvanrednim izdanjima od Burnt Offerings nadalje. Barlow je 2003. napustio sastav i, na američki domoljubni način nakon 11. rujna, zaposlio se kao policajac. Mattu je nakratko zamijenio fantastični Tim “Ripper” Owens, koji je otpjevao previđene i nepravedno kritizirane albume The Glorious Burden i Framing Armageddon, a krajem 2007. u Iced Earth se trijumfalno vratio Barlow. Unatoč kritikama da na posljednjoj, doduše poprilično prosječnoj ploči The Crucible of Man, Matt nije otpjevao svoj najbolji nastup, te je kritike zajedno s bendom razbio već prošle godine na Metalcampu. Ovaj put samo je učvrstio činjenicu da se Iced Earth vraćaju jači i bolji nakon dugog razdoblja sivila. Iced Earth su pred nevjerojatno živu i punu dvoranu Mediaparka stupili već u pola osam, kad su uz ugašena svjetla iz zvučnika zagrmjele akustične linije i epsko zborsko pjevanje intra In Sacred Flames. Bend je statičnom pozom i glavama okrenutim prema tlu uspostavio pravo ozračje za prijelaz u brutalno žaganje u Behold the Wicked Child. Ne baš najsjajniji trenutak novog albuma uživo je ispao puno bolje, manje tonske pogreške brzo su ispravili i nakon nekoliko stihova već se odlično čulo Barlowovo spektakularno urlanje i trademark Schafferovo ritam “osminka, dvije šesnaestinke” žaganje. Kad se na pozornici rodio Set Abominae, bend je beskompromisno doplovio do Framing Armageddon i sa Setian Massacre predstavio još jedan isječak Schafferove epske SF priče, koju je započeo već na kultnoj ploči Something Wicked This Way Comes. Matt je dokazao da mu nikakve probleme ne stvaraju ni super visoki Ripperovi vokali. Zapravo je dokazao da je bez trunke sumnje u ovom trenutku jedan od najboljih vokalista u metalu, jer ima vrhunski glas koji blista i u srednjim registrima i u nevjerojatnim visinama vokalnih linija klasika Dracula, a Barlow je naposljetku sposoban i za brutalne growl trenutke. Jedini trenutak kad je Barlowa malo zasvilo dogodio se u refrenu Ten Thousand Strong, ali i unatoč tome Barlow je jedan od rijetkih koji su sposobni dosegnuti Ripperovu visinu. Iced Earth su te večeri bili zaista raspoloženi, Barlowu su odlično tekli i obraćanja između pjesama, Brent Smedley je na bubnjevima tukao jednako nemilosrdno kao na Alive in Athens, basist Freddie Vidales fantastično se uklopio u bend i uz razigrane bas linije nudi i odličnu energičnu predstavu te dobre back vokale. Jedan od najljepših trenutaka na Iced Earth koncertu uvijek se doživi uz vječnu baladu Watching Over Me otpjevanu zajedno s publikom, što samo po sebi izaziva žmarce, a standardni završetak s Iced Earth stigao je prebrzo. Iced Earth su 2009. opet živi, snažni i energični, a uživo jednako ubojiti kao na legendarnom koncertu iz Atene. Manja zamjerka ide na standardnu setlistu, ali u dobrom satu dobili smo vijenac hitova koji ne smiju izostati. No vrijeme je već za pravu headliner turneju sa setom sličnim onome koji su Iced Earth palili na Horror Show turneji.
Vremena za odmor nije bilo previše, jer su roadiji rutinski u dobrih petnaest minuta pripremili pozornicu za starine heavy metala, britanske ratnike Saxon. Legendarni sastav osnovan je davne 1977. i tada je pripadao samom vrhu NWOBHM-a. U prvoj polovici osamdesetih postali su svjetski velika postava s klasičnim albumima kao što su Wheels of Steel, Strong Arm of the Law, Denim and Leather, Power & the Glory i Crusader, te snažno utjecali na sastave kao što su Metallica i Megadeth. Devedesetih je za Saxon uslijedilo teže razdoblje u kojem su unatoč kvalitetnim izdanjima pali u skrovitost i komercijalni zaborav. No sve dobro se vraća i Saxon od prijelaza tisućljeća rastu i rastu, a danas su nakon izdavanja svog 18. studijskog albuma, Into the Labyrinth, možda još jači i veći nego ikad prije. Jedini preostali originalni članovi, karizmatični vođa Biff Byford i gitarist Paul Quinn, te ostatak družine Saksonaca već prvom odsviranom pjesmom, Batallions of Steel, odlučili su da će to dokazati i na pozornici Mediaparka. Saxon ne djeluju kao da iza sebe imaju tridesetogodišnju karijeru, nego kao da su tek počeli svoju prvu veliku turneju. Rušilački i beskompromisno zazveckali su heavy refrenom, a 58-godišnji Biff dokazao je da godine na njega nemaju nikakav utjecaj, vokalno se iskazao fantastično (unatoč povremenim echo i delay efektima). Nakon početnog pozdrava gospoda su nas povela kroz spiralu samih velikih hitova – zagrmjela je Heavy Metal Thunder, krijes je zapalio Witchfinder General, a odletjeli smo sa 747 (Strangers in the Night). Sve uz odličnu podršku razgrijane publike koja je Biffu jela iz ruke. Nakon zle, demonske, brijačke uvertire Demon Sweeney Todd Biff nas je raspalio pitanjem želimo li čuti Dogs of War ili The Eagle Has Landed, a nakon bučnog odziva bilo je više nego očito da će sletjeti orao. Do kraja smo sjeli u vlakić smrti koji nas je provezao kroz odličnu Valley of the Kings i nezaboravni trojac Wheels of Steel, Power & the Glory i nevjerojatnu Crusader s fenomenalnim Quinnovim linijama. Saxon nas nisu pustili dugo lutati u mraku i u bisu su najprije zapalili s Live to Rock, a do kraja su nas izmorili još s vječnim klasicima Princess of the Night te himnom Denim and Leather. Saxon su, predvođeni Biffom, koji u zavidnoj dobi još uvijek ima odličan vokal i nezaboravnu pozornicu prisutnost uz ne malo čupanja i skakanja, zaključili fantastičan metalski petak.
Križarski rat sa Saxon i Iced Earth potpuno je uspio i samo je još jedan dokaz da je publika kod nas gladna i željna nešto većih, odjekujućih metal turneja i, naposljetku, žedna prije svega poštene doze odličnog heavy i power metala prve kvalitete! Iced Earth i Saxon su nam je unatoč “bornih” tri sata ponudili u izdašnim količinama!
Fotografije: Mojca Perdih
Setlista
ICED EARTH:
01. In Sacred Flames
02. Behold The Wicked Child
03. Setian Massacre
04. Burning Times
05. Declaration Day
06. Vengeance Is Mine
07. Violate
08. Pure Evil
09. Watching Over Me
10. Ten Thousand Strong
11. Dracula
12. Melancholy (Holy Martyr)
13. My Own Saviour
—dodatak—
14. Iced Earth
SAXON:
1. Battalions of Steel
2. Heavy Metal Thunder
3. Witchfinder General
4. 747 (Strangers In The Night)
5. Demon Sweeney Todd
6. The Eagle Has Landed
7. The Letter
8. Valley Of The Kings
9. Wheels Of Steel
10. Power & The Glory
11. Crusader
—dodatak—
12. Live To Rock
13. Princess Of The Night
14. Denim And Leather
Galerija slika
