Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: klub Aquarius / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 11.03.2009
Broj posjetitelja: 550
Cijena ulaznice: 170,00HRK
Prvotno najavljeni koncert u zagrebačkoj Tvornici sastava Soulfly, koji predvodi karizmatični šef Max Cavalera, poznat kao nezamjenjivi bivši član Sepulture, naknadno je prebačen u klub Aquarius, koji je, s obzirom na raspoložive kapacitete, barem kad su u pitanju metal koncerti, manje sretno rješenje. Gdje tražiti razloge za to? Možda previsoka najamnina koju traže vlasnici Tvornice? S obzirom na posve zadovoljavajuću posjećenost od dobrih 500 ljudi, ovaj put je zaista bilo šteta što Soulfly nisu nastupili barem u klubu Boogaloo. Ali tako to ide…
| COLD SNAP: |
Varaždinski razbijači Cold Snap izašli su na pozornicu u 20.30 i predstavili svoje shvaćanje metala kao bučne groove zvučne gromade, utemeljene na nižem ugađanju sedmožičanih gitara s lavinom thrashy rifova i vokalnom “scream rap” dionicom. U tako izgrađenu zvučnu kulisu ubacivali su plejadu zanimljivih efekata, a uvodni dio pripao je čak i didgeridoou. U klubu se do tog trenutka okupilo kojih 350 ljudi, uglavnom udaljenih promatrača, a bendu je uspjelo dići u zrak nekoliko temperamentnih glava u prvim redovima. Osjetila se mala suzdržanost pjevača, koji nije imao više komunikacije s publikom od nekoliko puta izgovorene rečenice: “Hvala ljudi!” Zvuk je bio odlučno preglasan. Od mikrofona do basova, sve je probijalo, a ako si stajao u liniji s glavnim zvučnicima, udaljen i nekoliko metara, uši su te doslovno počele boljeti. Bend je odsvirao sedam skladbi, među njima i vrlo popularnu Insurrection. S obzirom na to da Cold Snap imaju iza sebe, među ostalim, i nastup na MetalCampu 2006., očekivao sam više opuštenosti i živosti na pozornici nego što smo dobili. Možda je tome pridonijela mala pozornica pa se sekstet osjećao pomalo skučeno.
| INCITE: |
Sastav Incite, podrijetlom iz grada Phoenixa (Arizona, SAD), svira metalcore kojem i ne treba posebno detaljno predstavljanje. Riječ je o agresivnoj kombinaciji brzinski “thrashiranog” rezanja rifovskih rafala, kojima se pridružuje brutalno vrištavi vokal Richieja Cavalere – posinka Soulfly šefa Maxa Cavalere. Ni Incite nisu svirali više od pola sata i kroz skladbe poput Divided We Fall, Army Of Darkness i posebno završne Die With What You’ve Done, s klasično zamišljenim vodećim rifom više razine melodičnosti, što baš nije logika shvaćanja poante metalskog zanata s strane benda, ponudili su energijom odlično nabijen šou, koji je usisao publiku u nekoliko intenzivnih “mosh pitova” ispod pozornice. Problem je opet bio zvuk, u kojem su rifovi bili poprilično zagušeni, a basovi su revno i nemilosrdno parali membrane zvučnika. Spomenut ću još i to da su članovi Incite ujedno tehničari koji se brinu za zvučno ugađanje Soulfly, jer smo ih u pauzi mogli promatrati kako su prvo složili svoju opremu pa se bacili na pripremu terena za koncert Soulfly.
| SOULFLY: |
Već blagi 10-minutni kasni početak koncerta najavljenog za 22 sata i 30 minuta davao je naslutiti da će večerašnje druženje s Maxom Cavalerom i njegovim kompanjonima biti jedinstveno. Sastav, koji je prošle godine izdao svoj šesti studijski album “Conquer”, na turneji nastupa u postavi Max Cavalera (vokal, četverožičana gitara), izvrsni gitarist Marc Rizzo, koji je bio uključen i u prošlogodišnju koncertnu postavu sastava Cavalera Conspiracy, basist Bobby Burns i bubnjar Joe Nunez.
Nakon kraćeg uvoda klubski prostor Aquariusa zaori se kad se na pozornici pojavi i Max Cavalera, a bend upadne u prvu skladbu s ploče “Conquer” zvanu Blood Fire War Hate. Cavalera je izuzetna pozornička figura. Posjeduje nevjerojatnu karizmu i u komunikaciji na pozornici i s publikom pristupa ravno, bolje rečeno direktno. I nije se suzdržavao. Ovaj put u pravom smislu te riječi. Na početku je sve išlo normalno. Cavalera je brzo digao cijeli Aquarius na noge i zasigurno 500 ljudi ludovalo je složno, stisnuto u malom klubskom prostoru.. Set listu uglavnom su činile Soulfly skladbe. Lijepo je da je Cavalera konačno dao prednost Soulfly skladbama pred klasicima Sepulture.
Max je ovaj put bio izuzetno živahan. Već tijekom druge skladbe teatralno je prolio plastičnu bocu vode ravno po fotografima u prvom redu. Karakterističnim vračarskim gestama i očnim kontaktom čvrsto je držao publiku uz sebe. Ona je složno pjevala stihove i oslobađala pravi delirični val agresije, uhvaćena u pravu koncertnu euforiju. Ljudi su se prepustili ekstazi i sve je djelovalo kao prava autentična kolizija koju može dočarati metal koncert. Ali… Tijekom izvedbe, negdje nakon 30 minuta, dogodilo se da su fanovi u prvom redu nekako zgrabili Maxa i počeli ga vući. Bio sam udaljen kojih 20 metara, skroz lijevo, jer bi me bilo gdje bliže podivljala publika pregazila. Zatim sam primijetio da je Max naglo baci gitaru prema podu i u sljedećem trenutku jedan od fanova popeo se na pozornicu. U situaciju se umiješao redar, no Max je odbio redara i dopustio fanu da neko vrijeme dijeli pozornicu s bendom, nakon čega slijedi logičan “stage dive”.
Od tu nadalje Max na pozornici više nije bio “normalan” izvođač. U pauzi se obratio publici: “You are my fans. I watch your back, you watch my back! But don’t you ever touch my hair again!” Zatim je nahrupio na nekog fana u publici, kao i na redara s “Get the fuck off!”, zapravo ih je pokušao otpraviti ispod pozornice. Koncert se pretvorio u pravu pozorničku smutnju, jer je Cavalera u preostalih 20 minuta, koliko ih je ostalo do konačnog prekida šoua, koji se dogodio nakon svega 50 minuta, izbacio s pozornice baš sve što je mogao baciti u publiku.
Prvo je nezadovoljno udarao mikrofonom po činelama, tehničar mu je namjestio novi mikrofon na stalak. To nije bilo dovoljno za smirenje ega pa je Max skinuo svoj fantastični Soulfly pulover i zavitlao ga u publiku (blago dobitniku tog dragocjenog dara). A ni to još nije bilo dovoljno. Dalje se moglo promatrati kako čovjek teatralno razbija vratom gitare po membranama pozorničkih monitora, namjerno smeta Rizzu i Burnsu pri poslu, a i to da se uopće više ne posvećuje sviranju gitare, niti pjevanju. Vokale je pokrivao Bobby Burns koliko je stigao, Max je povremeno izbacio poneki “growl” i zapravo odnosio mikrofon Burnsu te ga čak na taj način sprječavao u spašavanju stvari. Slijedi skidanje majice. Pa kad je skoro počeo otkopčavati i hlače, na pozornicu je doletio njegov posinak Richie (pjevač sastava Incite) i pokušao ga smiriti, ali Max mu se izmigoljio i zabavljao se dalje. Nekoliko trenutaka poslije netko je iz publike visoko u zrak podigao hrvatski nogometni dres, sa znamenitim šahovnicom. Cavalera je s pozornice pokazao da mu ga fan baci na pozornicu. Kad je dres stigao do Maxa, ovaj ga je razvukao prema publici, a na njemu je bio Šukerov broj “9”, a iznad njega natpis Cavalera. Sav taj masakr odvijao se tijekom Frontlines i kad se skladba završila, Soulfly su napustili pozornicu. Cavalera je u tom dijelu koncerta neprestano napuštao pozornicu, vraćao se natrag, gitara mu je služila samo kao ukrasni privjesak i nije je više ni “pomirisao”.
Ipak se vraćaju na pozornicu i odsviraju još i Sepultura klasik Roots Bloody Roots, gdje Max naravno nije ni usta otvorio, sve je to umjesto njega obavila do vrelišta ugrijana publika. Točku na “i” stavio je kad je usred skladbe zavitlao svoju gitaru u publiku. Istodobno se kao panter s pozornice bacio “security”, koji međutim nije daleko dospio u gomili ljudi. Ne znam je li sretniku koji je uhvatio gitaru uspjelo sačuvati taj prelijepi dar ili su ga kasnije u klubu uhvatili Soulfly tehničari i oduzeli mu šarenu Maxovu ljepoticu. Max je nastavio s ludilom, pograbio stalak s mikrofonom, svom silom ga tresnuo o pod pozornice i predao jednom od fanova koji se baš tada zatekao pokraj Maxa na pozornici. Taj je tip tijekom Eye For An Eye obavio i “stage dive”, a onda se bez pozdrava izgubio s pozornice. Preostala trojica zbunjeno su lutala pozornicom bez svog šefa i trebalo im je poprilično vremena da se zajednički poklone publici i oproste. Nije prošlo mnogo kad pozornicu naslijede tehničari, koji pognutih glava trče po prizorištu i vidno šokirani počinju odnositi pozorničku opremu.
Publika se nikako nije htjela odmaknuti od pozornice i zahtijevala je da se Soulfly vrate. To se nije dogodilo, iako su ljudi tvrdoglavo ustrajali ispod pozornice i vikali: “Soulfly, Soulfly,…!” U krajnjoj fazi to je rezultiralo gromoglasnim zviždanjem, a iz publike se čak čuo i uzvik: “Cavalera! Ne dolazi nam više ovamo!!!”
Čovjek doista ne zna što bi rekao na sve to. Došao je uživati u energiji jedinstvene Soulfly glazbene interpretacije, a umjesto toga dobije pravi neprofesionalni udarac samog velikog Maxa Cavalere ravno u zube. Neprihvatljivo ponašanje, koje može poljuljati čovjekovu glazbenu karijeru. Sve su spašavali savršeni gitarist Marc Rizzo, koji je pokazao daleko najviše pozorničkog zalaganja i akcije, te Bobby Burns, koji je vokalom spašavao skladbe koje Cavalera namjerno i demonstrativno nije htio pjevati.
Dodajmo i to da je Soulfly zvuk u klubu tijekom koncerta bio katastrofalan. Da je Rizzova gitara bila posve “zagušena”. Još i ovo. Vjerojatno je Cavalera morao “progutati” kakvu čudesnu kombinaciju “opijata i alkohola” prije koncerta, jer nije funkcionirao “normalno” ni u čemu. Zapravo ni ne vrijedi više predugo naklapati o tim jadnim osjećajima velikog razočaranja. Možda samo to da se koncert Soulfly dogodio 11.03.2009. u Zagrebu, za punog mjeseca, i da srčano nadamo da će se Cavalera pri prvoj prilici dostojno iskupiti hrvatskoj publici za svoj veliki grijeh. Posjetitelji su naime tijekom koncerta pokazali fanatičnu privrženost Soulfly. Cavalera takvu vjernu i predanu Soulfly publiku sa svojim nerazumnim eskalacijama na pozornici u Zagrebu definitivno ovaj put ni u najluđim snovima nije zaslužio! Zaboravimo dakle što prije takav koncert.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Blood Fire War Hate 2. Sanctuary 3. Prophecy 4. Back to the Primitive 5. Enemy Ghost 6. Tribe 7. Umbabarauma 8. Mars 9. Gitarski solo 10. Refuse / Resist 11. Propaganda 12. Frontlines —bis— 13. Roots Bloody Roots 14. Eye For An Eye
Galerija slika
