Autor: Rok Klemše
Mjesto: Izbruhov bazen, Kranj
Datum koncerta: 10.04.2009
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 12€
Dakle, dok su se diljem Slovenije pekle potice, bojala jaja, kuhale/pekle mrtve prasetine, ribao hren, slavio dan kad su “otkupitelja” prije 2000 godina pribili na križ i masovno hodočastili na “blagoslov” da im popovi poprskaju hranu, mi metalci smo hodočastili u gorenjsku metropolu, u bivši bazen na poštenu dozu thrasha, jer nam je već malo falilo zujanje u ušima i pošten mamurluk. Na taj blagdanski dan trebala se naime dogoditi prava feštica, jer su se u našim krajevima zaustavile njemačke trash legend(ic)e Vendetta, u pratnji švicarskog žurerskog/trasherskog/core dvojca Shadow’s Far i Mortal Factor, a za kraj su organizatori dodali još domaće pilane Eruption. I bilo je lijepo opet doći u Kranj, gdje će očito ozbiljno zaživjeti prostor alternativne/underground kulture i pobrinuti se da prije ili kasnije po Sloveniji opet visokim plamenom gore crkve na vrhovima brda. Čekamo…
Dakle, cijela stvar trebala je početi u devet. Ne znam zašto, posve bi dovoljno kasno bilo da je sve počelo u osam. No, naravno, sve se još malo otegnulo, što okupljene metalce naravno nije smetalo, jer su na parkiralištu mogli mirno piti i razmjenjivati novosti.
Negdje oko pola deset na pozornicu su došli lokalci Eruption, koje publika više nego dobro poznaje i unatoč tome što im je na početku poprilično smetao zvuk, to nije kvarilo žur. Dečki su prošle godine imali vrlo malo koncerata zbog problema sa sastavom, a sada se novi basist i gitarist u grupi i na pozornici više nego očito osjećaju vrlo domaće i ono što smo vidjeli bio je (kako se kasnije pokazalo) najposjećeniji nastup večeri. Kao što rekoh, na početku im je malo zezao tonac, negdje pred kraj koncerta ritam gitaristu je pukla žica, ali stvar je bila sređena u roku jedne pjesme, a to što im ne radi jedan monitor publiku ionako nije smetalo. Zaš bi i? Pa dečki su (kao i uvijek) štrcali pravi trash, izazvali manji mosh pit, imali cijeli niz slemajućih fanova i više nego očito su se jako svidjeli i Amandeu (pjevaču Mortal Factor), koji je ionako bio dežurni žurer večeri i tijekom nastupa Eruption daleko najrazigraniji član publike. Njihovu glazbu doduše ne znam do nijansi, mislim ipak da su odsvirali dvije nove pjesme, pa mi se čini da se i Buco na vokalima malo smirio (manje visokog “dranja”), tako da je pred dečkima zasigurno svijetla budućnost i nadajmo se da ćemo ih ove godine i u godinama koje dolaze još puno puta vidjeti na pozornicama, u barem tako dobroj formi kao što su se predstavili ovaj put. Ej, dečki, hoćemo li dočekati kakvu ploču prije nego postanemo djedovi?
Nakon (pre)duge stanke, tijekom koje se na mjestu događaja poprilično i ohladilo (i ne, hladno pivo ne pomaže da se čovjek zagrije (provjereno)(doduše, istina je da se čovjek bolje osjeća nakon piva, četiri, …)) na pozornicu je dojurila prva polovica švicarskog predgrupaškog dvojca: Mortal Factor. Dvoranu im nažalost nije uspjelo napuniti, mislim da je većina publike došla pogledati pjesmu ili dvije, a onda otišla van dalje piti, iako su po mom mišljenju pružili najbolji nastup večeri. Koliko je meni poznato dečki još nisu snimili album, iako postoje od 2003. Imaju izdan jedan promo, sudjelovali su na brojnim kompilacijama, imaju golemu koncertnu kilometražu, a albuma ni od kuda. Šteta. No, dečki štrcaju ubojiti death/trash/core, meni su osobno podigli svaku dlaku na tijelu i sve vlasi (što ih još imam), u trenu sam zaboravio da je u prostoru poprilično hladno i njihov nastup mi je uz ugodno njihanje u bokovima i koljenima (pa malo i u vratu) brzo prošao. Kao što rekoh, šteta što ih nije gledalo više ljudi. Iako su se dečki (poglavito pjevač) pošteno žurali i bili zadovoljni odzivom malobrojne publike (po mom mišljenju cca. 50-60 ljudi) koja je pratila njihov nastup. Njihova glazba doduše nema puno originalnosti, ali se u okvirima žanra koji sviraju i u okvirima ovladavanja svojim instrumentima (na poprilično visokoj razini) izuzetno dobro snalaze. Njihova mešavina pilanja/breakdowna/blast beatova(iako su ovi doista rjeđi)/screamova i growlova lijepo ulazi u uho, i mnogi novodobni “kao” black-metalac mogao bi se kod njih učiti agresiji. Ako se uračuna još i pjevač koji sa svojih (otprilike) malo manje od 190 cm i (najmanje 120 kila) luduje, leti, skače po pozornici (i među publikom) te u punom šprintu iz sebe istiskuje doista životinjske growle (mnogi skandinavski Johann mogao bi se nešto naučiti od njega…) znate da ste propustili ozbiljnu trash feštu. Na forumima sam doduše naletio na to da se ljudima (zaš na forumima pišu samo oni koji pogledaju pjesmu ili dvije, a onda idu van piti?) nisu baš svidjeli, meni su pak definitivno bili najbolji bend večeri. A ako ćete na YouTubeu gledati njihove snimke (kojih nije malo) znajte da im te snimke, s obzirom na viđeno u Kranju, ne čine uslugu. Zvuk je bio super, dečki i publika za žur i 40 minuta je prošlo u tren oka. Pa je opet trebalo na hladnoću na pivo, protupušački zakon, što ćeš!
I opet je prošla preduga stanka (te večeri se doista sve otegnulo) prije nego što su na pozornicu došli zadnji predgrupaši, opet Švicarci Shadow’s Far. Zajedno po zemlji gamižu već od 1997., ali su u tom vremenu uspjeli izdati samo jedan EP “Lost In Contemplation” 2004. i 2007. prvi (i zasad jedini) album “Eleven Sins”. Njihova glazba je pravovjerni agresivni trash, koji se više nego očito nadovezuje na rani, agresivni njemački trash i o kojem se ne može napisati praktički ništa novo. Doduše, istina je da bi vjerojatno bilo bolje da su s Mortal Factor zamijenili redoslijed nastupanja, ali to je već druga priča. No, publika okupljena ispod pozornice bila je opet malobrojna, možda ih je pratilo kojih 40 ljudi, od toga je većina bila poprilično statična, osim pjevača Mortal Factor, koji je s pivom u ruci skakao, luđao, vikao, slemao, šprintao gore-dolje (morat ću provjeriti je li nekad trenirao trčanje) i pokušavao izazvati mosh pit (djelomice mu je kod dvije pjesme uspjelo), ali prave interakcije između publike i sastava nije bilo. Nažalost. Mislim da bi dečki unatoč nepoznatosti u našim krajevima zaslužili više publike i vjerojatno i bolji odziv, jer je njihova glazba za svakog pravog agresivnog/smrdljivog trashera balzam za uši. No, postoji i opcija da je svijet bio prepijan, što s obzirom na duge stanke i količinu praznih boca piva/vina/rakije ispred ulaza nije ni nemoguće. Ovako su pak dečki malobrojnu publiku proveli kroz većinu pjesama s obje njihove izdaje i sami se pritom izdašno zabavljali, što je naposljetku isto nešto vrijedno. Ako vas zanima kako zvuče, idite na njihovu web stranicu, gdje si možete “skinuti” njihov EP (i to besplatno), pa ćete vidjeti da ste propustili pravu trash feštu, ako vas te večeri nije bilo odnosno ako ste za vrijeme njihova nastupa negdje drugdje točili jeftino vino ili domaću rakiju.
I (nevjerojatno) nakon još jedne preduge stanke (može li mi netko objasniti u čemu je štos da za nastup benda posve pripremljena pozornica zjapi prazna još dobrih 20 minuta??) u jedan (!?) ujutro svojim nas nastupom napokon su počastili još i Vendetta. Sastav koji pripada drugoj generaciji njemačkog trash metala (a po mom mišljenju i drugoj ligi, iako imaju svojih svijetlih trenutaka) od 2007. nas opet razveseljava svojim sviranjem, iako album “Hate” sigurno ne dostiže njihova izdanja iz 80-ih godina prošlog stoljeća (“Go And Live… Stay And Die” – 1987. i “Brain Damage” – 1988.). Kod nas su se nakon lanjskog nastupa na Metal Maniji u Komnu zaustavili već drugi put, ali njihov nastup nije bio ništa posebno. Ako prvo obradimo tehničku stranu nastupa, treba priznati da je zvuk bio dobar, ali nekako prazan. Sve me to podsjećalo na zadnji nastup Kretor u MC-u u Tolminu 2007., kad je teoretski također sve funkcioniralo (publika, zvuk, …) ali je bend u sam nastup uložio točno 12% svoje energije. I isto su napravili Vendetta te večeri. Za trashere su bili ODLUČNO prestatični, kontakt s publikom bio je usiljen i naučen (mislim da si tako poznat bend, iako ih gleda 50 ljudi, ne bi smio dopustiti takav odnos prema svojim fanovima), a ako već promoviraju turneju kao turneju na kojoj će svirati prva dva albuma gotovo u cijelosti, to bi onda mogli i napraviti.
To je to, kratko i jezgrovito. Bio sam razočaran, jer je djelovalo kao da se dečkima u tako kasni sat ne da svirati (zanimljivo bi bilo znati jesu li sami htjeli nastupiti tako kasno…) i kući smo otišli s gorkim okusom u ustima i vjerojatno nam se svima činilo da bi bilo bolje da su te večeri svirala samo prva tri sastava, u malo pomiješanom redoslijedu, da nam ostane još dovoljno snage da se pošteno napijemo. Dovraga, mislim da sam prvi put u životu s trash koncerta otišao kući gotovo u ravnoj liniji…
Fotografije: Jure Frelih
Galerija slika
