E.C. Scott isplela vrhunsku mrežu vokalnog bluesa i soula (2009)

0 0

Mjesto: Hotel Jama, Postojna
Datum koncerta: 06.05.2009
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 14 €

Zaključak 5. sezone Postojna Blues festivala ove se godine pod pritiskom recesije samoinicijativno premjestio na početak svibnja. Nakon što smo se već navikli na neugodno žongliranje rasporedom nastupajućih, kojem se programsko vodstvo festivala tijekom ovogodišnje sezone nikako nije uspjelo izbjeći, na kraju smo ostali čak i bez samog prepoznatljivog žiga postojnskog događanja, tradicionalnog velikog finala, pa je prošli četvrtak u prostorima postojnskog hotela Jama flaster na rane vjernih posjetitelja Postojne bila američka kraljica vokalnog bluesa i soula, poprilično zalivena teta imenom E. C Scott. E. C. Scott je baba i pol, debela crna mama otrovnog vokalnog registra, šarma i karizme te pokvarene naravi nepokajanog seksualnog manijaka. Njezina obilna pojava zapravo je i jedini vjerodostojni ekvivalent njezina karaktera, koji je bez ikakvog spomena vrijednog otpora pokorio postojnsku publiku.

Posljednja večer ovogodišnje sezone bluesa nosila je u zraku teško očekivanje jedinstvenog koncertnog iskustva, zacijelo i zahvaljujući gorkom okusu koji nam se po ustima motao još od posljednjeg posjeta Postojni. Zyeco se ovaj put na sreću povukao pred glazbom čeličnog karaktera, začinjenom mešavinom bluesa, soula i na trenutke čak i teškog rocka, obavijenom zaštitom prvorazredne vokalne interpretacije. Očekivanja su bila opravdana, jer je E. C. Scott kroz večer savjesno svirala na žice neispunjenih snova, naravno ponajprije onih seksualno orijentiranih tema, uz koje prosječni Joža iznenada zacrvenjenih obraza od srama ne može sakriti, nego samo nemoćno slegne ramenima. Takvih primjera bilo je u četvrtak navečer napretek. E. C. je primjerice marljivim sjedanjem u krila izabranika, koji su po nekom nepisanom pravilu zaokruživali svaku od njezinih ležernih šetnji među publikom, besramno testirala elastičnost međunožno smještenog stojećeg kapitala bjelolikih Slovenaca.

E. C. je dakle za sebe i kad nije oduševljavala nezemaljskom mekoćom vokalne isporuke zahtijevala pregršt pažnje, a da ju je naposljetku i dobila, to naravno ne treba posebno naglaš avati! Takvi su šoumenski prijemi naravno uvijek dobrodošli, pogotovo pri širenju spektra prijemčivosti slovenske publike, inače nenavikle na ovako intenzivno korištenje izražajnih komponenata “pretjeranog” seksualnog predznaka. U svakom slučaju, u cijelom tom “cirkusu” ne valja previdjeti iskonsko E. C. Scott dobro, tj. pjevačicin glas. Njezin dug legendama soul glazbe je očit, kao i prisutnost tradicionalnih zahvata kojima je osmislila manje-više poznate standarde bluesa i naravno soula. Oslanjanjem na glazbene vrijednosti prošlosti E. C. Scott sastavila nam je poligon za egzibiciju vokalnih akrobacija najvišeg kvalitativnog ranga, na kojem nije manjkalo prvorazredno aranžiranih obrada, kao ni dah oduzimajuće hrpe autorskih zamisli. U bujnoj paleti karaktera skrivenih u životnosti pjevačičina vokala, osjetilnost ostaje središnje vodilo E. C. Scott rituala. Mekana, brzo zarazna boja glasa crtala je smjernice vječnozelenih klasika Stand By Me i Let The Good Times Roll, dok je uz grubo obrubljene This Ain’t Your Daddy’s Blues i Other Side Of Me E. C. uprizorila pravu muzikalnu monodramu tvrdokornog bluesa. Uz Money je iz pjevačice izvučeno čak i nekoliko trsših blues rokerskih vibracija, koje je E. C. s lakoćom uvela u strojno vrtnju tvrde ritmičke mašinerije. Apsolutno iznenađenje večeri priredila je nemilosrdna funky reinkarnacija Gabrielova Sledgehammer, koja je pod palicom debeljuškaste ručice E. C. Scott uspješno završila levitacijom u jednog od neprijepornih favorita večeri.

E. C. Scott je u stilu vrhunske izvođačice i s uvjerenjem nezadovoljnog nosoroga u dva sata besramnog “čavrljanja” s postojnskom publikom nasula pregršt glazbenih vrhunaca, čime je jasno odebljala crtu u odnosu na suvremene instant poslužene aproksimacije samoprozvanih kraljica vokalne glazbe. Premda se ovakva prizivanja uspomena na glazbene omame davno minulih dana danas često čine zastarjelima i trapavima, jer obično dolaze u paketu sa sužavanjem manevarskog prostora koje izvođaču pri otkrivanju tople vode zabranjuje svako odmicanje od standarda vokalnog bluesa i soula, mi slovenski ljubitelji dobre glazbe ljepi kraj blues sezone nismo mogli poželjeti.  

Fotografije: Mojca Perdih  

Setlista

1. Living For The Weekend 2. If You Don’t Love Me Baby 3. Let The Good Times Roll 4. Queen Size Bed 5. If I Can Borrow 6. Sweet Man Of Mine 7. To Good To Keep To Myself 8. Just One Of Those Days 9. This Ain’t Your Daddy’s Blues 10. Money 11. Other Side Of Me 12. Sledgehammer 13. Stand By Me 14. What a Good Felling 15. Tell Me About It

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići