Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: hipodrom / Šentvid pri Stični / Slovenija
Datum koncerta: 09.05.2009
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)
E pa tako je stigao drugi dan jubilarnog, odnosno 10. uzastopnog bikerskog festivala na hipodromu u Šentvidu pri Stični (za one koji su na ti s geografijom malo na ratnoj nozi, to je prilično blizu Ivančne Gorice), pod palicom organizacije Moto kluba MK Fire Group. Događaj iz godine u godinu dobiva na važnosti i veličini. Ako su prošle godine boje prvog nositelja ovog festivala zastupali nostalgični vječnozeleni yugo-rockeri Riblja Čorba, ove su godine tu funkciju preuzeli legendarni britanski punkeri Anti Nowhere League. Bio je to drugi dan festivala. Zbog obveza morali smo preskočiti Eksodus, legendarne zagrebške punkere koji su prvi zagrijavali pozornicu, ali nastup sastava Lene kosti, povratnika na slovensku metal scenu, nikako nismo propustili – pokazali su se kao više nego uspješno zagrijavanje pred nastup legendarnih britanskih punkera.
Nakon dosada odsviranih nastupa koji su uslijedili nakon listopada 2008. i ponovnog okupljanja sastava, Lene kosti sigurno još nisu imale pod nogama tako veliku pozornicu kakva ih je dočekala na ovom festivalu. Ovaj nastup sastava bio je zanimljiv još zbog dvije činjenice. Bio je posljednji s originalnim članom postave, bubnjarom Igorjem Kremenškom, i prvi s novim basistom Gregorjem Brenkom.
| LENE KOSTI (tekst: Aleš Podbrežnik): |
Lene kosti započele su svoju invaziju na festivalu malo prije deset navečer. Sukladno očekivanjima napale su pozornicu skladbom jednostavnog riffa, ali pravog i potrebnog potresnog udarca, I Got The. Već pri samom dolasku sastav je naletio na izuzetno dobro ozvučenje, a to se posebno osjetilo na naglašenom “echo” efektu koji je pratio vokal Krušiča.
Bez obzira na to što je većina i dalje lijenčarila ispod pozornice sa striptizetama ili hladila glave okrepljujućim alkoholnim napitcima ispod šatora, prvi red se ubrzo napunio, dok je ostatak znatiželjnika sastav isprva pratio s malo većeg i opreznijeg razmaka. Lene kosti nisu se suzdržavale, od prvog su se trenutka zaljuljale i uskočile u zavidan energetski galop u kojem fantje nikako nisu htjeli popustiti punu tričetvrt sata. “Heroje” bikere, rockere, metalce i ostalu “buntovničku” bagru, koliko nas je god promatralo sastav ispod pozornice, pridobili su na svoju stranu osobito izvedbom klasika Joan Baez, Diamonds And Rust, koji većina danas vjerojatno vrlo dobro poznaje zahvaljujući prvoj službenoj obradi koju su još u prvoj polovici sedamdesetih ostvarili autori moderne metal biblije Judas Priest. Unatoč suvišnom D-molu negdje na sredini skladbe i početnim zvučnim peripetijama, Lene kosti briljantno su izvukle klasik, zahvaljujući izuzetno zagrijanom pjevanju Milana Krušiča, koji je svojim pristupom unio u skladbu ono što obično želi svaki sastav koji se late određene obrade. Dio Lenih kosti prelio je u nju. Odlično pjevanje, mogu reći jedinstveno, koje je u tom elementu skladbi donijelo pravo “Lazy bones” ruho. Nadam se da će Lene kosti ovu skladbu zadržati u set listi i na budućim špilovima.
Slijede poguban Iron Dragon i pobjesnjeli Warrior, a zatim se ispod pozornice ponovno oslobodi više bučnih reakcija kad sastav najavi skladbu Russian Girl. S moje lijeve strane čuje se komentar: “To je njihov najpoznatiji komad!” čovjeka koji se tako progurao do ograde. Nažalost, nakon Marcova gitarskog uvoda jako je “prdnulo” iza pozornice, jer očito nekim bikerima ne ide u račun da glazba može preuzeti pozornost nad njihovim “turiranjem” motora, što samo potvrđuje glupost i nepoštivanje prema izvođačima, kao i prema svima nama koje je koncert zanimao. Tako su se Lene kosti zbog motorne buke u pozadini kod Russian Girl uvodno malo izgubile, jer su skladbu započele u kontra ritmu, ali je nespretnost vrlo brzo sanirana. Kvintet je razvio odličan galop i nepopustljiv zahvat sočnog boogie metal energetskog fluksa, kojim je zapovijedao zagrijani Krušič s odličnim autoritativnim vođenjem sastava i komunikacijom s publikom. Sastav je svoj nastup dotjerao skladbom Do Or Die do kraja, nakon što je skladbu razvukao u izlaznom dijelu uključkom parodije na skladbu Johnny B. Goode Chucka Berryja, kroz diktiranje. “Bye, bye, bye…”.
Druženje s ponovno oživljenim sastavom, čiji nastup očekujemo već 18.05.2009. u ljubljanskom Orto Baru, gdje će predstaviti i novog bubnjara, za sada još neslužbenog člana postave, Mihu Nedoha (Forgotten Eden), bilo je vrijedno “grijeha” (posjeta)! Predstavio je sastav koji je opet vrlo angažiran i zagrijan. Fali im samo još novi autorski materijal kojim bi mogli produljiti koncerte, a to se, nadajmo se, dogodi vrlo skoro. Dečki mikastijo na puno. Gitarski riffing je otrovan, Brenko je vrlo uspješno prebrodio svoje vatreno krštenje, a Krušič je već uvodnim “screamom” u I Got The upozorio da mu još dugo nije ponestalo daha i da zna i može i danas na pozornici izvući visok i eksplozivan vrisak, ravno iz dubine svojih jaja.
| ANTI NOWHERE LEAGUE (tekst: Lea Lesar): |
Kad je 2. veljače 1979. zbog prevelike doze heroina završio život razvikanog basista Sex Pistolsa Simona Johna Ritchieja, poznatijeg pod imenom Sid Vicious, činilo se kao da je s njim preminuo jedan od najlegendarnijih i najrazvikanijih članova britanskih punk sastava. Blitz, The Exploited, One Way System, Anti-Nowhere League, Abrasive Wheels, English Dogs, Peter & the Test Tube Babies, Chaos UK, Partisans, Outcasts, UK Subs, The Clash nikad prije ni poslije nisu tako punili novine kao u ono vrijeme Sex Pistols. Iako su svi redom imali sličan visok staž, njima se vjerojatno još najviše približio četverac Anti Nowhere League iz Royal Tunbridge Wellsa. Prvi singl “Streets Of London” (u originalu ga izvodi Ralph McTell), koji je najavio njihov debitantski album “We Are … The League” (1982.), u trenutku je od izdavanja 1981. zauzeo prva mjesta britanskih glazbenih ljestvica. No hvalospjev nije dugo trajao, jer su vlasti njegovo puštanje zbog nepristojnog teksta ubrzo zabranile. Nakon nekih kadrovskih promjena, snimanja u nekadašnjoj Jugoslaviji, turneja s UK Subs, The Exploited, Chelsea i drugima te drugog studijskog albuma “The Perfect Crime”, sastav se 1987. raspao. Strast za sviranjem ponovno je zapalila Metallica kad je 1992. obradila njihovu pjesmu “So What”. Animal, Johny, Nato i Shady, koji su svoj put započeli davne 1980., dvije godine poslije izdali prvijenac, tako su se vratili na koncertne pozornice po kojima roše i danas. Prvoklasno punk veselje motoristima i ostalim privjescima priredili su i u Šentvidu pri Stični.
Nedvojbeno su Anti Nowhere League bili daleko najiščekivaniji sastav te večeri, jer su, počevši od “We Are The League”, ispod pozornice privukli priličan broj slušatelja i brutalnih plesača. Pjesma koja je izdana na njihovom istoimenom prvijencu nije bila jedina odsvirana s tog albuma. Štoviše, ANWL su spomenutom albumu posvetili najviše pažnje, jer su, osim triju, odsvirali sve preostale skladbe. Tako su se redom izvrstile “I Hate … People”, “Snowman”, “Animal”, “Let`s Break The Law”, “Woman” (pjesmu su na pozornici dodatno začinile striptizete), “Streets Of London” “Can`t Stand Rock`n`Roll” i “(We Will Not) Remember You”. Ostali albumi bili su manje-više gurnuti u pozadinu, jer su priliku zazvučati uživo dobile samo “Pig Iron”, “Fucked Up And Wasted” i “Burn `Em All” s trećeg albuma “Scum” (1997.), “Dead Heroes” s petog “Kings And Queens” (1997.) te “The End Of The Day”, “Medication” i “My God`s Bigger Than Your God” sa zadnjeg, sedmog izdanog albuma “The Road To Rampton” (2007.). Iako su dva albuma ostala bez pažnje, “The Perfect Crime” (1987.) i “Out Of Control” (2000.), ANWL nisu mogli mimo jednog od svojih najprepoznatljivijih komada “So What?”, koji se prvi put pojavio na B strani njihovog prvog singla “Streets Of London” (1981.). Pjesma je utoliko prepoznatljivija i zbog Metallice, koja je svoju verziju stvorila početkom devedesetih i kasnije je uključila u album “Garage Inc.”.
Otprilike sat i pol dugu autentičnu punk rock veselicu Anti Nowhere League zaključili su s čak dva dodatna povratka na pozornicu. Prvi povratak obilježila je osim već spomenutih “My God`s Bigger Than Your God” i “Burn `Em All” još i pjesma “Fuck Around The Clock”, koja je kao singl izdana 1989. U drugom povratku okupljena je mnoštvo bilo svjedokom dvaju ponavljanja, “We Are The League” kao prvog i “So What?” kao drugog. Prema riječima Johnyja Skullknucklesa, subotnji nastup bio je jedan od onih nezaboravnih, baš kao i dan prije u hrvatskoj Rijeci.
| epilog: Aleš Podbrežnik |
Nakon Anti Nowhere League publika se brzo skupila ispod stupa sa striptizetama i slinila u stanci, dok su The Drinkers već pripremali pozornicu za svoj nastup. Oni su uskočili u akciju u zadnji čas, jer su Hrvati Asylum u zadnji tren bili prisiljeni otkazati svoj koncertni nastup na festivalu. E pa, nažalost, ovaj put vas moramo razočarati, jer je za nastup sastava The Drinkers i nama ponestalo snage pa smo se zato uputili natrag kući, prema toplim posteljicama, da zatvorimo svoje umorne oči i zibnemo se u krvavo zarađen san. Nedvojbeno su The Drinkers priredili novo nezaboravno veselje, a mi ćemo im se pri prvoj prilici oduživati konkretnim koncertnim reportažama!
fotografije: Miha Mally
Setlista
EKSODUS LENE KOSTI ANTI NOWHERE LEAGUE THE DRINKERS LENE KOSTI set lista: 1. I Got The 2. Stones Of Death 3. Diamonds And Rust 4. Iron Dragon 5. Warrior 6. Russian Girl 7. Rock Power 8. Do Or Die ANTI NOWHERE LEAGUE set lista: 1. We Are The League 2. The End Of The Day 3. We Will Survive 4. I Hate … People 5. Snowman 6. Animal 7. Skull And Bones 8. Let`s Break The Law 9. So What 10. Dead Heroes 11. Medication 12. Woman 13. For You 14. Streets Of London 15. Pig Iron 16. Can`t Stand Rock`n`Roll 17. (We Will Not) Remember You 18. Fucked Up And Wasted — dodatak — 19. My God`s Bigger Than Your God 20. Fuck Around The Clock 21. Burn `Em All — dodatak — 22. We Are The League 23. So What
Galerija slika
