Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 23.05.2009
Broj posjetitelja: 20
Cijena karte: 30,00€
Kee Marcello je onaj tip koji je prije dvadeset i tri godine prilično neočekivano dobio posao gitarista u tadašnjem najvećem svjetskom rock artiklu po imenu Europe. Album The final countdown, koji je snimio Norum pa potom, razočaran previše uglačanom produkcijom, napustio sastav, suvereno je osvojio sve ljestvice, a Kee se s Tempestom rado zaputio na svjetsku turneju pobrati vrhnje. Uslijedili su još albumi Out of this world, po mišljenju mnogih najbolji album grupe Europe, i Prisoners in paradise, a onda je švedski fenomen ugasnuo zajedno s većinom ostalih sastava te vrste iz osamdesetih. Kee je tako spremio (po svoj prilici) poveću svotu novca zarađenu u pet godina koncertiranja diljem svijeta, a potom skliznuo u nedobrovoljnu anonimnost.
Bluesiana je te večeri bila neobično prazna, na što su se požalili već The Lorean, talijanski predbend koji prati Marcella na turneji, ali dečki na pozornici zbog toga nisu ništa manje dali od sebe. Nakon četrdeset i pet minuta ležernog, ali sve prije nego nekvalitetnog rocka, na pozornicu je sa svojim basistom i bubnjarom izašao Kee te s nekoliko točaka iz svojih samostalnih projekata neizmjerno oduševio dobar tucet obožavatelja pod pozornicom. Ako je s jedne strane tužno što glazbenik njegova formata i ugleda mora svirati pred šačicom ljudi, s druge strane vrijedi i to da su takvi koncerti zbog intimne atmosfere uvijek nešto posebno. Tako smo iz neposredne blizine mogli diviti se majstorskim solažama koje krase pjesme Ready or not i Just the beginning s albuma Out of this world, a čuli smo i himnu Rock the night, nastalu još u Norumovo doba.
Marcello je nevjerojatno gibak gitarist. Unatoč razmjerno malim šakama i činjenici da u svojim solističkim eskapadama gotovo ne koristi mali prst, njegova su spretnost i brzina na zavidnoj razini. Pozitivna mu je osobina i to što se ne ograničava samo na jednu tehniku (kao što to rade mnogi drugi samoproglašeni virtuozi), nego u svojim frazama učinkovito spaja sve od klasičnih sweepova pa do sofisticiranog tappinga i fast pickinga. Potonjim nas je zapanjio u bisu, sjajnom interpretacijom Leta bumbara (odn. Il volo del calabrone, kako bi rekao njegov prateći sastav), koji je dobrih stotinu godina prije toga napisao ruski skladatelj Rimski Korsakov. Marcello je tom stvari u osamdesetima često zabavljao pune stadione u vrijeme kad je Tempest, kako je u tom razdoblju bilo uobičajeno, uzimao nekoliko minuta za obožavateljice u backstageu. Naravno, Marcellova najveća kvaliteta nije tehnika, nego nenadmašan osjećaj za glazbenu frazu. To je još jednom potvrdila posljednja pjesma večeri, epska Superstitious, koja se može pohvaliti jednom od najljepših solaža u povijesti rocka. Vjerojatno ne bismo pretjerali kad bismo taj komadić savršenstva po Platonovu uzoru proglasili glazbenom definicijom ljepote, jer je svaka nota točno na svom mjestu, a tehnički zahtjevni dijelovi prepliću se s melodičnima u skladnu i ugodnu cjelinu. Brzi prsti dakle ne mogu zamijeniti sadržaj, nego ga na prikladnim mjestima mogu samo učinkovito nadopuniti. Kee je tu lekciju nedvojbeno savladao još davne 1988.
Nakon nastupa se s Marcellom još u backstageu sastala ekipa Rockline, gdje je Šveđanin iz Goteborga nakon obavezne foto-seanse iz rukava istresao još par šala i rekao da bi se uz primjeren poziv rado javio i na sunčanu stranu Alpa. Njegov bi nastup u slovenskoj prijestolnici nedvojbeno uspješno zaokružio i nastavio ohrabrujuću sezonu gitarističkih koncerata, koju su otvorili nedavni nastupi Paula Gilberta i Richieja Kotzna.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Get On Top 2. Enemies 3. Raptor 4. Evil Ways 5. Falling Apart 6. Ready Or Not 7. Just The Beginning 8. Coming Home 9. Midnight Sun Mojo 10. Drum solo 11. Bass solo 12. Rock The Night —bis— 13. Mind In The Gutter 14. Bumble Kee 15. Superstitious
Galerija slika
