Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Piazza d'Unita Italia / Trieste (Trst) / Italija
Datum koncerta: 14.07.2009
Broj posjetitelja: 6
Cijena ulaznice: 41,00€
Na dupkom punom tršćanskom trgu Piazza d’Unita, koji već dugo slovi kao poprište nekih zanimljivih glazbenih događaja (prije nekoliko godina tamo smo gledali odličan nastup folk rock legendi Fairport Convention), dogodio se pravi latino rock praznik koji je u hrpama privukao staro i mlado, jer se tamo pojavio nitko drugi nego sam utemeljitelj tog temperamentnog glazbenog žanra, slavni gitarski šaman Carlos Santana. O ostavštini ovog gitarskog velemajstora meksičkog podrijetla nema smisla naširoko pričati, jer je sa svojim sastavom proslavio već prije četrdeset godina, kad je inovativnim glazbenim pristupom nastupio na legendarnom festivalu Woodstock, gdje je osupnuo kao jedna od glavnih atrakcija.
Njegova fuzija tradicionalnog latino melosa s ritmovima salse i sambe, rock glazbe, jazza i bluesa već je tada osvojila svijet. Nakon hrpe odličnih albuma, ponajprije onih na čelu s istoimenim prvijencem, “Abraxas” (1970) i “Caravanserai” (1972) kojima je zacementirao reputaciju gitarskog “boga” i fusionističkog inovatora, te postupnog pada popularnosti u osamdesetima, njegova je karijera na prijelazu stoljeća uz pomoć albuma “Supernatural” (1999) doživjela novi zamah i orijaški komercijalni procvat. “Supernatural” i oba nasljednika, na kojima je surađivao s priznatim glazbenicima iz brojnih posve različitih glazbenih žanrova, donijeli su mu serijom pop hitova potpuno novu generaciju sljedbenika, ali i otuđili priličan broj starih ljubitelja koji su mu zamjerili pretjeranu komercijalizaciju. Bez obzira na to, Carlos i njegovo živopisno društvo glazbenih veseljaka i dalje su prvaci u promicanju vrhunskog i barem toliko raznovrsnog latino rocka, utemeljenog na erogenim ritmovima, što su potvrdili i te večeri odličnim nastupom usred zavidno punog trga.
Legendarni gitarist predstavio se tršćanskoj publici postavom u kojoj je najviše isticao bubnjarski majstor Dennis Chambers, poznat po suradnji s izvođačima kao što su Steely Dan, Niacin, John Scofield, John McLaughlin itd. Ostatak glazbene ekipe koja je pratila gitarsku legendu činili su još: Tony Lindsay (vokal), Andy Vargas (vokal), Bill Ortiz (truba), Jef Cressman (truba), Karl Perazzo (udaraljke), Raul Rekow (konge, udaraljke), Tommy Anthony (gitara, vokal), Benny Rietveld (bas gitara) i Freddie Ravel (klavijature). Pojedine članove sastava Carlos je pred kraj nastupa i predstavio, nakon čega je svaki od njih uzeo malo vremena za kraću solo točku, samo je jadnog basista Bennyja u svojoj zanesenosti potpuno zaboravio. Većina njih pokazala se vrlo dobro uigranom, jedino će novopečeni klavijaturist Freddie Ravel, koji je zamijenio iznenada odsutnog Chestera Thompsona, trebati još malo kilometraže prije nego što opravda nasljeđivanje takvih imena kakva su bili njegovi prethodnici Gregg Rolie, Tom Costner, Leon Patillo, Alan Pasqua itd.
Sam izbor izvedbi i nastup bio je potpuno usmjeren na izvedbu hitova, ponajprije onih sa “Supernatural” kao što su “Maria, Maria”, “Africa Bamba”, “Smooth” i “Corason Espinado”. Takvim izborom u tren oka zagrijali su srca svih onih koji su Santanu počeli otkrivati kroz novije (zloće bi rekli MTV-jevsko) poglavlje njegove dugogodišnje karijere. Većina publike, osobito njezin ženski dio, sa oduševljenjem je zaplesala u ritmovima salse, dok su pogledi glazbenih sladokusaca bili usmjereni ponajprije na instrumentalne vještine pojedinaca na čelu s gitarskim majstorom, koji je, očekivano, briljirao brojnim solističkim improvizacijama.
Santana su, očekivano, svoj nastup vješto začinili ubacivanjem nekih ekstravagantnih jamminga između pojedinih skladbi, čime slove od početka karijere. U skladu s tradicijom nisu izostale ni pojedine solo točke tijekom kojih se gitarski poglavar taktično povukao u krajnji kut pozornice te prepustio svojim brojnim suradnicima da se, svaki pojedinačno, mirno prepuste svjetlu reflektora, što je potvrdilo njegovu potpunu nadmoć. Općenito je Carlos Santana prilično smirena pozornička figura koja se tijekom nastupa ni izdaleka ne nameće u prvi plan, osim kad dođe trenutak za bezbrižnu gitarsku improvizaciju.
Većina nas kojima je prirasla srcu kvalitetna fusion glazba nakon niza latino pop rock hitova novijeg datuma već je nestrpljivo čekala izvedbu kakve starije klasike i konačno dočekala svojih “pet minuta” izvrsnom izvedbom legendarnog standarda “Evil Ways”. Preko njega su smjelo prešli u latino rock mantru “A Love Supreme”. U ovom dijelu nastupa Carlos si je, kao dugogodišnji simpatizer istočnjačkih duhovnih pokreta i pravo dijete šarenih šezdesetih, uzeo malo vremena za kraću propovijed o značenju svjetskog mira te odnosu ljubavi i straha. Izrečeno je bilo mnogo lijepih riječi. Vrlo lijepo i dobro, ali lako je nekome “s punom guzicom svega”, koji je među ostalim ugledni pripadnik scijentološke sekte i ponosni vlasnik hollywoodskog lanca restorana, propovijedati o duhovnom samoostvarenju, dok si gladni dječak usred središnje Afrike u svakodnevnoj borbi za preživljavanje ne može priuštiti ni da bi o tome mogao razmišljati.
Na manje razočaranje brojnih sljedbenika te su večeri s popisa izvedbi izbačeni dugogodišnji klasici “Soul Sacrifice” i “Incident at Nashabur”. Osobno mi je nedostajala i izvedba klasika “Samba Pa Ti”. Naravno, nisu si dopustili da slučajno zaborave najpoznatiju Santaninu klasiku “Black Magic Woman/Gypsy Queen”, gdje su uspjeli dočarati onu spontanost i izuzetnu ambijentalnu magiju koja je krasila rane Santanine albume, kad je korporativistički duh nekih njegovih novijih radova još bio daleka budućnost. Za veliki finale gitarski vrač očarao je izvanrednom izvedbom klasika “Jingo”, koji se svom snagom rasplamsao u divljim afričkim plesnim ritmovima, što se podudaralo i s video projekcijom na kojoj su se prikazivali plesači iz raznih afričkih plemena.
Unatoč nedostatku starih klasika, nešto kraćem nastupu nego što smo očekivali i izostanku kakvih duhovitih skečeva kakve si Carlos obično rado priušti, u svim ostalim smo pogledima doživjeli odličan nastup gitarske legende i njegovih štićenika, koji su uspjeli kroz cijelu večer dočarati izuzetno ugođaj. Ozvučenje je cijelo vrijeme bilo fenomenalno, tako da je gotovo bilo svejedno gdje se tko nalazio tijekom nastupa. Legendarni gitarist potpuno je opravdao svoj renome te pokazao zašto spada u panteon najvećih svog zanata. Nadajmo se da ga (zajedno sa za nijansu retro obojenijom setlistom) put što prije opet nanese u blizinu slovenske granice.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1.Maria, Maria (Aranjuez intro) 2.Foo, Foo 3.Africa Bamba 4.Life Is For Living 5.Everybody’s Everything 6.Love Of My Life 7.She’s Not There 8.Evil Ways / A Love Supreme 9.Hot Pants Power 10.Black Magic Woman / Gypsy Queen 11.Oye Como Va 12.Europa 13.Smooth /Dame Tu Amor —dodatak— 14.Corason Espinado 15.Jingo
Galerija slika
