Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Josefov, Češka
Datum koncerta: 05.08.2009
Broj posjetitelja: 10
Cijena karte: 47€/54€
Što radi metalac ako festival s ubojito dobrim line-upom, jeftinim pivom i jedinstvenom atmosferom ne dođe k njemu? Jasno! Metalac ode festivalu. Ovaj put su sve oči i uši bili upereni u češki Brutal Assault, koji je za razliku od većine ovogodišnjih europskih festivala s poprilično jadnom ponudom bendova nudio odličan izbor sastava, kako onih “manjih” imena tako i većih, a posebno je privlačio nekim zaista ekskluzivnim nastupima bendova koje na pozornici gotovo da nije moguće uhvatiti, barem ne u našoj blizini. Ekipa je bila spremna za još jednu festivalsku avanturu i nakon vožnje duže od deset sati, za što je kriva prije svega odlična češka prometna infrastruktura, s razrovanim Brnom na čelu (zamislite da sva ljubljanska gradilišta strpate u jednu ulicu – dobijete ništa drugo nego Brno!), beskonačnim brojem kamiona na očajnim regionalnim cestama, nebrojenim “roadkillima” (možda je upravo to specifičnost češke kulinarike, hehe) i crkotinama, trenucima kad se voziš kroz sela s imenima poput Horni Jeleny ili kad te uz cestu dočeka plastična žirafa prirodne veličine koja tamo jednostavno stoji zbog bog zna kakvog razloga. I jasno, metalac ne bi bio pravi metalac da mu se pri vožnji kroz selo Černa Hora, poznato po tvornici izvrsnog piva, ne zasvijetle oči i ne poteče slina. Životni cilj dotičnog tada je naravno samo još potraga za prvom otvorenom gostionom u kojoj te posluže pola litre piva za 20 čeških kruna (cca. 0,70 €). Put do prizorišta Brutal Assaulta, gradića Jaromer, bio je potom mnogo brži i lakši. Jedna od posebnosti Brutal Assaulta je da se održava u dijelu Jaromera, Josefovu, koji je stara vojna utvrda. Dao ju je izgraditi između 1780. i 1790. vladar Josef II., a bila je namijenjena obrani od napada Pruske (do kojeg usput nikad nije došlo). Tako je nezaboravno uvoziti se uskim srednjovjekovnim uličicama Josefova, koje se za vrijeme festivala pretvore u parkirna mjesta. Zbog obećanog početka prodaje odnosno preuzimanja ulaznica u tri sata doživimo zapravo jedinu manu festivala, jer se on pomakne čak za tri sata. Kulturni šok je naravno i potpuno neznanje engleskog kod Čeha… Ali i to je brzo zaboravljeno, i nakon brzog večernjeg razgledavanja grada slijedio je više nego zaslužen okrepljujući san prije prvog dana festivala.
U ranim poslijepodnevnim satima prvog dana pozornice Brutal Assaulta zauzimali su prilično prosječni hardcore i metalcore bendovi pa se nije isplatilo pržiti pred jednom ili drugom pozornicom pod već žarkim poslijepodnevnim suncem. Malo pažnje privukla je samo nizozemska death metal postava The Lucifer Principle, i to samo zato što basist Michael Grunwald ne koristi standardnu električnu bas gitaru, nego na pozornicu izvuče pravi klasični kontrabas. A kad pažnju brzo preusmjeriš i na samu glazbu, ne preostaje ti ništa drugo nego da se premjestiš pod šator s pivom, jer Nizozemci ne nude ništa više od prosječnog, čak lošeg i potpuno generičnog death metala. Do prvog silno iščekivanog benda ostala su nam još dobra dva sata, a vrijeme si na Brutal Assaultu možeš skratiti ne samo pražnjenjem novčanika na prilično bogatom merchandiseu, nego se pred suncem možeš sakriti čak i u horror šator u kojem su se svih dana festivala, od ranog jutra do kasne večeri, vrtjeli horori – od novijih filmskih remek-djela tipa Zombie Strippers i Dead Snow (nacisti zombiji, da, da), preko klasika a la Candyman, Cannibal Ferox i Ravenous, pa do čeških kršetina Kladivo na čarodejnice i remek-djela splatter komičnog horror žanra s Jacksonovim klasikom Braindead na čelu (gledanje obavezno!). Nezaboravno je prošetati se “ulicama” festivala, koje su zapravo samo dio za javnost otvorene tvrđave, čije jedno dvorište zauzimaju pozornice Obscure i Metalshop Stage. Ulice tvrđave zauzimaju brojni šatori, od dva beer gartena, preko red bull šatora, pa do malog mora šatora s hranom koji su nudili gastronomsku češku kulinariku za sve prave gurmane (sarkazam detektor naravno na full mode, više o češkim specijalitetima u idućim reportažama).
Vrijeme na Brutal Assaultu dok čekaš omiljene bendove brzo prođe, i prije nego što stigneš zaurlati Sadus Attack!!!, na Metalshop pozornicu već se popeo prvi ekskluziv ovogodišnjeg festivala – legendarni kalifornijski thrasheri Sadus. Manja slovenska ekipa imala je priliku vidjeti ih na ovogodišnjem Thrash Assaultu, gdje su nastupili i naši thrash velikani Negligence, a mi koji nismo imali tu čast tim smo se više veselili ovom koncertu. Prije svega zbog činjenice da je Sadus osnovao gospodin Steve DiGiorgio, jedno od najvećih imena bas gitare u metalu. Autopsy, Control Denied, Death, Quo Vadis, Testament i Iced Earth samo su neka od imena s kojima je surađivao veliki DiGiorgio. Uz to naravno nikako ne smijemo zanemariti njegov matični sastav Sadus, koji se u 25 godina djelovanja razvio od jednostavne death/thrash postave u fantastične tehničke thrash metalce. I jednostavno je teško riječima opisati kakvo je zadovoljstvo gledati DiGiorgia na djelu, pogledom se naprosto ne možeš nauživati plesa njegovih prstiju po petožičanoj fretless bas gitari. Nikako naravno ne mogu mimo malog vraga Darrena Travisa na gitari i vražjem te otrovnom glavnom vokalu, kojem izdašno s back vokalima pomaže još i DiGiorgio. Unatoč očajnom ozvučenju zbog kojeg se pogotovo bas gitara slabo čula, dobrih tričetvrt sata druženja sa Sadusima bilo je pravi šus od početka do kraja i više nego prikladno zagrijavanje za vratne mišiće koje su čekali još teški napori. Sadus su se i na pozornici sjetili svoje četvrtstoljetne karijere i priredili nam klasike a la Sadus Attack, Through the Eyes of Greed i Certain Death. Sve što mogu reći za kraj je hvala Sadus za 25 godina odličnog thrashiranja, i podsjećam da je od zadnjeg albuma Out For Blood prošlo već dobre tri godine…
Još jedna poslastica prvog dana bila je izraelska postava Orphaned Land, koju u zadnje vrijeme nije bilo previše često vidjeti na pozornicama. Sastav trenutno snima svoj četvrti studijski album The Neverending Way of the OrWarrior pod producentskom palicom Stevena Wilsona (Porcupine Tree), a ljeto su iskoristili za kraći bijeg iz studija i šaku festivalskih nastupa. Iznenađujuće se pred pozornicom okupila velika masa koja je Izraelce bučno pozdravila. Karizmatični vokalist Kobi Fahri odlično preusmjerava pažnju na sebe izvanrednim izmjenjivanjem pjevnih čistih vokala i grubog growla. No Orphaned Land od mora bendova sa sličnom tehnikom pjevanja razlikuje snažna bliskoistočnjačka atmosfera, koja se krije prije svega u šarolikim i razigranim orijentalnim rifovima Yossija Sassija i gotovo tantričkom Kobijevom pjevanju na raznim jezicima – od engleskog pa sve do aramejskog i autohtonih jezika Izraela. Šteta što kratak festivalski nastup bendu nije dopustio da sa sobom donese hrpu egzotičnih instrumenata poput buzukija i saza te vokalisticu Shlomit Levi, ali Orphaned Land su uz sunce na zalasku stvorili zaista pravu, čarobnu atmosferu. Energičan bend nas je poveo kroz sva tri prijašnja albuma, no usredotočio se prije svega na konceptualno remek-djelo Mabool, koje priča priču o trojici sinova (svaki od njih predstavlja jednu od abrahamskih religija) koji pokušavaju upozoriti čovječanstvo na sveopći potop. Kobi i društvo ponudili su nam između ostalog komade The Kiss of Babylon, Norra El Norra te Birth of the Three i sve skupa začinili komadima s nadolazećeg albuma, koji po onome što se čuje obećava mnogo!
Na susjednoj pozornici su uz I’m Going In već stupili švedski elektro metalci Pain pod vodstvom jednog i jedinog multiinstrumentalista Petera Tägtgrena. Nažalost se od samog početka osjećala scenska rutiniranost benda iako su djelovali iznimno živo i energično. Nikako se ne može previdjeti Peterov sve više šepavi čisti vokal, koji mu srećom na predugo iščekivanom novom albumu Hypocrisyja neće trebati. Publiku, pogotovo nježniji spol, Pain su ipak uspješno zagrijali i prilično se ljudi veselo ljuljalo uz hitove poput Zombie Slam i Same Old Song, a nešto su se smirili uz slabije poznate komade Suicide Machine i It’s Only Them, koji su bili prilično čudan izbor za festivalsku setlistu. Pain su na pozornici i dalje sigurni i energični, ali mi se čini da se na njima poznaje neprestano sviranje u zadnje dvije godine, pa se unatoč profesionalizmu često osjeti gotovo zasićenost i distanca benda. Čast zaključiti Pain koncert jasno je dobila otrcana mobitelska melodija koja predstavlja uvod u Shut Your Mouth, i publika se još posljednji put otrgnula. No zaista se nadam da će Pero the Alien Pain za neko vrijeme staviti na hladno i konačno se posvetiti Hypocrisyju.
Budući da osobno nisam ljubitelj hardcorea, nastup newyorških legendi Biohazard sam preskočio, ali sjedeći uz odlično pivo (službeno pivo festivala Gambrinus možeš žlokati za bijednih 25 kruna odnosno jedan euro, jednako tako odlično tamno pivo Kozel, a najbolje češko pivo Pilsner Urquell stajalo je euro i pol) nasmijao sam se neispravljivom jebaču, frontmanu Evanu Seinfeldu, koji je na pozornicu iz publike pozvao nekoliko djevojaka, a od njih je u mikrofon dobio samo češko žlobudranje. Sam sam se radije psihički pripremao za nastup legendarnog floridskog sastava Cynic, ali sam ubrzo razočaran otkrio da su prebačeni na kasni sat, drugi u jutro, pa sam se plešući tješio uz krznene finske ratnike Turisas. Oni su više nego uspješno digli na noge još uvijek brojnu publiku, koja je unatoč cjelodnevnom stajanju na vrućini i nebrojenim popijenim Kozelima, Urquellima i Gambrinusima s veseljem rajala uz pivsko-veseljački-ratnički folk metal s pompoznim simfonijskim umetcima. Tipičniju setlistu Turisasa nije bilo moguće predstaviti, ali Česi su bili vidno oduševljeni pjevnim refrenima komada poput To Holmgard and Beyond, In the Court of Jarisleif, Battle Metal te One More (and more, and more… hehe). Zapovjednik sastava Warlord Nygard vidno zadovoljan hvalio je Češku na sva usta i publici posvetio i ispijenu epruvetu Jagermeistera (s obzirom na široko usta očekivao bih da će stanka barem bocu …) i pozvao na ples afro čupe, cipele s platformom i očajnu modu, jasno uz Boney M klasik Rasputin. “Ra-ra-rasputin”. Juhu!
Više ozbiljnosti na festival su ponovno unijele britanske crne ovce death metala Mithras. Zbog čega crne ovce? Jedinstveniji death metal je već teško naći, jer Mithras duet Sam Bean (bas, vokal) i Leon Macey (gitara) uz pomoć session bubnjara Bena Whitea uživo nudi neponovljivo iskustvo i nastup koji se ne zaboravlja lako. Od zlokobnog introa Port to the… pa sve do završetka nastupa trio je stvarao fantastičnu apokaliptičnu atmosferu, koja nastaje prije svega zbog jedinstvenog miješanja neukroćene brutalnosti death metala, koja se krije prije svega u Samovom sjajnom rikanju, i s druge strane Maceyevih psihodeličnih, odlijepljenih svemirskih solaža, koje su s epskim duljinama prava paša za oči. Nekoliko prisutnih koji su pratili koncert bilo je vidno šokirano, jer očito nisu znali što od Mithrasa očekivati, a kad te jednom na albumu zaluđuje podivljalo jedinstveno soliranje poduprto rušilačkim blastbeatanjem i podivljalim basiranjem te brutalni vokal, želiš tu jedinstvenu smjesu doživjeti i uživo! Behind the Shadows Lie… Mithras! A za savršen kraj prvog dana još i tako silno iščekivani Cynic!
O ponovno okupljenim i još kako aktivnim Cynic već je dosta napisano u reportažama iz Beča i Zagreba pa se za šire opise obratite njima, a ovaj put sam Amerikance ponovno čekao jednako nestrpljivo kao da ih vidim prvi put. Razlog kašnjenja do samog nastupa je ostao nepoznat, ali unatoč gotovo trosatnom kašnjenju Cynic je pod Obscure pozornicom dočekala lijepa masa spremna na transčni i kozmički put kroz Cynic veselje. Dečki su kao i sve reunion nastupe od izlaska odličnog albuma Traced in Air započeli fantastičnom Nunc Fluens, koja postupnim stupnjevanjem intenziteta uspostavlja nezaboravnu Cynic atmosferu. Nažalost su se odmah pokazali brojni tehnički nedostaci i velike teškoće s ozvučenjem, pogotovo su vokal i gitara Paula Masvidala nestajali ne zna se kamo, a basiranje Robina Zielhorsta bilo je toliko glasno da je u prednjim redovima paralo bubnjiće. No, Paul je odmah nakon odsviranog komada The Space For This objasnio da je na pozornicu stupio praktički iz aviona i da su mu svu opremu zagubili na londonskoj zračnoj luci. Unatoč tome Cynic su hrabro i sigurno nastavili s fenomenalnom Evolutionary Sleeper i nakon nje publici podarili još klasik s prvijenca Focus, Veil of Maya. Unatoč svim problemima Cynic je uvijek iznova pravo zadovoljstvo vidjeti uživo, i ako zatvoriš oči, vrlo brzo se nađeš u stanju sličnom meditaciji tijekom koje te miluju spektakularne solaže, izvanserijsko bubnjanje metronom jedca Seana Reinerta i nježan Paulov meditativni vokal. A kad te pritom na otvorenom miluje i vjetar, obasjava mjesec i grli ruka one prave osobe, osjećaj je božanski. Cynic su nažalost zbog kasnog sata i teških problema odsvirali samo pola sata, ali su se uz bučnu podršku publike vratili na pozornicu i s odličnom interpretacijom klasika How Could I. Poznati snimljeni uvod su ovaj put s gitarama odimprovizirali kar Paul i Tymon i tako nam ponudili još nečuvenu verziju komada.
Zaista je teško zamisliti bolji završetak prvog dana festivala nego u društvu Cynic, koji su više nego dovoljno napunili baterije nakon duge vožnje prethodnog dana i s pozornice prenijeli energiju za dan koji nas je još čekao…
Fotografije: Nina Grad
Setlista
Metal Shop Stage The Luciphers Principle 15:30-16:00 Darkane 16:40-17:10 Sadus 17:55-18:25 Madball 19:20-20:05 Pain 21:05-22:00 Brutal Truth 23:10-23:50 Mithras 0:45-1:25 Obscure Stage Flowers For Whores 15:00-15:25 War From a Harloth Mouth 16:05-16:35 Carnifex 17:15-17:50 Rotting Christ 18:30-19:15 Orphaned Land 20:10-21:00 Biohazard 22:05-23:05 Turisas 23:55-0:40 Cynic 1:30-2:00 ORPHANED LAND: 1. Baraka + The Kiss of Babylon 2. From Broken Vessels 3. El Meod Naala 4. Disciples of the Sacred Oath 5. Birth of the Three 6. Sapari 7. Ocean Land 8. Norra El Norra + Ornaments PAIN: 1. I’m Going In 2. Monkey Business 3. Suicide Machine 4. Zombie Slam 5. End of the Line 6. Don’t Care 7. Nailed to the Ground 8. It’s Only Them 9. On and On 10. Same Old Song 11. Shut Your Mouth MITHRAS: 1. Portal to the… 2. Lords and Masters 3. Under the Three Spheres 4. Tomb of Kings 5. To Where the Sun Never Leaves 6. Wrath of God 7. Beyond the Eyes of Man 8. Worlds Beyond the Veil 9. Behind the Shadows 10. Search the Endless… CYNIC: Nunc Fluens The Space For This Evolutionary Sleeper Veil of Maya Adam’s Murmur King of Those Who Know Integral Birth How Could I
Galerija slika
