Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 17.09.2009
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 30,00€ (prodaja unaprijed) / 33,00€ (na dan koncerta)
Bluesiana Rock Cafe je klub koji glazbenog sladokusca zaista nikad ne iznevjeri. Ovaj put su tamo doputovala šetiri fantastična glazbenika koji se poznaju već dugo i surađivali su na raznim projektima, gostovali jedan drugome na solo albumima, a na pozornicama su proveli mnogo lijepih i nezaboravnih trenutaka usred velikih stadiona, kao legionari u službi velikih glazbenih imena, itd…
Riječ je o kvartetu koji čine pjevač Bernard Fowler, gitarist Stevie Salas, basist Jara Harris i bubnjar Dave Abruzzese. Hajdemo ukratko vidjeti kakvog su kalibra.
Stevie Salas je tip koji je dosad izdao 18 samostalnih studijskih albuma. U karijeri je surađivao s visokoletećim imenima rock svijeta kao što su Rod Stewart, Mick Jagger, George Clinton, pokojni Michael Hutchence (Inxs), Jeff Healey Band, Jordin Sparks, Justin Timberlake, a popis bismo mogli nastaviti. Riječ je o vrhunskom, svestranom umjetniku kojeg brojni časopisi i mediji uvijek visoko stavljaju na ljestvice najboljih gitarista svijeta. Njegovo sviranje gitare je poezija bez premca i obveza za sve glazbene sladokusce.
Ime Bernard Fowler, koje se tijekom njegovih dosadašnjih posjeta klubu Bluesiana već dodobra udomaćilo, sudbonosno je povezano s legendarnim Rolling Stonesima. Bernard je obvezni studijski i koncertni član pogona Rolling Stonesa, za koje na nastupima, kao i u studiju, doprinosi poglavito prateće vokale. Fowler je u prošlosti surađivao s izvođačima kao što su Ryuchi Sakamoto, Gill Scott-Heron, Sly & Robbie, Material, Bootsy Collins, Duran Duran, Herb Alpert, Paul Carrack, Yoko Ono, Living Colour, Herbie Hancock, a popis se s njima tek počinje.
Ritam sekciju čine jazz basist Jara Harris iz sastava SlapBack, koji je od četvorice manje poznato ime, te Dave Abruzzese, koji se proslavio poglavito kao bivši član sastava Pearl Jam, s kojima je snimio prva tri albuma “Ten”, “Vs.” i “Vitalogy”. Abruzzese je bio član postave Pearl Jam između 1991. i 1994. Nakon odlaska iz Pearl Jama, Abruzzese je 1997. osnovao vlastiti glazbeni projekt Green Romance Orchestra. O visokom pedigreu glazbenika kao što je Dave Abruzzese svjedoči i činjenica da se za njega jako zanimao Axl Rose, jer poznate su zajedničke studijske session-e s bubnjarom u početnom razdoblju nastajanja albuma Guns N’ Roses “Chinese Democracy” (2008).
U Bluesiani smo opet dobili odličnu posjećenost. Nekih slabih 100 oduševljenika natrpalo se u simpatični klub i žarko iščekivalo kad će zvijezde izaći na pozornicu. Točno u pola deset navečer momci izlaze na pozornicu i otvaraju svoj šou naglo, skladbom Your Future, koja se nalazi na albumu “Friends With the Priviledge” Bernarda Fowlera – dakle skladbom koju su za album napisali zajedno sa Salasom. Naravno, što drugo nego navijeni funk rock preko svih granica. Ovaj put dogodila se rijetkost da je sastav postavio pred pozornicu pet dodatnih monitora, okrenutih prema sebi. Zvuk je bio rušilački i za prostor male Bluesiane iznimno bučan. Zvuk za klub zapravo na granici prihvatljivosti. Fowler je bio poskočan kakvog ga ne pamtim otkad posjećujem njegove koncerte. Problem je bio samo u tome što ga se tijekom koncerta malo preslabo čulo, jer je Salasova gitara zaista bila ekstremno navijena u zvuku.
Prekaljene zvijezde nanizale su izniman funk rock doživljaj, u kojem je sprega Abruzzese – Harris svojom izražajnom snagom i grabežljivim temperamentom gotovo preuzimala primat od Salasove gitare. Postava je odsvirala i skladbe projekta Nickelbag, u kojem su Abruzzese, Fowler i Salas udruženi na albumu, i to skladbe Hit it And Quit It te Sweet Thang.
Jedno od najljepših iznenađenja bila je činjenica da su, uz iščekivanje skladbi sastava Rolling Stones, momci ponudili čak tri skladbe te grupe, i to takve koje su rijetkost na živom repertoaru Rolling Stonesa, ako ih uopće ima. Prva je na red došla Rain Fall Down, pred kraj izvrsna God Gave Me Everything, a posve na kraju fantastična I Don’t Know Why. Momci svakako tijekom koncerta nisu skrivali iskričav smisao za humor kojim su izražavali odlično raspoloženje na pozornici. Nije nedostajala ni izlizana Fowlerova fraza i šala da je Charlie Watts napustio The Rolling Stones, s čime se publika naravno nije složila.
Momci su mijesili skladbu za skladbom kao u transu i djelovali potpuno ravnopravno. Čovjek bi očekivao gitarističke eskapade od Salasa, no on je marljivo i kontrolirano držao šou uspravno, poglavito voluminoznim funky groove riffingom. U solažama se naravno snažno osjete utjecaji Jimija Hendrixa, kao i neki štoseći naslijeđeni od Jeffa Becka. Ali Salas nikad nije djelovao kao gitarski superman koji bi morao zadovoljiti svoj ego obveznim 10-minutnim solo ulošcima. Sve je tijekom sat i tričetvrt nastupa bilo podređeno samo kreaciji ultra posesivnog funky groovea, koji je, kako rekoh, sastav zajednički oblikovao u jedinstven doživljaj. Ljubitelji novijeg Glenna Hughesa, T.M. Stevensa, Living Colour ili nekih starina po uzoru na Blood Sweat And Tears, ovaj put zaista nismo ostali ravnodušni u Bluesiani.
Sastav, čiji je zapovjednik na turneji Stevie Salas, naravno se dotaknuo i predstavljanja aktualnog studijskog albuma Stevieja Salasa “Be What It Is” (2008) kroz skladbe Are The Gods Smiling On Me, Two Souls War’n In A Bag Of Skin, Long Way To Roll. Tome su dodali odličnu skladbu Grooveline sa Salasova albuma “Soul Blasters”, pa doživljaj tinejdžerskih godina i viška testosterona uz Teenage Love Affair (“The Electric Pow Wow”) te začinili koncert prvom skladbom Salasova studijskog prvijenca “Colorcode” iz 1990., zvanom Stand Up!
Uz sve to najzanimljiviji je odnos glazbenika prema publici. On je posve običan. Čovjek bi pomislio da će doživjeti pravo uzvišeno zvijezdanštvo, nakon svega što su ti ljudi u karijeri prošli, od posjeta najvećih koncertnih arena, s najvećom mogućom posjećenosti i općenito kupanja u novcu, te činjenice da su u glazbenom poslu u svojoj karijeri zapravo došli do samog dna i za njih više nema ni skrivača, ni zagonetki. A bilo je upravo suprotno. Četvorka uživa u anonimnosti, koju s pridom koristi za uživanje na koncertnim pozornicama intimnih klupskih prostora Europe. Koncert je u sat i tričetvrt prošao kao u tren oka, tako hipnotički posesivnu predstavu uživali smo kroz nezaboravnu lekciju iz funka!
Uz to bih opet želio izreći veliko poštovanje vlasnici kluba Bluesiana Rock Cafe Gudrun Koffler. Ona nas doslovno razmazuje odličnom koncertnom ponudom iskričavog entuzijazma, koji očito ne poznaje popuštanje, ni uzmicanje! U Bluesiani nas dakle očekuje nova vruća jesen!
fotografije: Robi Lipej
Setlista
1. Your Future 2. Sweet Thang 3. Hit It And Quit It 4. Rain Fall Down 5. Are The Gods Smiling On Me 6. So Dagged 7. Two Souls War’n In A Bag Of Skin 8. Long Way To Roll 9. You Know What I Mean 10. Get Away 11. God Gave Me Everything 12. Grooveline 13. Teenage Love Affair 14. I Don’t Know Why 15. Stand Up!
Galerija slika
