Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orpheum, Graz
Datum koncerta: 15.02.2010
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 20€
Dugo, predugo smo ih čekali! Švedski velikani death metala Hypocrisy nakon izdavanja albuma Virus 2005. i turneje koja je slijedila nestali su u nepoznato na gotovo pet godina. U međuvremenu su nam ponudili samo remix kritiziranog eksperimentalnog albuma Catch 22, a idejni vođa i osnivač benda Peter Tägtren ostavio nas je žedne i gladne Hypocrisy death metala i svu pozornost preusmjerio isključivo na svoj elektro/industrial projekt Pain. Preklinjanja i želje fanova konačno su postali meso i Hypocrisy su prilično iznenađujuće krajem 2009. najavili svoj povratak odličnim albumom A Taste of Extreme Divinity, koji je logičan nastavak melodičnog death metala što ga je zacrtao prethodnik Virus. Još važnije, novi album donio je sa sobom dugo očekivanu turneju Long Time No Death… Europe 2010, a ako se Hypocrisy ne zaustave kod nas, mi ćemo se zaustaviti na koncertu Hypocrisy, koji nam se ovaj put najbliže zaustavio u austrijskom Grazu.
Za podršku Šveđanima na ovoj europskoj turneji pobrinuo se finski sastav Survivors Zero. S obzirom na relativnu malenost i nepoznatost benda, Finci su kao predgrupa Hypocrisy dobili jedinstvenu priliku da široj metal publici pokažu što imaju za ponuditi. Nažalost, predstavljanjem aktualnog, nedavno izdanog albuma CMXCIX (2009) pokazali su da baš i ne puno. Survivors Zero doduše sviraju prilično solidan brutalni death metal sa žličicom melodike, ali na bogato postavljeni stol death metala ne donose baš ništa novo i još neviđeno. Istina je da je danas, pogotovo u metalu, gotovo nemoguće ponuditi nešto novo, ali death metal koji sviraju Survivors Zero čuli smo već u bezbroj puta okrenutim izvedenicama, a dalje od šablonskih obrazaca ne sežu. No, svejedno su momci suvereno predstavili nekoliko komada sa svog prvijenca, solo gitarist Jani Luttinen odsvirao je nekoliko lijepo zvučećih solaža, iako se većinom statično držao zalijepljen uz desni kraj pozornice, vokalist Tommi Virranta (Deathchain) pobrinuo se za pravu mjeru dobrog rikanja, a odlično ozvučenje po kojem je grazki Orpheum poznat pomoglo je da u prvi plan stupi odlično, dinamično i raznovrsno bubnjanje novog člana benda Seppa Tarvainena. Survivors Zero uspješno su zagrijali publiku, koja se polako slijevala u dvoranu, a benzin na vatru dolili su i solidno izvedenom Kreator klasikom, People of the Lie.
Na europskom dijelu turneje pred Hypocrisy su trebali nastupati i danski thrash/death metalci Hatesphere, no bili su prisiljeni zbog osobnih razloga otkazati sudjelovanje na turneji. Čekanje na dozu Hypocrisy bilo je tako kraće i u pola deset dvorana se već zamračila uz zvukove epskog introa, nakon kojeg su nas Hypocrisy, uz bučan pozdrav izašavši na pozornicu, poveli u dolinu prokletih uvodnim razarateljem novog albuma, Valley of the Damned. Nažalost, već se u prvim trenucima koncerta pokazala priličan nesposobnost tonskog majstora, jer je zvuk povremeno doživio snažan pad kvalitete. Tako su Peterovi vokali u miksu povremeno bili previše gurnuti u pozadinu, solo gitarski dijelovi tek su se nakon nekoliko komada dobro čuli, a Horghovi bas bubnjevi imali su jednostavno rečeno čudan zvuk triggera. Unatoč tome, bilo je užitak ponovno vidjeti Hypocrisy na pozornici, zadnji put smo ih kod nas imali priliku vidjeti na Metalcampu 2006., a momci su beskompromisno nastavili u svjetlu novog albuma i objesili nas uz Hang Him High. Brzo je bilo jasno da se na poziciji našao novi session gitarist, ovaj put Tomas Eloffson (Sanctification, God Among Insects), koji u bendu Sanctification inače djeluje s bivšim vokalistom Hypocrisy Massejem Brobergom. Tomas se za novajliju odrezao prilično suvereno i solidno, ali je povremeno smetala njegova priličan statičnost, često pogledavanje na vrat gitare i nekoliko pogrešaka, iako se pri solaži razarača Warpath, pred kraj večeri, odlično snašao i savršeno ju odsvirao. Lijepo je bilo čuti Tägtrena u odličnoj vokalnoj formi, rikao je izuzetno dobro, a fantastični su bili ponajprije visoki screamovi koje Peter u komadima odlično naglašava, što se posebno dobro pokazalo životinjskim krikom na početku prethodno spomenute vojne artiljerije Warpath. Hypocrisy ovaj put nisu zaboravili na hitove koji postaju death metal klasici – obavezni Eraser s nezaboravno dobrim središnjim rifom koji je zarezao u dno duše, pa svemirski Roswell 47, koji se jasno odnosi na navodno slijetanje izvanzemaljaca u Roswellu 1947. godine. Momci nisu zaboravili ni na prva dva albuma na kojima je vokalno sudjelovao još i Masse i gurnuli su nas u vrtlog brutalnog sotonističkog death metala vijencem Pleasure of Molestation/Osculum Obscenum/Penetralia. U medleyju smo se zavrtjeli još uz odlične Apocalypse/The Fourth Dimension, a zatim konačno dočekali iznenađenje večeri, ubojito dobar Killing Art. Za romantičnu ljubavnu baladicu pobrinuli su se Hipokriti uz Let the Knife Do the Talking s albuma Virus, ponovno se vratili u 2009. na A Taste of Extreme Divinity uz Weed Out the Week, poslužili neizostavnim klasicima Fire in the Sky i The Final Chapter, te se prilično brzo, nakon dobrih sat i dvadeset minuta, oprostili od nas jednim od najboljih djela Hypocrisy, Warpath, i himnom Roswell 47. Prilično rutinski i povremeno neproživljeno izveli su Hypocrisy koncert u Grazu, stvarno živ na pozornici bio je basist Mikael Hedlund, fenomenalni gorostas “besmrtni” bubnjar Reidar “Horgh” Horghagen, a Tägtren nažalost očito sve više uživa u ulozi frontmena Paina, jer je povremeno djelovao gotovo ukočeno. S obzirom na to da je otpala predgrupa i da je ovo bio povratak benda nakon četiri godine, poželio bih nešto dužu setlistu, a budući da su fanovi mogli izabrati pet komada, malo više slatkiša – uz nekoliko iznimaka dobili smo tako gotovo identičnu sliku live albuma Hypocrisy Destroys Wacken. Ali ispod crte, ovo je bio dobar, vrlo dobar koncert, a nažalost je to prema najavama barem neko vrijeme opet posljednja europska turneja. Hypocrisy nakon europske idu još i na sjevernoameričku turneju, ljeti odsviraju još nekoliko festivalskih nastupa, a zatim bi Peter svoju pozornost opet trebao posvetiti Painu. Šteta!
Fotografije: Nina Grad
Setlista
1. Valley Of The Damned
2. Hang Him High
3. Fractured Millenium
4. Adjusting The Sun
5. Eraser
6. Pleasure Of Molestation/Osculum Obscenum/Penetralia (Medley)
7. Apocalypse/The Fourth Dimension (Medley)
8. Killing Art
9. A Coming Race
10. Let The Knife Do The Talking
11. Weed Out The Weak
12. Fire In The Sky
13. The Final Chapter
14. Warpath
15. Roswell 47
Galerija slika
