Uriah Heep su za kraj europske turneje New Age nonšalantno premazali plemenitom Heep magijom! (2010)
Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: New Age / Roncade (Treviso) / Italija
Datum koncerta: 08.05.2010
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 25,00€
Uriah Heep su očito jedna od prvih koncertnih meta ekipe RockLine. Pa kako i ne bi bili, kad se stalno potucaju po pozornicama Europe, ali i drugih kontinenata. Momci su aktualnu turneju posvećenu obilježavanju prvih 40 godina postojanja na europskom tlu zaključili 08.05.2010. u talijanskom mjestašcu Roncade kod Trevisa, u tamošnjem dugovječnom klubu New Age. Taj je klub inače klasična RockLine postaja s vrlo zanimljivom ponudom metal i rock glazbe, iako smo ga zadnji put posjetili u studenom 2007., kad su tamo nastupili njemački hard rockeri Bonfire (RockLine reportaža OVDJE).
Budući da smo Uriah Heep zadnji put uhvatili 23.04.2010. u prostranoj dvorani Helmut List Halle u austrijskom Grazu (RockLine reportaža OVDJE), gdje je bend uživao na prostranoj pozornici, a nastup je postigao idealnu kombinaciju zvučnih uvjeta i scenskog performansa, bilo je zanimljivo pričekati kako će se Uriah Heep snaći u posve drugačijim uvjetima koji vladaju u klubu New Age. U njemu je naime prostor poprilično tijesan. Čim se u njemu skupi preko 300 glava, počneš se gurati. Ovaj put u New Age se slilo dobrih 500 ljudi i prostor je bio nabijen do posljednjeg kutka. Ljudi su koncert u klubu pratili s pogledom na pozornicu iz najnemogućih položaja.
Bio je to posljednji dan turneje. U zraku se osjećalo da bend ima samo jednu stvar u glavi. Povratak kući u Veliku Britaniju. Bez predgrupe, na čemu sam neizmjerno zahvalan, legende smo dočekali tek oko pola jedanaest navečer. Stisnuti na manjoj pozornici, Uriah Heep su se vješto izvukli iz zvučnih zamki malih klubova. Zvuk je bio zadovoljavajući. Ne idealan, ali prihvatljiv, a građevni elementi dovoljno čujni da si mogao razabrati tko što radi na pozornici. Možda su bubnjevi povremeno navaljivali za nijansu u prvi plan, no to je zanemarivo s obzirom na već spomenutu dimenziju “kućice” u klubu New Age. S druge strane, na površinu su isplivale određene karakteristike benda koje ne doživiš baš na svakom koncertu. Ljudi su stajali posve uz pozornicu. Intimna atmosfera bila je intenzivna i na trenutak si imao osjećaj da stojiš na pozornici s bendom. Ovaj put je posebno kraljevao Bernie Shaw. Njegov vokal doživio je odličnu egzekuciju. Savršeno se osjećao i echo delay efekt koji su mu dodavali usput na mikseti. Bilo je pravo zadovoljstvo izbliza promatrati što bend zapravo radi na pozornici. Pomoću ušnih monitora neprestano komuniciraju s tonskim tehničarima i sugeriraju im što da učine kako bi se zvuk korigirao tijekom koncerta. Užitak je promatrati i komunikaciju benda na pozornici. Poklike bubnjara Russella Gilbrooka dok diktira ritam. Isto tako si mogao razgovijetno pratiti tko od pojedinih članova u danom trenutku brine za izvedbu višeglasnih harmonija. Tu se momci odlično nadopunjuju i djeluju nepogrešivo. Možda je upravo osjećaj male prostorije pridonio tome da se bend u tom elementu na pozornici još učinkovitije međusobno osjećao.
Bilo je tu još nekoliko činjenica koje su svjedočile u prilog apsolutnoj opuštenosti i neopterećenosti benda ovaj put. Teško je zapravo o tome objektivno razglabati kad tome pribrojiš činjenicu golemog scenskog kilometra i iskustva koje su ovi mačori nakupili kroz sve godine prkošenja, a ipak. Ulaznica je koštala sitnih 25,00€ i bio je to posljednji nastup benda u sklopu europske turneje. S obzirom na to da za ulaznicu na koncerte Uriah Heep obično treba odbiti između 32,00€ i 46,00€, bilo je normalno da će bend svoj nastup skratiti. I to je učinio vrlo temeljito. Nakon jednosatnog nastupa naime su se oprostili s pozornice. S bisom zajedno odsvirali su sve skupa sat i deset minuta. Zato su djelovali bez kočnica, u tren oka stvorili čuvenu magiju koja bend prati, a posebno Bernie nije tako očito štedio snagu vokala.
Budući da je honorara bilo manje nego inače, momci su iz repertoara izbacili klasike vođene akustičnom gitarom, Wizard i Free Me. Isto tako smo bili uskraćeni za izvedbu balade Rain. Sunrise je namjerno “gurnuta” više na set listu i u slijedu s Bird Of Prey fenomenalno je zapalila. Bird Of Prey je po očekivanju prostor kluba prvi put digla na noge! Bend je iz repertoara izbacio i novu Corridors Of Madness, a skratio je i izlazni dio Lady In Black, na samo nekoliko repeticija čuvene suradnje publike s bendom uz “Oh-oh” melodiju.
Bilo je zanimljivo pogledati situaciju kad je Mick Box u bisu najavio Easy Livin’. To naime nikad ne čini. “Odsvirat ćemo skladbu s albuma “Demons And Wizards”, započinje Box. U tom trenutku Bernie naglo okrene pogled prema njemu, jer Uriah Heep nikad ne najavljuju Easy Livin’ na takav način. Uopšte je ne najavljuju. Bernie je zacijelo posumnjao u dvoje. Da se Mick u nešto zabunio ili je pak možda sam Bernie previdio kakvu važnu točku na repertoaru, poput Traveller in Time ili Circle Of Hands. No pjevač je odahnuo kad je Box zaključio “predavanje” da se skladba jednostavno zove Easy Livin’. Iznenađenje dakle nismo doživjeli. Na žalost.
Što se same izvedbe tiče, ne treba ponovno naglašavati da su najviše palile klasike Gypsy, July Morning, Bird Of Prey i Sunrise. Među njima je Love In Silence, koja nešto odstupa na popisu skladbi, bend jednostavno zadesila činjenica da zvučni uvjeti tijekom njezine izvedbe nisu bili idealni. Boxovu akustičnu gitaru naime gotovo da nije bilo čuti, a pozornicu su preplavili zvukovi Lanzonovih sintisajzera. Skladba odstupa od ostatka materijala zato što Uriah Heep na ovoj turneji zapravo oživljavaju klasični materijal koji se temelji na upotrebi Hammond orgulja i mooga, a to vrijedi i za aranžmane novijih skladbi s albuma “Wake The Sleeper”, koje su također snimljene u takvoj maniri.
Shaw je djelovao nevjerojatno opušteno. Besprijekoran ekstremno visok i snažan završni “vrišt” u Love in Silence, kao i proživljeno i osjećajno vođenje klasika Gypsy, a posebno July Morning. U potonjoj nije bilo nikakvog zgodnog monitora na pozornici na koji bi Bernie sjeo, kako je to uobičajeno, niti usamljenog snopa ljubičastog svjetla koji bi se kroz maglu probijao do Lanzonovih klavijatura u uvodnom svečanom dijelu skladbe. No računa se samo izvedba. A tu momci zadržavaju svu suverenost na koju se tek tako ne prihvati hrđa, koju bi možda nalagale “zle” misli skepse o “istrošenosti” nakon prijeđene četiri dekade benda.
Ako povučem zaključak. Koncert Uriah Heep, koji je ponudio desetkovani repertoar i vrlo kratak nastup, ovaj put nije bio najbolji izbor za one koji niste ludi za bendom, a zatekli ste se na ovom događaju jer npr. benda još nikad prije niste vidjeli. Za nas koji bend pratimo stalno, koncert je ponudio svojevrsno doživljaj u kojem se moglo osjetiti još intenzivnije samu magiju i energiju scenske pojave benda. Uriah Heep su ovaj put zapravo bili približeni kao da sviraju na dlanu i u trenu si se mogao slići s njihovom biti. New Age bi inače bio idealan klupski prostor za akustični koncert benda poput Uriah Heep. Slijedi nešto odmora, zatim odlaze preko bare u Sjevernu Ameriku i ponovno stižu u Europu na ljetne festivalske nastupe. Bend je u odličnoj formi za scensku egzekuciju materijala i nadajmo se da će u takvoj formi č im prije složiti materijal za novi studijski album. Zadržavaju svoju nesalomljivost i strast prema glazbi i nakon što su uspješno zakoračili u petu dekadu svojeg života.
fotografije: Martin Prezelj
Setlista
1.Intro 2. Wake The Sleeper 3. Return To Fantasy 4. Only Human 5.Book Of Lies 6. Bird Of Prey 7. Sunrise 8. Love in Silence 9. Free N’ Easy 10. Gypsy 11. Angels Walk With You 12. July Morning —bis— 13. Easy Livin’ 14. Lady In Black
Galerija slika
