Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden Am Woerthersee (Vrba na Koroškem) / Austrija
Datum koncerta: 04.11.2010
Broj posjetitelja: 70
Cijena ulaznice: 30,00€
Michael Landau je čovjek koji spada u uži krug najtraženijih studijskih glazbenika. Riječ je o gitaristu koji može svirati sve. Bez narudžbe ili po narudžbi. Uz to je razvio svoj prepoznatljiv stil, koji mu je osobna iskaznica kakvu nitko drugi ne može imati. Dosad je sudjelovao na preko 700 različitih studijskih izdanja raznih izvođača. Među najpoznatijima s kojima je radio u studiju su Miles Davies, Joni Mitchell, Pink Floyd, BB King, Ray Charles i Rod Stewart. Landau nije tražen samo u studiju, čest je i legionar koncertnih turneja. Zadnji smo ga put na pozornici mogli diviti i mi Slovenci, kad je u studenom 2009. kao dio pratećeg sastava talijanskog pop rock estradnika Erosa Ramazottija posjetio Ljubljanu.
Michael Landau dakle nije od jučer. Velike zasluge za njegov proboj u vrh najboljih imao je i slavni gitarist Tota Steve Lukather, koji je uvijek rado stavljao dobru riječ i preporučio kolegu nekim od najvidljivijih glazbenih izvođača našeg vremena.
Michael je tako stigao u Europu na novu turneju. Sa sobom je doveo svog dugogodišnjeg kompanjona na bubnjevima Garyja Novaka i novog basista Andyja Hessa na bas gitari. Trio The Michael Landau Group tako je sastavljen samo za nastupe po Europi. Kad se Landau i Novak vrate u SAD, tamo se s prijateljima Robbenom Fordom i basistom Jimmyjem Hasslipom ujedine u superformaciju Renegade Creation, koja kreće na američku turneju.
Čovjek kojemu kroz žile struji izniman osjećaj za stapanje jazzovskih, rock i blues elemenata posjetio je Bluesianu već u travnju 2007., a da ne bismo zaboravili njegov fantastičan koncert od prije više od tri godine, vrla vlasnica kluba Gudrun Koffler pobrinula se za novo bogato koncertno iskustvo koje će zadovoljiti i najprobirljivije uši svakog glazbenog sladokusca.
Michael je izašao na pozornicu točno u 21.15. U prvom je dijelu zagrijavao publiku sa sedam kompaktnih skladbi koje su se temeljile na bluesu. Pokazalo se da je to hrabar potez, jer je inače suzdržanu austrijsku publiku vrlo brzo natjerao u ležerno ljuljuškanje. Trio je vrhunski uigran. Ne promaši ton, ne udari mimo u ritmu. Landau nas je gotovo uspavljivao svojom mekoćom, ali kad bi povremeno zagrmjelo u pretjeranoj distorziji, u klubu je gotovo stakla izbacilo kroz prozore. Odlučno preglasno.
Trio je napravio stanku točno u 22.00. Nakon 20 minuta vratili su se. Drugi dio je znatno duži, istraživački, drzak, da ne kažem izazovan, jer prelazi granice poznatog i već otkrivenog. A upravo je to najveća Michaelova privlačnost! Taj je dio bio posvećen jazz glazbi i stapanju jazza s rockom i bluesom. U iznimno zanimljivim varijacijama glazbene nepredvidljivosti i upravo zato dodatne privlačnosti. Zapravo potpuno instrumentalni drugi dio ponudio je još više oduševljavajućih eskapada sva tri glazbenika. Primat je naravno pripao Landauu, koji je ponovno oduševljavao izvanrednom kontrolom nad instrumentom, lukavim oblikovanjem tonova, izvlačenjem i najfinijih, na uho savršeno osjećajnih nizova istih. Uz to nije bilo teško zaključiti da je Landau apsolutni posebnjak, jer koristi zahvate koje ne vidiš ni u jednom udžbeniku, što upućuje na to da je Landau vrlo vjerojatno potpuni samouk, ako nije čak toliko talentiran da je unatoč osnovnom glazbenom obrazovanju tehniku sviranja prilagodio vlastitom umjetničkom geniju jedinstvene ekspresije. Michael si je često pomagao i golim udaranjem po žicama – fingerpickingom, čime je dodatno naglasio organski zasnovan zvuk svoje gitare. Nepredvidljivo, spontano, ali neprestano beskrajno slušljivo i podkožno zajedljivo.
Landau, koji tijekom koncerta nije skrivao nelagodu u komunikaciji s publikom, nije iz sebe izvukao ništa više od nekoliko puta izgovorenog: “Hvala vam!”, ali su neke grimase i gestikulacije rekle puno više. Landau u tom pogledu zna biti vrlo zabavna osoba.
Kako god, u 23.25 odjeknuo je zadnji ton u solidno posjećenoj Bluesiani s nekih 70 glava. Glasnim ovacijama kao da nikad nije bilo kraja. Opušteno veče nezaboravnog iskustva s The Michael Landau Group, koji u kvalitativnom smislu spada uz bok najvećim gitaristima, od Robbena Forda do Carla Verheyena i Stevea Lukathera. Fantastika gitarske poezije odsvirana na posve jedinstven način!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
