Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 15.11.2010
Broj posjetitelja: 450
Cijena karte: 160,00HRK
Anathema su ponovno nauljili svoju mašineriju i krenuli na turneju. Album “We’re Here Because We’re Here” doveo je bend nakon šestogodišnje koncertne stanke opet u Hrvatsku. Drugi put u Zagreb. Najave su pred koncert bile izvanredne. Pričalo se da dečki sviraju čak tri cijela sata i da imaju repertoar od trideset skladbi. Te glasine zaista nisu bile daleko od onoga što smo imali čast doživjeti ovaj put u klubu Boogaloo.
U pola devet navečer na pozornicu je izašao Petter Carlsen, mladi norveški indie rocker. Momak se pokazao kao više nego posrećen uvodni izbor. Ima odličan anđeoski vokal, čist i jasan. Baš zgodan za bojanje melankolično melodičnih kolaža kojima obiluje njegova autorska glazba. Ako se neka skladba uvukla pod kožu, onda je to nedvojbeno bila The Sound Of You And Me. Polusatna mješavina čeznutljive melankolije i lakih, a ipak podkožnih nadahnuća. Pred kraj se nadobudnom mladiću na pozornici pridružuje “Anathemovac” Danny Cavanagh, a za njim i preostala dva Cavanagha – Vincent i Jamie, što publiku nikako nije ostavilo ravnodušnom. Sramežljivi čovjek krvavećeg srca…. Iznenađujuća početna kuhinja koja je najavila da će se u Boogaloou dogoditi nešto antologijskih razmjera, ukratko, odlično početno potpirivanje.
The Ocean, ti odlični njemački eksperimentalni, usudim se reći post metalci, koji su u sljedećih pola sata preuzeli pozornicu, bili su pravo uživanje za ljubitelje ambijentalne glazbe. Pet silueta, sumrak, posvuda sumrak. No izražena huka kroz čvrste riffove, koji su u kombinaciji s grlenim vokalom Loica Rossettija stvarali osebujan učinak i glazbeni doživljaj, nikako nisu mogli ohladiti prisutne. The Ocean su u životnoj formi. Bend je pronašao snažnu kreativnu inspiraciju i samo ove godine izdao čak dva samostalna studijska albuma. Već u proljeće ove godine izašao je album “Heliocentric”, a u vrijeme posjeta zagrebačkom Boogalooju izašao je i njegov nastavak “Anthropocentric”. Unatoč tome što The Ocean imaju u džepu novi studijski album, oduševljenje za “Heliocentric” ih još uvijek nije napustilo, pa su većinu repertoara posvetili tom albumu. Između su ubacili skladbu s “Precambriana”, “Ectasian: De Profundis”, koja se odlično uklopila uz noviji materijal. Mračno, a u tom mraku ima toliko tame da iz nje sja ljepota. Jednostavno. Bend koji svi vi “drski i neustrašivi” ljubitelji eksperimentalnih zvukova nužno morate isprobati. Paralele je teško naći, a povremeno iz The Ocean zasikće i poneka “doom” iskrica.
Sat je oko jedanaest navečer. Sve je spremno da se Anathema pojavi na pozornici. Na početku kvintet muškaraca. Anathema nas vode na povijesni ep diskografskog presjeka, koji je, očekivano, isključio prva dva albuma (žanrovska preobrazba benda bila je prejaka da bi imalo smisla izvoditi materijal s prva dva albuma). Postava počinje odmah s albumom “Judgement”. Deep. Prekrasno. Za njom Pitiless. Još ljepše. A nakon nje još i Forgotten Hopes. Misle li dečki odsvirati cijeli “Judgement” uživo? Toliko daleko ipak nije otišlo, iako su u tren oka digli publiku na noge.
Bend si je novim stilom osvojio i puno mlađu publiku, koja inače obitava uz aktualnu alternativnu rock glazbu kakvu ne propušta ni MTV (Radiohead, Muse,…). Zato nije čudila hrpa “curica” i djevojčica koje su se nagurale u prvim redovima i koketno ljuljuškale u hipnotičkom učinku Anathemine žalostinke. Nakon Destiny Is Dead Anathema nas vode na predzadnji album “A Natural Disaster”, na pozornici je i pjevačica Lee Douglas te je postava napokon potpuna. Intenzitet, odlično raspoloženje, kohezija, grandiozna atmosfera, pozornica doduše s rasvjetom od “žaruljica” koje jedva ocrtavaju lica na pozornici. Anathema se šeću kao duhovi, ali glazba govori sama za sebe. Prvi – dakle uvodni dio – završava kroz rastuću atmosferu koja vrhunski uzavrije u A Natural Disaster.
Slijedi središnji dio koncerta. Za Anathemu najveći izazov, za njezine obožavatelje zacijelo najprivlačniji dio, koji neće zaboraviti do kraja života. Cijeli novi album “We’re Here Because We’re Here”. Album koji je nastajao kroz razdoblje od sedam godina. U tom su razdoblju Anathema promijenili poprilično radnih naslova albuma, a da ne govorimo kako su aranžmani prolazili kroz nekoliko naknadnih prerada i nadogradnji. No album je izniman. Pročišćen, a na njemu su našle mjesto zaista skladbe koje su pojam savršenstva. Album kojim su Anathema utemeljili svoj unikatni lik u svijetu rock glazbe. Ponajprije skladbe poput Dreaming Night ili Thin Air dižu na višu razinu odzivnosti i začaranu publiku, koja velik dio koncertnih minuta provodi u ljuljanju ili nepomičnom zurenju u zamišljenu točku negdje daleko pred sobom. Cijeli album, koji zaokružuje Hindsight, potvrdio je izniman uigranost i kemiju benda. Magija prelijevanja ženskih i muških vokala, prelijevajući kolaži organskih zvukova, istančanih kratkih, nezahtjevnih trikova, pun opuštenosti, u potrazi za najprožnijom oprugom lansiranja savršenog transcendentalnog trenutka. Točka u kojoj si eteričnost i mentalni odklop pružaju ruke.
Treći dio večeri bio je posvećen opet kombinaciji starijih skladbi. Dva sata pretvorila su se u tren kad postava napušta pozornicu. Slijedila su čak dva bisa, a za kraj su dečki “udarili” Pink Floyd klasik Comfortably Numb, u kojem je novopečeni kratkokosi Danny pokazao da zna odlično uhvatiti zvuk slavnog Gilmoura (naravno, to ne vrijedi za drugi solo u finalnom “crescendu”). No dobro. Može se reći da Anathema, koji su nekoć bili poznati po sviranju Iron Maiden klasika Phantom Of The Opera, ipak ne mogu biti tako “Comfortably” kao ultimativni Pink Floydi, a ipak su se odlično snašli. Ona bijeda od “obrada” te skladbe, kojih su se laćali Staind ili čak Dream Theater, ne može se usporediti s ovom zaista sjajnom obradom, kojoj poseban pečat daje vokalni pristup pjevača Vincenta Cavanagha. Kad smo već spomenuli Iron Maiden, Anathema su još na prošlogodišnjem obilasku koncertnih pozornica izvodili akustičnu verziju skladbe Wasted Years.
Izniman završetak iznimnog špila, pisanog na kožu baš svim ljubiteljima ovih majstora atmosferične glazbe, poduprtog visokoučinkovitim hipnotičkim zahvatom koji te čvrsto zgrabi i ne popušta u ljuljanju punih dva i pol sata. Tko je propustio ovaj koncert, a ljubitelj je Anathema, propustio je ovaj put jako puno. Pitanje je hoće li se još ikad ponuditi takva prilika. Anathema ne koncertiraju baš svaki dan, pogotovo ne u ovom kutku Europe. Čarobna noć gotovo je uhvatila minutažu maratonskog zagrebačkog špila Guns N’ Roses u Areni krajem ovogodišnjeg rujna. Nezaboravan doživljaj.
fotografije: Martin Prezelj
Setlista
THE OCEAN: 1. Shamayim 2. Firmament 3. The First Commandment Of The Luminaries 5. Ectasian: De Profundis 6. The Origin Of Species 7. The Origin Of God ANATHEMA: 1. Deep 2. Pitiless 3. Forgotten Hopes 4. Destiny Is Dead 5. Balance 6. Closer 7. A Natural Disaster “We’re Here Because We’re Here” (full album) 8. Thin Air 9. Summernight Horizon 10. Dreaming Light 11. Everything 12. Angels Walk Among Us 13. Presence 14. A Simple Mistake 15. Get Off, Get Out 16. Universal 17. Hindsight 18. Angelica 19. Empty 20. Lost Control 21. Judgement 22. Panic 23. One Last Goodbye — dodatak I.— 24. Are You There? 25. Parisienne Moonlight 26. Fragile Dreams — dodatak II. — 27. Comfortably Numb
Galerija slika
