Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Mlin pri Marjanu / Gabrje pri Stični / Slovenija
Datum koncerta: 06.02.2011.
Broj posjetitelja: 70
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)
Što sve čovjek ne doživi u ovom životu? Ime Adam Bomb vjerojatno se među onima koji barem jednim okom pratite i nešto više od gluposti koje prodaju plaćeni glupani mainstream radijskih frekvencija i praznine MTV-ja već dodobra primilo. Čovjek originalnog imena Adam Brenner – piromanija mu je očito položena u kolijevku, posljednjih je nekoliko godina već više puta stajao na slovenskim pozornicama. Zadnji put u studenom 2010.! Prošlo je tek nekoliko mjeseci i evo ga opet kod nas, s dvojicom kompanjona: basistom Paulom Del Bellom i svježe ispečenom članicom sastava, bubnjaricom Violet The Cannibal.
“Mlin pri Marjanu” zove se ovaj put odredište izvornog rock n’ roll grijeha. Čita se kao iz bajke o Ivici i Marici! Ako ste se zasitili nedjeljnog koketiranja s najljepšom muškom mandibulom Slovenije, svaki put kad navečer upalite televizor i na njemu se pojavi nezaboravni i jedinstveni lik Maria Galuniča, u slovenskom ruralnom okruženju preostaje vam mogućnost da dožive film “Deliverance” s Jonom Voightom u glavnoj ulozi. Sve što trebate učiniti jest zajahati ili upregnuti svoj dvo- ili četverokotač te se provozati kroz Ivančnu Gorica, pa dalje kroz selo Stična, u dolinu Stiškog potoka do osamljene kuće u kojoj miriše na dimljene kobasice i dimljenu bukovinu. Vani se smrzava. Usred smo veljače, noć je vedra, položaj zabačen. Snijeg škripi pod nogama dok se sretno iskobeljam iz auta i zahvaljujem sudbini da ovaj put nisam sletio autom u potok. Parkiranje? Einstein još nije izumio pravu formulu kojom bi se mogao oduprijeti takvom izazovu kad krenete prema Mlinu pri Marjanu.
Sat je devet prošao, prostorija je puna. I to doslovno. Na pozornici stoji njujorški kralj glam rock podzemlja i odvaljuje jedinstvenu obradu The Who-ova Won’t Get Fooled Again. Prostor se u tren oka ovije bijelim dimom, Adam Bomb su zajahali! Adam je nisko-budžetni nitkov. Najsretniji je kad dobije nekoliko forinti u džep kojima pokrije putne troškove, topli obrok, krov nad glavom i po mogućnosti zgodnu curu koja će mu se priviti uz bok i ogrijati vječno lutajuće srce usamljenog jahača.
Krajnje nezahtjevno i zahvalno biće, a u znak zahvalnosti ti priredi nezaboravnu pozornicu-žurku! Adam je na pozornici opasan i doteran kako dolikuje. Provokativne kožne špicaste čizme, poderane spandex hlače, ogrnut u nakićeni lateks, na glavi šešir. Mrk pogled ispod čela, fiksirana donja usna! Čovjek ne zna za šalu! S njegove desne strane je opuštenije odjeveni kolega, basist Del Bello, a iza leđa mu podivljala ždrebica na bubnjevima – kanibalka Violeta!
Adam Bomb je čovjek izuzetnog kilometraža! Kad svira gitaru, rijetko pogleda u vrat, pogotovo ako su solaže “jednostavnije” zamišljene! Čak i kad je duboko zaokupljen pjevanjem stihova, s lakoćom izvodi sve teže prijelazne dijelove sastavljene od mnogih akorada, a pritom neprestano ubacuje dodatne tonove i harmonijske ukrase, čime si začinjava koncertnu večer i tako uspješno prkosi opasnosti da mu život na turneji slučajno postane monoton. Pomalo disonantan pristup pjevanju, mjestimice krut i vrištav, ali i krajnje cinično kad je trebalo odvaliti skladbu New York, New York Franka Sinatre. Čovjek je držao publiku čvrsto uz sebe dok je posve spontano prelazio kroz poznate fraze rock velikana do vlastitih točaka koncertnog repertoara. Tako je prije I Want My Heavy Metal usput ubacio glavnu frazu Smoke On The Water (Deep Purple), a odmah za njom i Hell’s Bells (AC/DC). AC/DC-ju se kasnije rado još povremeno vraćao (Thunderstruck). Naravno, nije moglo proći bez razornog Je T’Aime Baby, pa nadobvezne P.U.R.E. Sex, krajnje podivljale rock n’ roll točke DWI On The Info Super-Highway te pred kraj već gotovo očekivanog Rock Like Fuck.
Adam Bomb je u solističkim izletima pokazao vrhunsku kitarističku potkovanost te izuzetnu spontanost i opuštenost sviranja. Ako ti čovjek iz rukava istrese Eruption Eddieja Van Halena, svako daljnje raspredanje na tu temu posve je suvišno. Spontanost, rutinu i podmazanost dodatno je potvrdila već spomenuta DWI On The Info Super-Highway, s duljom improvizacijskom točkom na gitari. Tu su bile i vrućekrvne Kiss obrade Deuce i Firehouse te sasvim za kraj još Led Zeppelinova klasika Rock And Roll. Čovjek zna kako raspaliti masu i držati je uz sebe tako da mu ona slijedi i jede mu iz ruke! Adam Bomb nisu zaboravili ni na pirotehničke umetke, koji su uključivali paljenje prskalica, ispuhivanje vatre, paljenje činela i Adamove Gibson Les Paul gitare. Osjećaj je bio kao da na pozornici doista gori, a salve bijelog dima u prilagođenoj seoskoj sobi djelovale su već pomalo groteskno. Jednostavno nezaboravno i jedinstveno koncertno iskustvo. Kako iz ničega stvoriti sve.
Sat i 40 minuta šuša i kotrljanja iz skladbe u skladbu. Rock potencija iskonskog glam/sleaze podzemlja oživljena je! Adam pred kraj najavljuje da na ovoj lokaciji nastupa drugi put te da sigurno nije zadnji! Nadajmo se što više ovakvih susreta s legendom jedinstvenog karizme i pozorničkog šarma te mu poželimo sretan put kroz Europu. Adam Bomb je svojom skromnošću, ali ogorčenim i nepopustljivim pristupom dokazao da u njemu kuca neuništivo srce koje ne može ukrotiti baš ništa. To je glazbenik koji će s takvom iskrenom vjerom u vlastita djela i propovijed ostati vječno mlad i uvjerljiv.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
