Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 05.04.2011
Broj posjetitelja: 130
Grave Digger, klasični staroškolski heavy metal bend iz Njemačke, nikako se ne hladi. Bez obzira na tvrdokornu intrigu koju je donijela promjena gitarista, postavu je naime u rujnu 2009. zbog razlika u viziji razvoja napustio fenomenalni Manni Schmidt, Grave Digger su se nakon integracije Domainova člana Axela Ritta vrlo brzo pridigli i tako već u jesen 2010. izdali novi studijski album “The Clans Will Rise Again” (2010) – RockLine recenzija OVDJE.
Nova europska turneja za “grobare” nije počela baš rušičasto. Obje predgrupe, Sister Sin i Grand Magus, morale su otkazati turneju zbog ozbiljnih bolesti članova sastava. Tako su bochumski metalci u pomoć pozvali svoje njemačke zemljake Orden Ogan da popune nastalu prazninu.
Prvotno najavljeni nastup grupe u Zagrebu za 06.04.2011. tako je pomaknut na 05.04.2011. i ujedno poslužio kao zamjena za otpali ljubljanski termin. Sreća, jer bilo bi pitanje tko bi uopće došao na koncert, budući da su istoga dana, 06.04.2011., u zagrebaškoj Areni divljali mnogo razvikaniji Slayer i Megadeth.
Kako god okrenem, pozornica je i u pola devet navečer bila posve prazna. Kad su na pozornicu stupili domaći Infernal Tenebra, istarski tehnički “death” metalci, u Boogalooju je bilo kojih petnaestak ljudi koji su iz velike udaljenosti promatrali što se događa na pozornici. Dečki su u pola sata odradili nastup koji je odražavao spoznaju da su već dugo ugrađeni u metal scenu i stoga iskusna ekipa. Zvuk je za grupu bio više nego odličan, a nije bio ni preglasan, unatoč posve praznoj dvorani. Stvar je spašavala ponajviše zavjesa s logotipom Orden Ogan, koja je iza leđa dečkima pazila da se zvuk ne raspršuje. Kvartet u postavi Darko Etinger (gitara, vokal), Ivo Petrović (gitara), Paolo Grižonić (bas gitara), Sandi Orbanić (bubnjevi), koji je 2007. izdao svoj studijski prvijenac “The Essence Of Chaos”, mogli smo vidjeti već 2008. u Komnu na tamošnjem festivalu Metal Mania Open Air. Momci su se predstavili kao death metal sastav posvećen istraživanju složenijih i tehnički zahtjevnijih sadržaja koje donosi ostavština predvođena sastavom Death. Pritom je Darkov “growl” vokal čimbenik kojim Infernal Tenebra suvereno prebacuju pitanje o kompetenciji. Savršeno se uklapa u mračne vizure mračne grupe. Tehnički su naime više rangirani, skladbe imaju dašak nepredvidivih preokreta atmosfere koju stvara ponajprije duhovita i razigrana ritam sekcija, a općenito vrijedi izdvojiti izvanredan rad bubnjeva te slikovito upletanje dvostruke bas bubanj papučice u začinjenim prijelaznim pasažama. Kombinacija melodičnih pasaža s nemilosrdnim polutonskim masivnim razaranjem, u konotaciji progresivne razigranosti (usput podsjeća i na pristup grupe poput Quo Vadis) oslikala je odličan nastup grupe koja u žanru death metala danas zasigurno izdvaja na hrvatskom tlu.
Orden Ogan su “postavili stvari na svoje mjesto”. S njima je na pozornicu stigla ona klasična heavy metal etiketa, s prepoznatljivom esencijom teutonske kozmetike, kakvu već stvaraju grupe njemačkog podrijetla. Sastav EMŠO-a i tipa pristupa zemljaka Stormwarrior, ali i nešto mlađih poznatih “Blind Guardian oponaša” Savage Circus, okupio je ispod pozornice kojih pedesetak glava, a pjevač sastava ih je odmah nasmijao slikovitom primjedbom: “Dobrodošli na jednu od najintimnijih večeri naše turneje!” Sastav je na pozornici predstavljao svježe izdani studijski album “Easton Hope” (AFM Records, 2010) i nacrtao radost na lica ljubitelja odrešitog power metala njemačke jurisdikcije. I dalje nigdje ljudi, dvorana posve izdubljena, ali ipak se poneka glava veselo zavrtjela u kiklopskim ritmovima. Ni Orden Ogan nisu od jučer, njihovi počeci sežu u sredinu devedesetih. Bez obzira na brojne promjene u postavi i izmjene članova tijekom karijere, novi je album već šesti po redu, a momci su se od prve do zadnje sekunde dotjeranog nastupa predstavili kao prekaljeni pozornični glumci koji znaju iskoristiti svaki komadić pozornice kako bi svoju glazbu publici približili još autentičnije. Kvintet se pokazao kao odlično rješenje u ulozi predgrupe legendama Grave Digger i nakon kraja nastupa zasigurno stekao nekoliko novih simpatija u Zagrebu.
Kojih 20 minuta do jedanaest navečer pozornica se napokon zaogrnula u sliku planinskih prostranstava Škotskog visočja i uvodno najavila dolazak legendi njemačkog metala. Grave Digger su sadržaj novog albuma smisleno povezali sa sadržajem albuma “Tunes Of War” (1996.) pa su u prvom dijelu nastupa oživjeli klasični album, koji i danas vrijedi za jedan od najprepoznatljivijih albuma Grave Diggera, u kombinaciji s novim skladbama. Naravno, primat su preuzimale klasike The Bruce (The Lion King), The Ballad Of Mary (Queen Of Scots), Killing Time te obavezni In The Dark Of The Sun i neizostavni Rebbellion (The Clans Are Marching).
Naravno, najviše je zanimalo pitanje koliko je uspješna i pozornična integracija Axela Ritta? Čovjek je preuzeo Grave Digger konfekciju pozorničkog izgleda obojice prethodnika, Uwea Lulisa i Mannija Schmidta. U usporedbi s obojicom ističe se tendencija novog gitarista koji se mnogo radije postavlja pod snop reflektora i vizir fotoaparata. Čovjek je ujedno i školski najizgrađeniji gitarist, općenito u tehničkom smislu, kojeg su Grave Digger ikada imali u postavi. Tako je u zvuk unio, kroz prestrukturirane solaže, mnogo više dlakocjepački brzog školskog “ljestvičenja” po vratu gitare. U tome Axel doista ne može zatajiti. Bez obzira na to što je zvuk rifanja bogato poduprt oštrim kompresiranjem i tako građenim masivnim zidom, osjeti se da je postao profiliraniji, precizniji, čak donekle i melodičniji, već pomalo i previše lijep.
Ritam linija je rušilačka kao i uvijek, Stefan Arnold razoran u kotrljanju dvostruke papučice. Zvučna slika majstorski ispunjena, a dvije gitare u sastavu ni ovaj put nikako ne treba požaliti. Chris Boltendahl pjevao je odlično. Njegov specifični grleni urlik, poduprt izrazitim “echo” efektom s mikseta, djelovao je kroz cijeli nastup svježe i ni na tren oslabljeno. Naravno, momci su pola tona niže ugođeni, što pomaše šefu grupe i tom karizmatičnom pozorničkom zabavljaču da suvereno dotjera repertoar do kraja.
Ljudi je bilo jedva negdje 130-140, a bend je svejedno svirao na puno i obasipao šačicu publike svim raspoloživim sredstvima. Bend dakle u top formi. A Axel Ritt, odnosno “Mr. White Stripes”, kako ga je publici zbog bijelo-crnih pruga na gitarama predstavio šef sastava Chris Boltendahl, dobio je pravo da solažama doda nešto svoje. Tako je primjerice Excalibur narastao u solaži za pravo malo more ljestvica, dok je bit solaže u Knights Of The Cross i nakon Axelova dolaska u ekipu ostala nepromijenjena. Koliko je u tome “svojega”, neka prosude vaša uši, ali smatram da su Grave Digger s tipom gitarista kakav je Axel Ritt izgubili nešto svoje izvorne odrešitosti, oštrine i teutonske izravnosti. U drugom dijelu je posebno zapalio vijenac skombiniran od skladbi s “Rheingold” (2003.) i “Heart Of Darkness” (1995.), koje dugo nije bilo u koncertnom repertoaru grupe, a lijepo osvježenje donijela je i “Excalibur” klasika Morgane Le Fay. Kako se i očekivalo, Grave Digger su koncert zaključili klasikama The Roundtable (“Excalibur”, 1999.) i pretpovijesnim komadom Heavy Metal Breakdown. Iz repertoara su u dodatku izbacili skladbu Hello Of Dissillusion s albuma “Ballads Of A Hangman”. Vjerojatno zbog premale posjećenosti..
Dopustite mi da povučem crtu. Grave Digger ostaju vrijedni posjeta i u novoj postavi, a njihov nastup u Zagrebu to je 100% opravdao. Ako ste njihov obožavatelj nekoliko mjeseci, godinu ili najviše dvije, promjena na mjestu gitarista vas se neće dotaknuti. Dugogodišnje ljubitelje i poznavatelje grupe, međutim, ta će promjena zadavati više glavobolja, a ponajviše će ih se dotaknuti na budućim studijskim albumima na kojima će razina generičnosti i samoponavljanja zasigurno u budućnosti još nešto porasti.
Zašto slaba posjećenost? Osim peripetija vezanih uz fazu promocije (pomicanje termina), treba uzeti u obzir činjenicu da Grave Digger nikad nisu važili za grupu koja bi u Hrvatskoj uživala veliku podršku. Prije dvije godine na pozornici Boogalooja posjetila ih je jedva tristoglava množina. Tu je i činjenica da je koncerata previše, frekvencija i opsežnost turneja veća je nego nekoć, a džepovi su postali previše plitki da bi prosječni heavy metal zanesenjak obišao baš sve koncerte koji ga zanimaju. Unatoč tome, sastav je toliko prekaljen i uvježban da na pozornici ne može zatajiti. Chris Boltendahl je svojom karizmom i uvjerljivim autoritativnim vođenjem brzo pridobio publiku na svoju stranu. Pa makar i šačicu od dobrih stotinu ljudi. Nekoliko puta u zrak su se podigle baš sve ruke i narod je vidljivo uživao na koncertu. Zvuk vrlo solidan, ne savršen, ali vrlo, vrlo solidan. S obzirom na odličnu suradnju malobrojne publike s grupom, vrijedi spomenuti da su ovaj put Grave Digger u Zagrebu posjetili samo najvatreniji pristaše grupe, među njima čak i skupinica iz Splita.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Reportaža je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Setlista
GRAVE DIGGER: PART I. – Scottish History Set: 1. Days of Revenge (intro) 1. Paid in Blood 2. The Dark of the Sun 3. Hammer of the Scots 4. The Bruce (The Lion King) 5. The Ballad of Mary (Queen of Scots) 6. Highland Farewell 7. Killing Time 8. Whom the Gods Love Die Young 9.Rebellion (The Clans are Marching) PART II. – Grave Digger History Set: 11. The Gallows Pole (intro) 12. Ballad of a Hangman 13. Morgane Le Fay 14. MEDLEY: – Twilight of the Gods – Circle of Witches – The Grave Dancer – Twilight of the Gods (outro) 15. The Last Supper 16. Excalibur 17. Knights of the Cross —dodatak— 18.The Round Table (Forever) 19.Heavy Metal Breakdown ORDEN OGAN: 1. Rise and Ruin (intro) 2. To New Shores of Sadness 2. Farewell 3. Welcome Liberty 4. Easton Hope 5. We Are Pirates 6. Angels War
Galerija slika
