Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Stadtsaal / Feldkirchen / Austrija
Datum koncerta: 26.05.2011
Broj posjetitelja: 1300
Cijena karte: 32,60€ / 40,50€
Manfred Mann’s Earth Band jedan su od onih rockerskih reliktâ čije korijenje seže u samu praoriginu rocka. Šef grupe, Manfred Mann, šezdesetih je učvršćivao svoje ime u istoimenoj postavi, koja je već tada bila vrlo poznata po interpretacijama djela drugih izvođača. Kad je na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete osnovao Manfred Mann’s Earth Band, svijet je dobio apsolutnog posebnjaka u vrijeme kad su kreativni genij i vlastiti autorski nadahnuće bili pošteno nagrađivani i poticani.
Manfred Mann’s Earth Band posljednjih su godina redoviti gosti europskih koncertnih pozornica. Njihove posjete u zemljama njemačkog govornog područja uvijek prati snažna podrška publike, koja ih dolazi bodriti u velikom broju. To su nastupi koji po pravilu pune dvorane kapaciteta tisuću i više posjetitelja.
Feldkirchen nije baš česta destinacija na koju se RockLine ekipa upućuje u svojim europskim koncertnim lutanjima, ali je lokacija gradića silno ljubazna i dostupna, jer od Ljubljane u jednom smjeru treba samo sat i dvadeset minuta vožnje. Nas dvojicu s Bojanom već je pošteno oprala kiša kad smo se napokon našli u neposrednoj blizini gradske dvorane u samom središtu grada. Bio je to jedan od onih dana kad se oblaci bezkompromisno otvore. I dobro je da se zemlja napokon napila vode i da su nam se ohladile glave, temeljito prekuhane od sve svibanjske koncertne intenzivnosti.
Bijesni pljusak nikako nije zadržao vjernu austrijsku publiku da i ovaj put ne dođe iskazati podršku legendama. Ovog su svibnja Manfred Mann’s Earth Band najavili samo tri nastupa u Austriji. Prvi se dogodio u paketu s Uriah Heep i Nazareth, 13.05.2011. u Leobenu (RockLine reportažu pročitaj OVDJE), slijedio je feldkirchenski nastup, a samo dan poslije dečki su imali dogovoren nastup u predgrađu Beča, na otvorenom i uz slobodan ulaz.
Dupkom punu dvoranu zagrijali su lokalni blues rock matadori Blues Breakers, koje vodi dobroćudni čovječuljak – morž (zbog simpatičnog izgleda) Dieter Themel. Riječ je o iznimno iskusnoj postavi, prekaljenoj i poznatoj po scenskoj kompaktnosti i izvedbenoj kvaliteti. Zato je na austrijskoj Koruškoj to vrlo tražen sastav, a lokalni promotori im rado nude časno mjesto predgrupe ispred priznatih rock izvođača. Dieter Themel je sa svojim Blues Breakersima mazio publiku nekolicinom poznatih klasika iz povijesti rock glazbe, a posebno je briljirao svojim vokalom, koji posjeduje debeo, muževan, sočan sjaj, uz nešto potrebne grlenosti. Takav vokal je preduvjet da interpretacija stoji sigurno i kompetentno. Kvintet, koji ne krije ni upotrebu harmonike, pokazao se više nego dobrodošlim i kompatibilnim izborom za prvu trećinu… odnosno prva tri četvrt sata koncertnog dana u Feldkirchenu pa je zato s pozornice ispraćen uz grmljavinu ovacija.
Manfred Mann’s Earh Band izašli su na pozornicu točno u devet sati. Intimna atmosfera dupkom pune male Stadtsaal odlično im je odgovarala. Uz kabaretsko osvjetljenje nekoliko reflektorskih žaruljica, otvorili su koncertnu večer atmosferičnom Spirits In The Night, kojom su prekaljeni gospodari majstorski stupnjevali raspoloženje, preko mekog instrumentalnog preplitanja do refrenskog “crescenda”.
Ono što je nagovijestio Leoben 13.05.2011., Feldkirchen je samo potvrdio. Manfred Mann’s Earth Band ostaju fascinantna scenska atrakcija i u 2011. godini. Robert Hart dostojna je zamjena za nezamjenjivog Chrisa Thompsona. Posjeduje onaj topli vokal, debeo, izgrađenog raspona, koji u svakom položaju prkosi svojom autoritativnom držanju. Peter Cox, njegov prethodnik, imao je problema s višim registrima, a Robert Hart im odlično prkosi. Čovjek koji se kalio u Bad Company nakon odlaska Paula Rodgersa potvrdio je da je od pravog tijesta i da su njegova boja glasa i stil pravi izbor za današnji Manfred Mann’s Earth Band.
Uostalom, fascinacija u punom sjaju. Intimni prostor skrojen je za ovakve događaje, kao što je koncert profinjenih, cjepidlačkih zvučnih perfekcionista profinjene radne scenske temperature. Jazz, rag time, malo bluesa, folk zanosi i napadni rockerski rifovi. Sve to upleteno je u neke poznate evergreene poznatih izvođača, od Boba Dylana do Brucea Springsteena, Hendrixa, The Beatles, The Animals,…
Manfred Mann’s Earth Band sve su to svirali gotovo puna dva sata. Zarazno razvlačenje aranžmana njihova je domena. Majstori su u tome da isprepletu niz improvizacijskih motiva u slijed koji zadržava melodičnost, kompaktnost i slušljivost. Ta forma podnosi bavljenje mnogim glazbenim žanrovima.
Definitivna zanimljivost bila je uvodna točka skladbe Dancing In The Dark, koja se prelila kroz preinačene vodeće napjeve skladbi House Of The Rising Sun (The Animals) i Lttle Wing (Jimi Hendrix) u jedva prepoznatljivu melodičnost Springsteenova hita Dancing In The Dark. Izvanserijski gitarski majstor stare škole i svojevrstan improvizator kojemu vrag na gitari nikako ne ponestaje, Mick Rodgers, uzeo je poveći komad vremena za solističko preplitanje, koje je snažno odisalo rag time fantazijama, a onda neočekivano stigao (uz daljnju upotrebu finger pickinga) do narodnjačke Shake Rattle And Roll, koja je ponovno podigla publiku na suradnju, pa je ona pljeskanjem ruku diktirala tempo skladbe.
Father Of Day, Father Of Night ostaje još uvijek jedan od vrhunaca koncerta Mandfred Mann’s Earth Band. Skladba koju od glave do pete vodi Mick Rodgers, i vokalno i instrumentalno, razmahne se u izlaznom dijelu, kad na pozornicu uz klavijature obješene preko ramena dolazi još i Manfred Mann te oplemenjuje izlazni dio solističkim dijalogom na klavijaturama. Prema završetku su dečki, u skladu s očekivanjima, sačuvali najveće uspješnice, i to su počeli voditi koncertno raspoloženje prema vrhuncu najprije sa Springsteenovom Blinded By The Light, a potom s Davy’s On The Road Again. Dvoranica se doslovno pretvorila u finsku saunu, toliko je pare imala na kraju regularnog dijela.
Za obvezni dodatak dočekali smo još Mighty Quinn, Dylanovu klasiku, koja se prelila iz nestašnog uvoda Hey Jude (The Beatles) i u koju su dečki, kao i uvijek, negdje u finalnom preplitanju solističkih eskapada, ubacili još i poznati Smoke On The Water riff Deep Purplea.
Koncert je bio izniman. Pogrešaka nije bilo, zvuk izniman, Rodgersova gitara tankoćutna, organski zvučna, Manfredov zvuk mooga pak, kao uvijek, markantan i neomiljiv. Publika je nakon koncerta bila u hipnozi. Naprosto se nije htjela oprostiti iz dvorane. Pozitivna energija bila je izvanredna. Ljudi su se nakon koncerta utaborili kod stola sa suvenirima sastava, gdje su, primjerice, vinilni albumi planuli u tren oka.
Ako naiđeš na najavu nastupa Manfred Mann’s Earth Band blizu svog doma, hipotetski rečeno u radijusu do 400 km od svog doma, nipošto se ne ustručavaj otići. Bogato će te nagraditi. Posjet koncertu Manfred Mann’s Earth Band u Feldkirchenu bio je ovaj put pogodak u sridu za sve goruće ljubitelje ovog sastava i za sve zvučne perfekcioniste koji u zvuku morate razabrati baš sve detalje izgrađene slike scenske interpretacije. Odsvirano naravno u cijelosti bez pogreške. I tako je i bilo.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Spirits In The Night 2. Castles Burning 3. Martha’s Madman 4. Captain Bobby Scout 5. For You 6. Dancing In The Dark 7. Shake, Rattle & Roll 8. Father Of Day, Father Of Night 9. Don’t Kill It Carol 10. Blinded By The Light 11. Davy’s On The Road Again —dodatak— 12. Mighty Quinn
Galerija slika
