Autor: Rok Klemše
Mjesto: Channel Zero, Ljubljana
Datum koncerta: 06.06.2011
Broj posjetitelja: 0
Za početak treba razjasniti da autor reportaže dva od tri benda koja su nastupila u dolje opisanoj večeri prilično redovito sluša tijekom svakodnevnih autobusnih putovanja od doma do posla i natrag, što sve skupa iznosi dobra dva sata. Ako je među čitateljima ove reportaže još netko tko se svaki dan vozi javnim prijevozom, vjerojatno može potvrditi da te 50-minutna vožnja (uz pravu glazbenu pratnju) može dovesti u gotovo transcendentalno stanje negdje na spoju sna, meditacije i (misaonog) putovanja po prostranstvima svemira…
Pa se mislima vratimo na dotičnu večer, kad su se u organizaciji dragih nam “Smrdljivkčov” na Metelkovi, u tradicionalnom black metal klubu Channel Zero, zaustavili američki Abigail Williams, njemački Thulcandra i sjevernonorveški Iskald. Budući da black metal bez obzira na godišnje doba jednostavno ne pripada suncu i lijepom vremenu, nebo nad Ljubljanom i okolicom tog je poslijepodneva nemilosrdno sipalo vodu, kao da je htjelo isprati svu prljavštinu svijeta i omogućiti nesmetano, čisto putovanje po sferama glazbene (ne)uobičajenosti. Unatoč vremenu, činjenici da je bio utorak i da bendovi koji su nastupali kod nas vjerojatno nemaju baš široku bazu slušatelja, po Metelkovi se šetalo (na oko) oko 40 metalaca.
Malo iza devet navečer pred okupljenom publikom u dvorani počeo je svirati dvojac Iskald, koji čine Simon Larsen (gitara, vokal) i Aage Andre Kleking (bubnjevi), a za turneju ste se naravno naoružali još jednim gitaristom i basistom. Dvojac, koji već imenom govori da dolazi manje-više sa sjevera Norveške, vrlo je netipičan black metal bend. Glazba je razigrana, s utjecajima drugih metal žanrova, do određene mjere čak pozitivna i gotovo vesela, a s druge strane izrazito hladna, odmaknuta i nezemaljski mračna. Pred oko 30 glava publike, koja je tijekom nastupa bila mirna i tiha, a između pjesama bend nagrađivala gotovo akademskim aplauzom, dečki su nas zibali u zagrljaj doista ledenog mraza iz dalekih svjetova, koje svatko može tumačiti na svoj način, a dugoročno rijetko tko preživi bez posljedica, te nam presjekom diskografije od četiri izdana albuma (s naglaskom na ovogodišnju metalsku hvalospjevu hladnoći i dehumaniziranom svijetu “The Sun I Carried Alone”) u Ljubljanu donijeli komadić sjevera koji je dotaknuo sve prisutne u dvorani i na dobrih pola sata na valovima brutalnih gitara, topotavog basa i pucajućih bubnjeva odnio svu svinjariju svijeta. Životinjski vokal, kojeg bi se u snježnoj mećavi uplašila i čopor izgladnjelih vukova, bio je točka na “i” izvedbi black, death i thrash metal rifova, koje dečki pakiraju u paket potpomognut maštovitim bubnjanjem i čvrstim basiranjem te ga poslužuju s takvom hladnoćom da posjetitelj koncerta može osjetiti svu energiju koju ulažu u pisanje pjesama. Po mom mišljenju bend ni ne očekuje pretjeran odziv publike, jer je glazba više nego očito napisana zato što se sviđa bendu koji je svira, a na slušateljima je odluka: uživaj ili idi. Bez brige, uživali smo!
Kao drugi nastupili su Nijemci Thulcandra, koji su ime dobili po Tihom Planetu iz znanstvenofantastične Svemirske trilogije britanskog autora C.S. Lewisa, koji je prije dobrih pola stoljeća prorekao da je budućnost čovječanstva moguća samo na drugim svjetovima, i misaonim i fizičkim. Glazbeno se skupina (projekt?), koju čine i članovi death metal tehničara Obscura i melodičnih black metalaca Dark Fortress, nadovezuje na izvanrednu baštinu koju je ovom svijetu ostavio Jon Nodtveidt sa svojim kultnim bendom Dissection. Glazbu Obscure vrlo lijepo opisuje zapis na jednom od metal foruma: “Thulcandra su fuknjeni. Da je Jon iz Dissection još živ, još bi jednom počinio samoubojstvo. (by Haliaetum)”. Dečki su nam odsvirali većinu za sada jedinog albuma Fallen Angels Dominion, a za kraj 40-minutnog seta odbacili još i Dissection klasik The Somberlain te najbrojniju publiku te večeri (50 nas) ostavili bez riječi, da nam je slina kapala iz kutova usta, kad smo glazbeno putovanje na nepoznate planete i misaone sfere htjeli nastaviti barem još godinu dana. Definitivno pobjednički bend večeri, u kojem svi članovi svoje instrumente vladaju do savršenstva. Teško je opisati atmosferu u dvorani, u kojoj se širio miris zelenog i u kojoj je većina publike bila prilično statična, ali samo na fizičkoj razini, jer smo u glavama zacijelo svi putovali daleko, daleko na valovima glazbe i između pjesama pomalo zatečeni buđenjem iz transa nagrađivali bend aplauzom i vriskom. Zasigurno bend koji pripada na male pozornice u malim klubovima, jer sviraju previše intimnu viziju black metala da bi u potpunosti i besprijekorno zaživjela na velikim festivalskim pozornicama. Tko nije bio tamo, neka pročita neku knjigu o meditaciji i počne trenirati, a ostali ćemo staviti u MP3 bilo koju pjesmu Thulcandre, slušalice u uši, pritisnuti “play” i u stanju potpunog transa započeti putovanje u dubine duše…
Za kraj brzo i točno odrađene večeri pozornicu su zauzeli još Abigail Williams, koji od svih bendova koje smo te večeri slušali sviraju najobičniji black metal, koji se izdašno naslanja na tradiciju skandinavske škole. Iako sam bio skeptičan oko toga što dečki mogu pokazati nakon dva tako savršena nastupa kakve su prikazali predgrupe, pokazalo se da su i Amerikanci uživo doista odlični glazbenici, a njihova glazba idealna da nas prizemlji nakon glazbenih putovanja kojima smo te večeri svjedočili. Bend, koji je do sada izdao tek dva albuma i jedan EP, na sreću je ostavio na miru sasvim rani materijal, na kojem su se koketirali i s drugim žanrovima metala (pa, ako smo malo popustljivi, i metalcore ubrojimo među njih), i odsvirao vrlo energičan nastup. Uživo njihova glazba zaživi prilično ljepše i razigranije nego na pločama i premda je bend vjerojatno očekivao glasniji odziv publike, ona je, već pomalo prorijeđena, prilično mirno, naprosto u stilu cijele večeri, pratila njihov nastup i između pjesama ih nagrađivala korektnim aplauzom, tako da su na kraju šetnje kroz oba albuma benda zasigurno bili zadovoljni svi, i bend i publika.
Svjedočili smo idealnom paketu za utorak navečer, koji mogu opisati samo jednom riječju: savršeno. Zasigurno su bili zadovoljni i bendovi, koji su se pred dvoranom još dugo družili s posjetiteljima koncerta, a možemo se samo nadati da ćemo još koji put dobiti posjet skupina koje sviraju black metal na tako zanimljiv i razigran način te inspiraciju za tekstove traže u ljudskoj (vjerojatno i vlastitoj) psihi i uvijek iznova dokazuju da metal može biti i izrazito inteligentna glazba.
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
