Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Sölvesborg / Švedska
Datum koncerta: 07.06.2011
Broj posjetitelja: 10000
Cijena ulaznice: 270€ (4-dnevna karta)
Godina je brzo prošla, a početak lipnja kao uvod u šarenu festivalsku ljetnu sezonu opet je donio Sweden Rock festival (u nastavku SRF), jedan od najcjenjenijih festivalskih događaja na Starom kontinentu. SRF je ove godine slavio dvadeseti rođendan. Festival je iz skromnih početaka s nekoliko tisuća posjetitelja 1992. s vremenom postao prava meka za brojne hodočasnike iz cijelog svijeta, jer uvijek ponudi vrlo zanimljiv izbor bendova koje je teško uloviti igdje drugdje. Sjeća li se netko kad su zadnji put u Europi nastupili bendovi poput Triumph, Poison, Blue Öyster Cult, Helix, Cactus, Styx? Odgovor na to pitanje vrlo dobro znaju svakogodišnji posjetitelji ovog prestižnog događaja.
Dani prije polaska donijeli su brojne telefonske pozive za usklađivanje i posljednje pripreme pred put dug oko 1800 kilometara. Uzbuđenje i napetost rasli su do zadnjeg sata prije polaska, dok nije stigla dugo očekivana ponedjeljkova večer. Put nas je sedmero, skupljenih iz svih krajeva Slovenije, odveo preko Stuttgarta, gdje smo proveli lijep sunčan dan i ponovno se susreli s Iron Maiden, prije nego što nas je uvijek zgodni Garmin usmjerio na cjelonoćno putovanje prema Sölvesborgu, malom mjestu, kojih dva sata vožnje udaljenom od Malmöa na krajnjem jugu Švedske. Preko beskonačnih njemačkih autocesta i dojmljivih danskih mostova u srijedu poslijepodne konačno smo se probili do mjesta zločina, smjestili na svake godine nam dodijeljeno mjesto, pozdravili isto tako svakogodišnje susjede Belgijance i krenuli prema prvim koncertnim zbivanjima.
Već petu godinu SRF posjetiteljima nudi zagrijavajući dan, na kojem nastupaju nešto manje zvučna imena nego na središnja tri dana festivala. Ove je godine prvi dan bio skrojen prije svega za ljubitelje švedskog hard rocka, zasigurno je bio zanimljiv i nastup Amerikanaca Rhino Bucket, koji smo nažalost zbog kasnog dolaska propustili, pa je moja prva koncertna stanica bio bend po imenu Crashdïet.
CRASHDÏET (Sweden stage)
Crashdïet su još jedan od brojnih bendova švedskog (a i šireg skandinavskog) hard rock buma koji se dogodio u proteklom desetljeću, poznati su po ekstremnom sleaze izgledu i naposljetku po tragičnom događaju, kad je samo nekoliko mjeseci nakon izlaska prvijenca “Rest in Sleaze” (2005) život oduzeo tek 25-godišnji frontmen Dave Lepard.
Crashdïet su kao tipični predstavnici glam rockerske škole puno uložili u sam nastup, pa su se i ovaj put doslovno razletjeli po pozornici i na krilima frontmena Simona Cruza poletjeli put neba. Lijepo ispunjen prostor ispred pozornice, s pretežno mladom, neiskusnom publikom, doslovno je jeo iz ruke svojim junacima, pogotovo kod najprepoznatljivijih pjesama benda, poput Riot in Everyone s izvrsnim refrenom ili gotovo pa AOR-ovske balade It’s a Miracle. Dečki se oslanjaju na udarni hard rock oštrih gitarskih linija i izrazito melodičnih napjeva, a u refrenu se glavnom vokalu u pravilu pridruže oba gitarista. Energičan nastup, kojega se ne bi posramili ni sleaze majstori Pretty Boy Floyd, u sat vremena svirke isplео je čvrstu vezu na relaciji bend – publika, što s obzirom na popularnost mladaca na domaćem terenu naravno nije nikakvo iznenađenje. Pijetlovsko nastupaštvo doseglo je vrhunac na kraju nastupa, kad je gitarist Martin Sweet uz pomoć Cruzova motocikla svoju gitaru razbio na komadiće, prije nego što su se s naslovnom skladbom zadnjeg albuma “Generation Wild” (2010) Crashdïet oprostili s pozornice i goruće obožavateljice ispod pozornice ostavili još dugo uzalud skandirati njihovo ime.
Slijedilo je uvijek zanimljivo upoznavanje s prebrojnim štandovima, razgledavanje albuma koji nedostaju i ostala oko-festivalska zbivanja, prije nego što nas je jak pljusak prisilio na bdijenje u šatoru, zbog čega je i gledanje nastupa headlinera zagrijavajućeg dana dugo visjelo u zraku.
HARDCORE SUPERSTAR (Sweden stage)
Unatoč prepoznatljivijem imenu i duljem stažu na sceni, još jednom aduту domaće hard rockerske srenje s izrazito odbojnim imenom (Hardcore Superstar?!?) zbog naglog pogoršanja vremena nije uspjelo privući ispod pozornice veći broj ljudi nego njihovim prethodnicima, Five Johnson Band i Crashdïet, ali to ipak nije pokvarilo općenito dobro raspoloženje koje se moglo osjetiti u zraku.
Upravo su Hardcore Superstar zaslužni za nekakav “bum” švedskog hard rock podzemlja u zadnjem desetljeću, a mogu se pohvaliti i, primjerice, ulogom predgrupe Mötley Crüe na njihovoj britanskoj turneji. Trenutno su usred napornog koncertnog ciklusa koji odrađuju u potporu aktualnom albumu “Split Your Lip” (2010), po mom mišljenju njihovu najboljem uratku karijere. Šveđani su se predstavili kao dobro uigran kolektiv koji dobro zna kako se stoji na velikoj pozornici. Stalno koketiranje s publikom, dobro uvježbane geste i trčanje po pozornici bili su tek djelići mozaika koji su tijekom nastupa Hardcore Superstar slagali u cjelinu. Setlistu su prilagodili predstavljanju nove ploče, koja je osobito u završnom dijelu koncerta sa skladbama Sadistic Girls, Bully, Split Your Lip i Last Call for Alcohol bila zastupljena vrlo intenzivno. Naspram Crashdïet stil “Superzvijezda” manje je melodičan, a gitarske linije metaliziranije, pa je i doživljaj koncerta uzbudljiviji i intenzivniji. Granica kod probavljanja benda je specifična vokalna boja frontmena Joakima Berga – još jednog u nizu razbijača ženskih srca – jer izvor svog glasa traži u dubinama grla, pritom se ne obazirući na razne kalkulacije o brzom trošenju vokala u takvim slučajevima. Vrhunac koncerta bila je akustična verzija komada Here Comes That Sick Bitch, u kojoj su na pozornici ostali samo gitarist Vic Zino i Berg te prije završnog rušilca Moonshine priredili još jednu osjećajnu baladu, kojih tog dana doista nije manjkalo. I Hardcore Superstar su suverenim nastupom dokazali da njihovo ime u hard rockerskim ložama nije opjevano uzalud.
Nakon koncerta, umorni od napornih dvaju dana vožnje, brzo smo se svatko zavukli u svoju vreću za spavanje i pokušali skupiti što više novih snaga za sljedeće dane, razigrani od oduševljenja i u nadi u ljubazno vrijeme, pa nas je naravno vrlo brzo uzela noć…
Fotografije: Urban Bolta, Anna Winberg (Crashdïet), Maria Johansson (Hardcore Superstar)
Setlista
15:30 — 16:10 SEVENTRIBE (Zeppelin) 16:15 — 17:15 RHINO BUCKET (Sweden) 17:15 — 18:00 The DEAD AND LIVING (Rockklassiker) 17:15 — 18:15 MASON RUFFNER (Zeppelin) 18:30 — 19:30 CRASHDIET (Sweden) 19:30 — 20:00 BOB LOG III (Rockklassiker) 19:45 — 20:45 BLACK VEIL BRIDGES (Zeppelin) 21:00 — 22:15 FIVE HORSE JOHNSON (Sweden) 22:30 — 23:00 ROFFE WIKSTRÖM (Rockklassiker) 22:30 — 23:45 NECRONAUT (Zeppelin) 24:00 — 02:00 HARDCORE SUPERSTAR (Sweden) CRASHDIET setlista: 1. Breakin’ the Chainz 2. Down With the Dust 3. So Alive 4. Riot in Everyone 5. Native Nature 6. Queen Obscene / 69 Shots 7. It’s a Miracle 8. Chemical 9. In the Raw ——————- 10. Armageddon 11. Rebel 12. Generation Wild HARDCORE SUPERSTAR setlista: 1. Kick On The Upperclass 2. Bag On Your Head 3. Last Forever 4. She’s Offbeat 5. We Don’t Celebrate Sundays 6. Hateful 7. Wild Boys 8. My Good Reputation 9. Cry Your Eyes Out 10. Simple Man 11. Blood On Me 12. Standin’ On The Verge ——————— 13. Sadistic Girls 14. Split Your Lip 15. Bully 16. Guestlist 17. Last Call for Alcohol 18. Here Comes That Sick Bitch 19. Moonshine
Galerija slika
