Mjesto: Novi Rock 3.0 / Ljubljana, Križanke / Slovenija
Datum koncerta: 08.09.2011
Broj posjetitelja: 2000
Cijena ulaznice: 14,00 €
Novi Rock, eminentna glazbena priredba koja je od ranih osamdesetih do sredine devedesetih prvog rujanskog vikenda od Križanki činila središte urbane glazbene kulture, ove je godine slavila tridesetu obljetnicu, gdje drugdje nego na mjestu izvornog grijeha i to s modernom softverskom oznakom 3.0…
Naravno, uz takvu se obljetnicu nameće pitanje: čemu dati prednost, nostalgiji ili originalnoj ideji — na velikoj pozornici okupiti mlade izvođače koji su te godine doista napravili nešto svježe i etablirane goste s domaćih i stranih terena?
Organizatori su najavljivali dva „stara” benda, Demolition Group i Res Nullius, koji bi najbolje preuzeli ulogu gostiju, jer su obje skupine ove godine izdale odlične nove albume. Nažalost, na pozornici Križanki ih nismo vidjeli. Svježe, perspektivne nove skupine pak morat će istrčati Klubski Maraton.
Posjećenost je bila očekivano visoka, kao i dobni prosjek, a druženje uz šankove većinom je bilo važnije od slušanja nastupajućih, što je s obzirom na narav priredbe posve razumljivo.
U predvorju se sa svojom ponudom predstavio i priličan broj neovisnih izdavača, a više popratnih događanja odvijalo se i u Kinu Šiška.
Večer su otvorili Zircus s Koruške, koji su se ukrasili šarenim body-paintingom, na pozornici ugostili i plesača-animatora te se uopće trudili djelovati što atraktivnije. Nažalost, atraktivnost je bila samo vizualna, njihov elektronički obojeni pseudopsihodelični hardrock nije zvučao osobito uvjerljivo.
Stilski zaokret donijeli su ljubljanski hardcoreovci Aktivna Propaganda. Inače prilično energičan nalet s anarhističko-ultralijevim prizvukom djelovao je poprilično neuigrano, doduše, nisu bili jedina žrtva te velike pozornice. Ukratko, mnogo bolji izbor slovenskih predstavnika HC punka bili bi neki Golliwog ili Kreshesh Nepitash.
Već spomenuta dilema organizatora rezultirala je nastupom čak triju ljubljanskih povratnika, bendova iz vremena kad je nastajala slovenska alternativna scena. Prvi su bili Buldogi, koji su odsvirali čvrst i uigran, ali sadržajno mlak koncert s naglaskom na novim pjesmama s nedavno objavljene ploče.
Upravo sam se tijekom njihova nastupa pitao ima li uz vrt prepun svježih đakonija uopće ikakvog smisla podgrijavati večeru?
Još jedan zaokret prema alternativnoj etno-glazbi donijeli su štajerski Kvinton, koji su doista uvjerili, i strukturom pjesama izgrađenom na harmonici i svojim podavanjem poetičnih tekstova. Nažalost, u ograničenom trajanju nastupa nisu mogli posve dočarati publici svoju tipičnu atmosferu (koja izgleda otprilike kao da se Tom Waits razbančio u Halozama).
Damir Avdić trebao je predstavljati vezu Novog Rocka s nekadašnjom jugoslavenskom scenom…smiješno, jer je odnedavno Šiškar, što rezultira i čestinom njegovih nastupa u prijestolnici. No, “bosanski psiho” je očekivano zapiljao i zapalio i na velikoj pozornici, a njegova gorka poezija uz pratnju gitarske distorzije ostaje jedinstvena i aktualna.
Otroci socializma su, drugi od povratnika, nastupili s originalnim pjevačem Branetom Bitencem, pod vodstvom Iztoka Turka udvostručeni na basu i gitari. Čuli smo izbor vrhunskog izvornog materijala, nova postava izuzetno je korektno uhvatila morbidnu gitarsku atmosferu i mračan zvuk ritam sekcije originalne postave. Bitenc je, kao i uvijek, više recitirao nego pjevao, a minimalna komunikacija s publikom bila je sasvim na mjestu. Djeca su odrasla, ali svoju igru još znaju, socijalizmu ide malo lošije…
Iako izvrsno potkovan u svom izvođenju, N’toko je stilski još najviše odstupao od onoga što očekujemo čuti na Novom Rocku. Ja bih na toj pozornici radije vidio njegovu matičnu skupinu Moveknowledgement, koja je upravo izdala odličan novi album.
Melodrom je na pozornici predstavljao izvrstan nastavak tradicije slovenskih elektroničara poput Videosexa i Gloria. Karizmatična pjevačica Mina Špiler suvereno nas je vodila kroz izbor većinom novijeg, engleski pjevanog materijala, ali mi je falila još poneka rana stvar, iako smo (u pravom mjesecu) dobili hit September. Melodrom su vrhunski bend koji svakako zaslužuje mjesto i na međunarodnoj glazbenoj sceni.
Zadnji obrok podgrijane večere došli su ponuditi Niet, posljednjih godina snažno etablirani i uz jaku podršku vjerne publike, koja je skladno pjevala stare i nove hitove. Sve lijepo, žurka je bila žestoka, ali problem je u tome što su novi Niet posve prosječan hardrock bend, s inače solidnim pjevačem, ali cjelini nedostaje upravo ona beskompromisna punkerska stav koji je krasio originalnu postavu. Novi Niet zvuče kao cover bend koji je jednostavno imao sreću da je preuzeo ime i slavu originala.
Tridesetu obljetnicu Novog Rocka zaključio je Dani Kavaš, prekmurski kantautor. Izbor izvođača prikovanog uz invalidska kolica bio je odličan potez, alternativna je scena oduvijek bila uporište svih drugačijosti.
Tridesetogodišnjica Novog Rocka prema riječima organizatora test je kako će taj koncept funkcionirati u budućnosti (ako uopće hoće). Ako postoji volja da se ova priredba sačuva, vrijedi razmisliti o konceptu; ovogodišnji, osim ugodnog druženja, nije nudio glazbene vrhunce, baš kao što podgrijana večera ne donosi kulinarske užitke, nego samo napuni želudac.
fotografije: Martin Prezelj
Galerija fotografija
