Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Channel Zero, Ljubljana
Datum koncerta: 09.11.2011
Broj posjetitelja: 0
Veseli tvorovi su prije objave jesenske koncertne sezone “obećavali” manje death metal koncerata. E pa, na sreću su si odgrizli jezik, pribili ga na koncertni plakat i u Ljubljanu doveli napaljeni death metal menage-a-trois američkih Solace of Requiem, nizozemskih Prostitute Disfigurement i švedskih Vomitory. Death metal su vratili čak i u Channel Zero, gdje se u prošlosti odvilo nemalo legendarnih koncerata, pa je bilo baš lijepo u tom klubu opet svjedočiti blast beatovima, životinjskom rikanju, bogohulnim solažama i rotiranju čupa.
Kao prvi na pozornicu su tako stali Amerikanci, Solace of Requiem, koji su mi osobno prije koncerta bili potpuna nepoznanica (MySpace i YouTube prije koncerata namjerno više ne koristim, jer samo tako još mogu doživjeti iznenađenje i praviti se da živim u doba koje ne poznaje mp3-ove, Porn..ups, YouTube i sve što ide uz to), ali su zato priredili utoliko veće i ugodnije iznenađenje. Obično su prvi nastupajući sve drugo samo ne balzam za uši, zar ne, no ovaj put su Solace of Requiem nakovanj, čekić i onu treću stvar kojoj se uvijek ne mogu sjetiti imena prilično ugodno potresli. Američki kvartet pred pozornicom još nije imao puno ljudi, ali je svoj nastup odsvirao suvereno, vrlo energično, a vokalist se stvarno trudio uskrsnuti publiku od mrtvih. Polako mu je to i uspjelo, pa su okupljeni prestali buljištiti u pod i gunđati “Braaaains”, nego su poslušali bend koji je na pozornici davao sve od sebe. Glazbeno je bend podsjećao na Deicide, Monstrosity i rane Death, a osobito je vješt solo gitarist nanizao nekoliko odličnih linija kojih se ne bi sramio ni Chuck Schuldiner. Ritam sekcija je bubnjala kao Verdun prije nepunih stotinu godina, a vokalist je iz sebe izvlačio taman dovoljno neljudske krikove. Nastup je malo pokvario samo loš zvuk, osobito su bubnjevi, unatoč zapanjujuće tehničkom pristupu, bili posve zamrljani, a ni očajan trigger efekt nimalo nije pomogao boljem tutnjanju. Unatoč nekoliko klišejskih poteza tipa “daj da još dvadeset i treći put pribijemo Isusa na križ” (Divine Punishment), Solace of Requiem bili su vrhunsko zagrijavanje i nakon dugo vremena opet predgrupa kojoj je vrijedilo posuditi uho (lend me your ears, hehe).
“No Rest For the Wicked” rekli su Nizozemci Prostitute Disfugurement, koji se s nama nisu nježno ljubakali uz svjetlost svijeća, usred latica ruža i glazbe Michaela Boltona. Ne, bend nas je, primjereno svom imenu, sat vremena olujnim death metalom jebao do daske i bez milosti, a umjesto nježne klavirske glazbe puštao je životinjsko rikanje vokalista Nielsa Adamsa, razarajuću podlogu brutalne ritam sekcije i penetrirajuće gitarske linije, kojima je vješto mijenjao pozicije Danny Tunker. Potonji je kao jedini gitarist uspješno pokrivao ulogu dviju gitara, jer se služio brojnim tehnikama, od zapanjujućeg sweepanja do drkaških arpeggija, samo tijekom soliranja prosječno bas-sviranje nije uspjelo odraditi ulogu popunjivača praznog prostora. Nizozemske prostitutke su kroz godine djelovanja malo ublažile svoje gore i porn tekstove, ali su nam bubnjiće unatoč tome penetrirali milozvučnim pjesmicama tipa She’s Not Coming Home Tonight i G(ay)-B(ar) Massacre. Prostiture Disfigurement ostavili su nas s gaćama oko gležnjeva, posramljene i zlostavljane, onako kako to može uspjeti samo perverznom death metalu šusu. Kamo sreće da su fantomski disfugurirali i onu dosadnu Lulu.
Nakon dvostruke doze brutalnog death metala nismo povraćali, ali smo zato kročili kroz ulaz u Pakao, što predstavlja ime Vomitory. Istodobno je to i ime švedske death metal postave koja zajedno s ostalim velikim imenima švedske death metal scene od 1989. kida svijet razornim death metalom. Vomitory su se u dobar sat dug masakr bacili predstavljanjem aktualnog albuma Opus Mortis VIII, i bila je prava milina za uši čuti pravi death metal, kojeg po švedski podupiru pilaste gitare vođene kroz kultne HM-2 Heavy Metal i DS-1 Distortion pedale s kojima rifovi sijeku kao kružna pila. Mi koji smo Vomitory već uspjeli uloviti uživo znali smo da glavni vokalist i basist Erik Rundqvist ima karizmu odumrlog stabla, jer glavnu komunikaciju s publikom preuzima nasmijani, raspoloženi i simpatični gitarist Peter, koji je odlično povezivao program, dok se Erik između stanki češkao po guzici. Ipak, to ne smeta toliko da se ne bi uživalo u brutalnom rifanju, nevjerojatno čvrstoj ritam sekciji koja je udarala kao policajci po hipijima sedamdesetih i dubokom, demonskom growlu. Intenzitet koncerta rastao je sve do preranošnog kraja, nakon kojeg su se Vomitory vjerojatno odvezli na Žale potražiti najbliži leš za malo noćne glazbe. Terrorize, Brutalize, Sodomize!
Pravi je užitak bio nakon dugo vremena u Ljubljani opet doživjeti pravi death metal koncert, koji su odsvirali pravi frajeri s bierbauchima i gustim bradurinama, koji ne poznaju lijepe, pjevne i nježne refrene i koji bi istetovirane, depilirane, anoreksične vegi-ljepotane u potkošuljama samo s nekoliko svojih rifova samljeli u krvavu hrpicu.
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
