Mjesto: Ljubljana / Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 16.03.2012
Broj posjetitelja: 550
Cijena ulaznice: 18,00€
Hvala bogu, napokon koncert, koji je bio u petak. Za posljednju stanicu svoje turneje, u petak, 16.3. u Kino Šiška nam se nakon nešto manje od godinu dana ponovno predstavili irski post rockeri God is an Astronaut. Na njihov sam koncert išao i prošlog travnja, tada su mi bili još potpuna nepoznanica, a privuklo me njihovo ime i nekoliko komada koje sam na brzinu preslušao na Youtube kanalu. S obzirom na to da je prošlogodišnji koncert bio čisti presežak i sigurno jedan od najboljih koncertnih događaja kojima sam prisustvovao prošle godine, odlučio sam ponoviti vježbu i ove godine. Na zadnjem posjetu God is an Astrounaut im je predgrupa bila Coma Stereo, a ovaj put slovenski The Canyon Observer, sigurno jedan od boljih slovenskih alternativnih sastava trenutno.
Oni su nam se predstavili u doista lijepom svjetlu. Jedino je zvuk djelovao manje intenzivno, ali dovoljno da je teško zamjeriti grupi bilo kakve nedostatke arsenala njihove scenske prisutnosti. Instrumenti su se čuli razgovijetno, a naprosto vrhunski bio je vokal, taman dovoljno u pozadini, gotovo kao »from beyond the grave«. Glazbeno, ta se grupa zaigrava modernijim pristupima i bez problema koristi sve žanrove koji im se čine prikladnima. Tako smo mogli čuti sludge momente, začinjene shoegaze gitarom, vokal koji ima raspon od prodornog krika do potresnog pjevanja i tako dalje. S obzirom na to da su do sada izdali jedan EP, naravno da su svirali komade s njega. Najviše mi se, moram reći, svidjela posve posljednja skladba, koja je funkcionirala po principu manje je više. Krajnje repetitivna, a ni na trenutak dosadna, bila je više nego prikladan izbor za zaključak večeri.
Polako se približavao drugi koncert, a ja sam se mogao samo nadati da će zvuk biti barem približno sličan onome iz prošle godine. Dečki su očito radišni, jer su u posljednjih osam godina izdali pet albuma i jedan EP. Razlika između albuma i iskustva uživo prilično je velika. Ako su na albumima ambijentalni i klimaktični udarni trenuci više pomiješani, a bas bubanj nije toliko istaknut, na koncertu je upravo obrnuto. Cijelo sam vrijeme razmišljao kako bih najlakše opisao tu glazbu, dok nisam došao do zaključka da je cijeli koncept vrlo sličan orgazmu. Smiren početak, skori vrhunac koji čovjeka vrati natrag u malo mirnije vode, i orgazam, ubilački sjemeni izljev. Zato bi se ljudima mogli učiniti jednoličnima, jer se prilično strogo drže tog koncepta. Zanimljiv je i ritam, jer zapravo prevladava drum and bass ritam, u različitim brzinama. Zato je i publika na koncertu bila sa svih strana, od metalaca, ljudi srednjih godina, alternativaca, "emo"-vaca, "you name it". Ta je mešovita družina pridonijela zanimljivu efektu na kraju komada, kad se inače držimo drugih navika koje spadaju u bonton posjećivanja koncerata.. Tako su se na kraju dvoranom razlijegali kricí, pomešani s pljeskom i urlanjem, koji nisu bili daleko od nekih Bon Jovi koncerata.
Vjerojatno su se i zato, jer je koncert bio posljednji na turneji, odlučili odsvirati nekakav best of. Pritom nisu izostavili nijedan album. Bilo je zabavno poslušati komad s prvog albuma (When Everything Dies), nakon kojeg je slijedila skladba s posljednjeg (Fragile), jer se tako u tren oka razotkrio evolucijski put grupe. Potpuno otkačene bile su i projekcije iza benda. Počelo je s jednim krugom čiji je efekt bio sličan potajnom gledanju kroz ključanicu, a krug se s vremenom pretvorio u dva. Snimke koje su se vrtjele iza bile su nekakva mješavina jezivih snimaka te planeta i svemira. Dakle, žene s plinskim maskama, u sljedećem trenutku planet, grobovi, svemir. Sve je pritom čudesno koincidiralo s glazbom. Zvuk je naravno opet bio vrhunski. Kako to dečkima polazi za rukom, ne znam. Bio sam na mnogo deathmetalskih događaja u Kino Šiška, ali po silovitosti se ništa ne može usporediti s GIAA. Kad ovdje bubnjar zagrmi, zagrmi tako da ti se zatresu hlače. Bend doduše nema vokalista, ali kod komada kod kojih bi ga čovjek možda pogrešio, njegovu ulogu preuzimaju klavijature, koje se u tim trenucima uzdignu visoko iznad ostalih instrumenata, ali ne do te mjere da bi ih zasjenile. Prije bih rekao da ih nadvladaju.
S obzirom na to da je to bio njihov zadnji koncert na turneji, namijenili su nam i vrlo pristojan bis, koji smo prizvali lupanjem nogama, čega sam i sam prvi put u životu bio dionik. U gotovo potpunoj tišini čulo se samo lupanje. Ako djeluje, neka bude. Za kraj bih vam samo stavio na srce sljedeće. Ako ste kolikotoliko otvorenog uma za glazbu, dajte priliku sebi i God is an Astronaut, a ako vam se dečki svide, to će vam biti tisućerostruko vraćeno. Njihova je glazba naime takva da dopušta najmanje tisuću različitih interpretacija i naravno dojmova.
Setlista
1. When Everything Dies
2. Fragile
3. From Dust to the Beyond
4. Age of the Fifth Sun
5. Echoes
6. Remembrance Day
7. Shadows
8. Worlds In Collision
9. Zodiac
10. Snowfall
11. Suicide by Star
12. Forever Lost
13. Route 666
—dodatak—
14. All Is Violent, All Is Bright
15. Fire Flies and Empty Skies
Galerija slika
