Le Orme i Banco del Mutuo Soccorso – druženje s legendama talijanskog progresivnog rocka (2012)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Pordenone / Deposito Giordani / Italija
Datum koncerta: 24.03.2012
Broj posjetitelja: 1300
Cijena karte: 25,00€

Talijanska progresivna rock scena oduvijek je slovila po cijelom mnoštvu neobično nadarenih i umjetnički iznimno plodnih bendova. Dok su se mnogi od njih, ponajviše zbog slabe medijske pozornosti, raspali nakon samo jednog ili dva albuma, šačica ih je s rijetko viđenom upornošću, ustrajnošću i vizijom nekako uspjela izvući iz opskurnosti i skrenuti pozornost na sebe čak i na međunarodnoj sceni. U tu elitu rijetkih odabranika, koji su uspjeh doživjeli i s druge strane Atlantika, uz najpoznatije talijanske prog rock prvake Premiata Forneria Marconi, među prog rock sladokuscima ubrajaju se ništa manje slavni Le Orme i Banco del Mutuo Soccorso. Rijetko nam se pruži prilika vidjeti uživo jedne ili druge, a još veće čudo dogodi se kad u istoj večeri nastupe oboje, pa smo se čim smo saznali da se obje legendarne postave nalaze usred zajedničke turneje bez puno razmišljanja zaputili u Pordenone, gdje se već sat vremena prije početka koncerta pred dvoranom gurala (uglavnom) talijanska publika. Za razliku od oskudne i danas, osim šačice jazz fusion zaljubljenika, gotovo nepostojeće slovenske prog rock scene, Talijani i dalje iznimno cijene ostavštinu svojih pionirskih bendova, koji su svojim glazbenim nasljeđem oduvijek bili ogledalo mediteranske duše. Njihovu glazbenu baštinu cijene gotovo kao slikarsku ostavštinu renesansnih majstora.

Prvi su na pozornicu, u poprilično pomlađenoj postavi u odnosu na zlatna vremena, stupili Le Orme (u našem prijevodu ‘Stope’). Među prog rock sladokuscima najviše su se proslavili studijskim remek-djelima »Uomo di pezza« (1972) i »Felona e Sorona« (1973). Unatoč brojnim usponima i padovima, i danas su aktivan bend u studiju i na koncertima, što dokazuje i njihov najnoviji, odličan studijski uradak »La Via Della Seta« (2011), konceptualni album o putovanjima Marca Pola, kojem je, uz izvedbu lijepog broja dugogodišnjih klasika, bio posvećen cijeli uvodni dio njihova nastupa. Iako je od postave koja je snimila prvijenac »Ad gloriam« (1969) ostao samo razigrani bubnjar Michi Dei Rossi, koji je cijelo vrijeme zdušno održavao pristan kontakt s publikom, to im se kod brojnih virtuoznih letova i tkanja kompliciranih instrumentalnih dionica ni najmanje ne primjećuje. Le Orme su jednostavno uigrani ‘u nulu’, a i ozvučenje je bilo kao iz ‘kutijice’.

Dei Rossiju su društvo na pozornici pravili još dugogodišnji klavijaturist Michele Bon, koji je 1996. zamijenio legendarnog Tonya Pagliuca, basist Fabio Trentini te gostujući glazbenici, iskusni pjevač Jimmy Spitaleri i mladi gitarist William Dotto. Spitaleri, inače dugogodišnji pjevač jednako kultnog benda Metamorfosi, imao je težak zadatak zamijeniti originalnog pjevača Le Orme Alda Tagliapietru. Njega, međutim, nitko nije požalio, jer je Spitaleri jednako izniman pjevač s posve vlastitim, operetnim pristupom, što znači da se može pohvaliti zavidnim rasponom glasnica. On i Dotto trenutačno su doduše u ulozi pridruženih članova, ali je vjerojatno samo pitanje vremena kada će ih preostala trojica drugova prihvatiti kao punopravne članove Le Orme. S aktualnog studijskog albuma »La Via Della Seta« izveli su četiri skladbe, »L’ Alba dei Eurasia«, »Il Romanzo di Alessandro«, »Verso Sud« i »Una Donna«. Vrhunac nastupa Le Orme, očekivano, nastupio je kad su na red došle izvedbe s kultnog albuma »Felona e Sorona«, na kojima su instrumentalni velemajstori pokazali svoje najbolje adute, što posebno vrijedi za fenomenalnu verziju ‘Van Der Graaf Generator-ovske’ »Sospensi Nell’Incredibile«, »Rittrato di un Mattino, »All’Infuori Del Tempo« i »Ritorno Al Nulla«. Nakon što su izveli većinu klasika s prije spomenutog legendarnog albuma, bio je to i kraj njihova samostalnog nastupa, nakon kojeg smo zbog hipnotičke doze simfonijskog prog rock artizma i virtuoznosti još neko vrijeme bili posve obuzeti.

Banco del Mutuo Soccorso, koji su na kraju požnjeli još nešto više ovacija publike od prethodnika, srodna su, ali ipak malo drukčija priča od Le Orme. Od originalnih članova te su večeri bili prisutni samo karizmatični pjevač Francesco Di Giacomo i klavijaturistički čarobnjak Vittorio Nocenzi. Kultni bend, koji se najviše proslavio remek-djelom »Darwin!« (1972), kojem je ove večeri posvetio glavninu izvedbi, na pozornici se pojavio gotovo odmah nakon (privremenog) oproštaja od svojih dugogodišnjih drugova. Karizmatični djedica kosobrinček Di Giacomo, bjelobradi muškarac oštra pogleda, većinu je koncerta promumljao i uz pjevanje cijelo vrijeme nešto preživao. Unatoč takvu paušalnom kontaktu s publikom, njegovo pjevanje okrunjeno falsetom i dalje je vrijedno svakog divljenja. Klavijaturist Nocenzi, baš kao i njegov brat i bivši član benda, pravi je klavijaturistički fanatik kad je riječ o orguljaškoj virtuoznosti i time ključni instrumentalni član BDMS-a. Njegova virtuozna remek-djela na hammond orguljama i raznim vrstama sintesajzera, predvođenima melotronom, cijelo su vrijeme u dvorani održavala zavidno epsko ozračje. BDMS zahvaljujući flauti u svojoj zvučnoj slici sadrže više elemenata folka, dok su općenito, u usporedbi s Le Orme, uvijek bili znatno više obilježeni jazzovskim finesama. Klasici Banca, koji su, očekivano, naišli na najburniji odjek publike, bili su »La Danza Dei Grandi Rettili«, »Moby Dick«, »Conquista Della Posizione Eretta «, »Evoluzione« i završna »Tracia I«. Publika je Di Giacomu, Nocenziju, basistu Tizianu Ricciju i ostalim članovima cijelo vrijeme ‘jela iz ruke’.

Večer je dosegla vrhunac kad su se na pozornici okupili svi članovi oba benda i zajedno odsvirali pet skladbi koje su sadržavale brojne instrumentalne međudionice, a pritom se svaki instrumentalist predstavio i kratkom solo točkom. Od svih instrumentalnih prvaka iz oba benda koji su nam se predstavili te večeri bilo bi vrlo teško izabrati favorita, ali ipak bi se na kraju zastavica dodijelila Vittoriju Nocenziju, koji je u virtuoznom, a izuzetno sofisticiranom probijanju kroz more tipki bio jednostavno nevjerojatan. Pritom je bilo zanimljivo gledati kako se iznimni virtuozni zanos mlađih članova sinkrono spojio s iskustvom i scenskim karizmom starih mačaka. Oni nisu pokazali ni najmanji znak umora iako su već odavno prekoračili granicu od šezdeset godina. Stari su se drugari u završnom činu večeri izveli po jednu klasiku iz riznice oba benda, što znači da smo u nizu mogli uživati u izvrsnim adaptacijama standarda kao što su »Fino Alla Mia Porta« »Gioco Di Una Bimba«, »Sguardo Verso Il Cielo« i »Non Mi Rompete«. Pritom je većina publike gotovo neprekidno sudjelovala u pjevanju refrena.

Dvojac majstora talijanskog simfonijskog prog rocka razmazio nas je gotovo četiri sata i za to nas vrijeme nakratko vratio u neko ‘davno’ minulo, romantično razdoblje, kad je rock glazba postala ravnopravan, sastavni dio vrhunske glazbene umjetnosti i ravnopravno se postavila uz bok klasici i jazzu. Le Orme i Banco Del Mutuo Soccorso protok vremena ni najmanje se ne primjećuje, jer stare kao dobro vino. Posebno je tijekom koncerta godila spoznaja da se među publikom, uz legiju ‘sijedaca’, nalazio zavidan udio mladeži, koja je umjesto na ‘rave party’ i alkoholno ‘zabavljanje’ radije otišla na ovaj dvostruki koncertni spektakl kako bi širila stanje duše i duha. To održava nadu da i nove generacije slušatelja polako spoznaju, iznova otkrivaju i sve više cijene glazbenu baštinu svojih očeva i djedova, pa makar to za sada vrijedilo samo za naše zapadne susjede i većinu ostalih zapadnoeuropskih zemalja koje se mogu pohvaliti bogatom progresivnom rock tradicijom.

Setlista

LE ORME:
1. L’alba Di Eurasia
2. Il Romanzo Di Alessandro
3. Verso Sud
4. Una Donna
5. 29547, L’Asteroide di M.P.
6. Cemento Armato
7. Sospesi Nell’Incredibile
8. Felona E Sorona
9. L’Equilibrio
10. Ritratto di un Mattino
11. All’Infuori Del Tempo
12. Ritorno Al Nulla

BANCO MUTUO DEL SOCCORSO:
1. Di Terra
2. Nudo
3. Cento mani cento occhi
4. Canto nomade per Il prigionero
5. La conquista della posizione eretta
6. L’evoluzione
7. 750.000 ani fa… l’amore?
8. La danza dei grandi rettilli
9. Moby Dick
10. Il ragno
11. Lontano da
12. Traccia I.
—dodatak—
13. R.I.P. (Requiescant In Pace)
14. Fino alla mia porta
15. Gioco di una bimba
16. Uno sguardo verso di Cielo
17. Non mi rompete