Metallica srušila temelje stadiona u Udinama! (2012)
Autor: Urban Bolta
Mjesto: Stadio Friuli / Udine / Italija
Datum koncerta: 13.05.2012
Broj posjetitelja: 37.500
Cijena ulaznice: 45€ – 75€
Svaki put kad se aktivira Metallica, aktivira se cijeli metalski svijet. Tako ili drukčije. Metallica je u osamdesetima oko svog imena izgradila snažan kult koji ne može poljuljati ni kontroverzno djelovanje posljednjih dvadeset godina, u kojima su pridobili horde obožavatelja izvan metalske publike, a s druge strane i zamjerku dobrog dijela konzervativnog metalskog kruga. Na temelju toga nije teško zaključiti da je Metallica sastav koji metalski svijet u raznim prilikama uvijek iznova bipolarizira na dvije obale razdvojene dubokim ponorom. Posljednju zapaženu avanturu Metallica si je priuštila prošle godine, kad je zajedno s Lou Reedom izdala eksperimentalni album »Lulu«, kojim je kod kritike i ciljane publike doživjela potpuni krah. Ali nema veze! Metallicin brod plovio je dalje i uz svečanost tridesetogodišnjice uskoro izdao EP »Beyond Magnetic« (recenzija ovdje), kojim su zaplovili natrag u vode metalskim ušima prijateljskijeg zvuka.
Pola godine nakon ciklusa od četiri koncerta u rodnom San Franciscu Metallica se točno 21 godinu nakon izlaska albuma »Black album« zaputila u Europu. Isprva ekskluzivni nastup na britanskom festivalu Download, na kojem je bilo najavljeno izvođenje »Black albuma« u cijelosti, preraslo je u mjesec dana dugu turneju sa startom u Pragu, a slovenskoj granici najbliži najavljeni termin bio je onaj u Udinama, na tamošnjem stadionu Friuli, gdje već niz godina boje lokalnog kluba uspješno zastupa slovenski nogometni reprezentativac Samir Handanović.
Još prije nego što je pozornicu zauzela Metallica, okupljenu publiku počela je u popodnevnim satima zagrijavati Gojira. Zbog problema s prijevozom Francuzi su zakasnili na vlastiti koncert, a prometne gužve oko stadiona onemogućile su i Rockline ekipi da pogleda njihov svega 25 minuta dugi nastup.
Drugi po redu nastupili su Machine Head, jedan od središnjih stupova novog vala thrash metala, iako djeluju već dva desetljeća. Machine Head predstavljaju jednu od ključnih figura modernog metala i lete na krilima podrške mlađe metal generacije, što je bilo vidljivo i na dotičnom koncertu. Amerikanci su se usredotočili na predstavljanje aktualnog »Unto The Locust« (2011), koji je zajedno sa skladbama iz opjevanog prethodnika »The Blackening« činio glavninu odsvirane građe. Machine Head njeguju tehnički izuzetno zahtjevan stil s mnogo prijelaza, lomljenjem progresivno građenog ritma i snažnim bas linijama. Iako zvuk nije bio optimalan, što je na stadionskim koncertima za potpuni koncertni doživljaj gotovo pravilo, Robb Flynn i kompanija dokazali su da je njihovo mjesto gostiju na Metallicinoj turneji više nego zaslužено. Karizmatičnim pristupom unatoč za mnoga uha preagresivnom stilu uspjeli su publiku pridobiti na svoju stranu, tako da im je uz završni komad Halo (»The Blackening«) uspjelo na suradnju privući more ruku sve do mikserskog pulta.
Uslijedila je duga stanka, a događaji su se počeli ubrzano razvijati u trenutku kad smo na istočnoj tribini stadiona uz glazbenu pratnju AC/DC klasika It’s A Long Way To The Top iz neposredne blizine promatrali blindirane Mercedesove kombije kako članove Metallice dovoze sve do pozornice.
Uvod je bio silovit! Hit the Lights i Master of Puppets oduševili su sve okorjele Metallicine fanove koji su bili uvjereni da ih satno putovanje kroz Black Album neće ostaviti ravnodušnima. Već od prvog trenutka basist Robert Trujillo s lijeve i gitarist Kirk Hammett s desne strane pozornice spretno su iskorištavali tzv. »cat walk«, koji je s dvije strane sezao oko 15 metara u publiku i na kraju se spajao. Dva kraka u publiku produljene pozornice tvorila su mali središnji otočić na kojem su bili smješteni članovi talijanskog fan cluba i 70 slučajnih posjetitelja. Za sretnike je to bez sumnje bilo životno iskustvo! Osjetiti Hetfieldov dah i gledati pod prste gitarskom virtuozu Hammettu – tako nešto čovjeku se ne dogodi baš svaki dan! Frontman James Hetfield opet je bio klasa za sebe! Godine ga još nisu stigle, zato ni energični Fuel nije izgubio ni mrvicu vatrene plemenitosti koju posjeduje. Skok na »Ride The Lightning« (1984) s komadom For Whom the Bell Tolls donio je jedan od najvrućih žezla te večeri, a da ni nova Metallica još nije posve izgubila kompas, dokazao je komad Hell and Black s još uvijek aktualnog EP-a »Beyond Magnetic«.
Uslijedilo je nostalgično puštanje snimki iz doba »Black Album« manije 1991/92 na velikim ekranima uz rub pozornice, prije nego što je s uvodnim taktovima The Struggle Within počela vihorna igra najpoznatijeg albuma sastava. Metallica se poslužila zanimljivim konceptom – album je odsvirala u jednom komadu, ali obrnutim redoslijedom, što je samo još povećalo dinamiku cjelokupne izvedbe. Ako je preostali gitarski dvojac već od uvodnih minuta uspostavljao kontakt s publikom, Hetfield se s lanca spustio tek kod komada Of Wolf and Man i prvi put te večeri prošetao sve do kraja pozornice. Njegova karizma, voditeljske sposobnosti i napokon simpatičnost imaju moć hipnoze i čovjeka odmah povuku u svoje kandže, gdje ostane još dugo nakon završetka koncerta. Pa još jedna dobra osobina. Moćna Hetfieldova pojava zasjeni i tako neugodnu osobnost kao što je bubnjar Lars Ulrich. Iako od početka sastavni dio Metallicine priče, zbog svog napuhanog ponašanja Ulrich je prilično nepopularan, pa se nakon svakog njegovog kiksa gnojnica preko njega izlijeva još radije.
U središnjem dijelu koncerta glazbenu su dimenziju obogatili pirotehnički i svjetlosni efekti, redoviti pratitelji Metallicinih koncerata, koji vizualnom komponentom još obogate ionako intenzivno iskustvo susreta s legendama metala. Nothing Else Matters i The Unforgiven očekivano su doživjeli najtopliji prijem, a za višnju na vrhu torte pobrinuo se vatromet uz izlazak komada Enter Sandman.
Uz oduševljenje više od 30.000 glava mnoštva iz zvučnika se začuje nasnimljen akustični intro klasika Battery, koji pri ulasku u njegov električni dio na pozornici ocrta siluete kvarteta. Dobro naštudiranu igru zvučnih i vizualnih komponenti nastavio je komad One, koji nas je u uvodnim trenucima prebacio usred bojišnice, a vrhunac doživio u središnjem dijelu s laserskim šovom i izmjenom agresivnih gitarskih linija te Ulrichovom dvostrukom bas bubnjarijom. Za oproštaj je udarila još vječnozelena Seek & Destroy – što je još ljepše nego koncert započeti i završiti kultnim albumom »Kill ‘Em All«?
Unatoč pompoznim vizualnim efektima, Metallica u svojoj biti ostaje minimalistički koncertni stroj koji u duhu neposlušnosti razvaljuje sve pred sobom! Čak i bez cjelokupne pozornične produkcije veličina Metallice progutala bi posjetitelje i vremenskim strojem ih prenijela u godine kad su nastajale njihove najveće klasike. Metallica je dokazala da je zadržala davno zasluženo stečen pedigre stadionskog izvođača i s obzirom na prikazano ima sve preduvjete da tako ostane još dugo. Sve do kraja.
Setlista
GOJIRA:
1. Oroborus
2. The Heaviest Matter of the Universe
3. Backbone
4. Love
5. Flying Whales
6. L’Enfant Sauvage
7. Toxic Garbage Island
8. Vacuity
MACHINE HEAD:
1. I Am Hell (Sonata in C#)
2. Be Still and Know
3. Imperium
4. Beautiful Mourning
5. Locust
6. Aesthetics of Hate
7. Darkness Within
8. Who We Are
9. Halo
METALLICA:
The Ecstasy of Gold (Ennio Morricone) – nasnimljen uvod
1. Hit the Lights
2. Master of Puppets
3. Fuel
4. For Whom the Bell Tolls
5. Hell and Back
—-The Black Album—-
6. The Struggle Within
7. My Friend of Misery
8. The God That Failed
9. Of Wolf and Man
10. Nothing Else Matters
11. Through the Never
12. Don’t Tread on Me
13. Wherever I May Roam
14. The Unforgiven
15. Holier Than Thou
16. Sad But True
17. Enter Sandman
—dodatak—
18. Battery
19. One
20. Seek & Destroy
Galerija slika




