Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Popi's Pub / Slovenija
Datum koncerta: 25.05.2012
Broj posjetitelja: 70
Cijena ulaznice: 0,00 €
Gitarist Slavko i basist Marjan Lebar glazbenici su koji su na slovenskoj rock sceni dobro poznata imena. Karijere su im se provlačile kroz djelovanje u sastavima Pirat, Izvir, Predmestje, 12 Nasprotje, a početkom devedesetih pokušali su melodični rock približiti slovenskoj publici sjajnim sastavom Spin, koji je snimio dvije kasete, ali nažalost nikad nije uspio izdati pravi studijski album (nadajmo se da ćemo u skorijoj budućnosti dobiti barem neku retrospektivnu kompilaciju sastava Spin). Slavko Lebar bio je član sastava Pepel in kri, a oba brata obilježila su zvuk brojnih drugih slovenskih, ali i stranih glazbenih projekata.
Morning Fire njihov je novi sastav, koji su u društvu bubnjara Mira Hodže (Rock N’ Band), vokala Janija Krmaca (Vabe) i ritam gitarista Dušana Korbara pokrenuli 2008. godine, u početku pod imenom Regulus. Do 2012. nakupilo se mnogo autorskog materijala, sigurno za najmanje jedan studijski album, ako ne i dva. Singl Specchio Morning Fire predstavili su slovenskoj javnosti u prosincu 2011. Da su glazbenici sastava Morning Fire jako cijenjeni, dokazala je skupina posjetitelja te večeri koja se nagurala u prostoru, a među njima je bilo i nekoliko prepoznatljivih glazbenih imena na slovenskoj sceni. Među njima su se mogli primijetiti Lebarov bivši Pirat kompanjon Franci Kic i velečasni gitarski mag Marko Lemer (M.A.S.H., YUNK, Lunapark, Tinkara Kovač, Vili Resnik, Hennah,…).
https://www.youtube.com/watch?v=Wsd04ftxoTk
Napokon, možemo reći! Scena je dugo godina nakon raspada sastava Spin bila prilično pusta bez braće Lebar. U Popi’s Pubu te se večeri skupilo oko 70 ljudi, što je lokal konkretno napunilo, a nas je ponajviše zanimalo kakvu nam glazbu donose Morning Fire. Na odgovor nije trebalo dugo čekati. Riječ je o svojevrsnom logičnom nastavku s točke na kojoj su devedesetih stali Spin. Braća Lebar još uvijek imaju vatru u prstima i znaju na vidjelo iznijeti skladbe odličnih aranžmana i idejnih rješenja u vodećim frazama. Melodični hard rock s otklonima prema većem udjelu sirovog, izravnog hard rock stava, kao i pop rock sofisticiranosti. Glazba Mornig Fire ima dakle izniman potencijal.
https://www.youtube.com/watch?v=vcpxiLqxmoU
U malom prostoru lokala majstori traženja savršenstva pronašli su ugodna zvučna rješenja pa grupa nije zvučala preglasno, a ni bubnjevi nisu probijali zvučnu sliku; zgusnuta publika »popila« je bukvu koja zna smetati kad je prostor malen. Mnogo je teže ozvučiti mali klupski prostor nego koncertnu dvoranu.
https://www.youtube.com/watch?v=GpGE2zjYiP8
Morning Fire odsvirali su svoj repertoar lijevom rukom. Sigurno, opušteno,… S obzirom na to da su zapravo prvi put nastupili javno, bilo je dosta pogleda među članovima sastava i međusobne očne komunikacije da koja koncertna točka slučajno neplanirano ne bi »zaplivala« izvan zacrtanih notnih crtovlja. U izvedbenom smislu majstori pale punom parom! Gorostasni plavokosi Jani Krmac, za kojeg bi čovjek na tren po izgledu pomislio da je kroz dimenzijska vremenska vrata u Popi’s Pub ušao sam presvijetli »cape crusader« Rick Wakeman (Yes), samo što je zaboravio navući svoj blistavi plašt, nedvojbeno ne skriva svoje talente, ali tekstovi na talijanskom jeziku nikako nisu uspjeli natjerati publiku na glasniji odziv i reakcije. Moglo bi se reći da je nešto nedostajalo. Sol u juhi. Točka na »i«. Tri skladbe na slovenskom jeziku funkcionirale su mnogo, mnogo bolje, makar s manje posrećenim aranžmanima u odnosu na ostatak koncertnog repertoara. Osim toga, treba naglasiti i da karakteristike boje vokala nekako ne razvijaju onu potrebnu dozu melodičnosti i vokalne dinamike koju glazba Morning Fire u osnovi zahtijeva. Strukturirana je naime tako da bi se u njoj majstorski snašli eksplozivni vokali Žaka (Mary Rose) i/ili Sergeja Škofljanca (Requiem), dok blagi, zamućeni i mrko grleni vokal Krmaca priječi razvoj rockerskog voltaža u punoj mjeri, kakvu inače zahtijeva fina mehanika melodičnog rock pristupa. Morning Fire nose dinamit, samo što te večeri u Popi’s Pubu nije potpuno detonirao. Ako momci uživaju i zadovoljni su onim što rade, načelno to je dovoljno. Veliki glazbeni potencijal pak nikad neće biti posve iskorišten. Uz svo iskreno poštovanje prema glazbenicima sastava.
https://www.youtube.com/watch?v=4TNTgJHTD7w
Kako god. Zabave nije manjkalo te petkove večeri, kad smo svi stigli prvenstveno po odklop. A osobito je trljao ruke vlasnik lokala, jer se te večeri prodavalo pića u izobilju. Nadajmo se da će nam Morning Fire što prije donijeti svoj studijski prvijenac i da će u budućnosti postati stalnica koncerata. Perfekcionizam gitarista Slavka Lebara naime je priča za sebe, kakvih u slovenskom glazbenom prostoru nema, ili ih je vrlo teško pronaći. Taj glazbenik i danas važi za jednog od najprofiliranijih gitarista u Sloveniji. Njegove gitarske solaže prava su lekcija iz pravilnog razmještanja nota u potpuno slušljivo atmosfersko iskorištenje, kojem slijedi Slavkov filigransko perfekcionistički princip. Njegove gitarske fraze zapravo su daleka, ali mila refleksija idejnih rješenja gitarista Eddie Van Halen (to dokazuje i njegov novi “EVH Wolfgang” model gitare), Tom Sholtz, Phil Collen, Brian May…. Bratska veza s odličnim basistom Marjanom Lebarom poklapanje je ključa i brave koje nikad nije zatajilo, a neće ni ovaj put.
Setlista
1. Fenderca
2. Re
3. Specchio
4. Chi Sono
5. Cose Che Non Esistono
6. Lahka izmena
7. Instrumental
8. Nel Nome
9. Dentro Me Per Te
10. Stella Nel Leone
11. La Fine
12. Recesija
13. Rosa
Galerija slika
