mjesto: Bled / Jezerska promenada / Slovenija
datum: 02.08.2018
Legendarni engleski gitarski majstor i pionir folk rocka Richard Thompson, koji je prvi put postao poznat kao osnivački član nezaboravnih folk rock ikona Fairport Convention, s kojima je u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća stvorio engleski folk rock sve dok nije otišao ‘na svoje’ te najprije objavio nekoliko zajedničkih albuma sa svojom tadašnjom suprugom Lindom, a kasnije i zavidnu zbirku samostalnih albuma, prvi je put u svojoj iznimno bogatoj i raznolikoj glazbenoj karijeri nastupio u Sloveniji. Richard se na pozornici u neposrednoj blizini Bledskog jezera zadržao u sklopu tradicionalnog bledskog festivala Okarina, koji je uglavnom posvećen promociji izvođača world glazbe.
Richard, koji nije bio bez svoje prepoznatljive crne beretke, bio je tijekom koncertnog nastupa opremljen i električnom i akustičnom gitarom, a društvo su mu na pozornici pravila preostala dva člana njegova ‘električnog trija’, američki basist Taras Prodaniuk i američki bubnjar Michael Jerome. Richard, koji će 14. rujna objaviti novi, dugo očekivani studijski album naslovljen »13 Rivers«, odsvirao je tijekom nastupa na Bledu šarenu zbirku svojih samostalnih radova iz gotovo svih poglavlja solo karijere te brojne, vrlo samouvjerene izvedbe skladbi s nadolazećeg albuma. Njegov je glazbeni stil tijekom godina prerastao tradicionalne folk rock okvire, pa tako neke Richardove skladbe uz folk sadrže i brojne elemente bluesa, povremeno i rock’n’rolla, jazza i countryja, dakle riječ je o vrlo raznolikoj mješavini glazbenih stilova. Možda je nekoga iznenadilo da te večeri nije odsvirao nijednu skladbu Fairport Conventiona, no to se na Richardovim nastupima događa prilično rijetko, obično samo u posebnim prilikama poput raznih obljetnica.
Richard, koji se kod odabira električnih gitara uglavnom kune u Fender Stratocaster, otvorio je svoj nastup s tri nove skladbe, »Bones of Gilead«, »Her Love Was Meant For Me« i »The Rattle Within«, koje se nalaze na njegovu nadolazećem, već spomenutom solo albumu »13 Rivers«. Sve tri skladbe zvučale su vrlo obećavajuće, a čini se da će »13 Rivers« biti još jedan vrlo zanimljiv album u Richardovoj bogatoj solo karijeri. Izvedbom sljedeće skladbe, »Take Care the Road You Choose«, Richard se vratio na album »Sweet Warrior« iz 2007. godine i dokazao da je jedan od onih kultnih glazbenika koji se ne opterećuju svojom moćnom stvaralačkom prošlošću, nego su svjesni i kvalitete novijih ostvarenja. Njegovi gitaristički umjetnički komadi sa specifičnom tehnikom bili su prava paša za uši, dok su neke solaže zvučale kao da dolaze iz ‘devete galaksije’. Richardovo uglavnom vrlo uspješno oživljavanje prošlih evergreena nastavilo se energičnom izvedbom skladbe »Can’t Win« s albuma »Amnesia« (1988.), koju je domišljato nadopunio skladbom »Dry My Tears and Move On« s albuma »Mock Tudor« (1999.). Starija djela uglavnom su bila ostavljena za završni dio, kad se publika, isprva suzdržana i među kojom je bilo dosta stranih posjetitelja, ponajprije turista, već dobrano razgibala.
Odjednom je Richardov nastup prekinuo posebni gost, naš poznati kantautor Andrej Šifrer, koji se sa širokim osmijehom pohvalio da njegovo i Richardovo prijateljstvo traje već dvadeset i pet godina. U čast takva dugovječnog prijateljstva Šifrer je odsvirao akustičnu skladbu »Vsaj za en dan« sa svojeg albuma »Srce in pogum« (2014.). Na njoj je kao posebni gost u studiju sudjelovao i Richard, koji je ovaj put prijatelja Andreja na pozornici pratio na akustičnoj gitari. Na kraju je Šifrer, kojemu se nije nikamo žurilo s pozornice i vjerojatno bi odsvirao još koju svoju pjesmu da Richard nije već vidno postajao nestrpljiv, otpjevao još jedan stih svoje uvelike popularne zdravice »Za prijatelje«. Sva čast i slava njihovu dugogodišnjem prijateljstvu, no Šifrerova neočekivana solo točka u glazbenom i ambijentalnom smislu oštro je presjekla Richardov nastup, jer je riječ o dva posve različita glazbena karaktera. Reakcije publike bile su sukladno tome prilično podijeljene.
Richard, čije su vokalne sposobnosti gotovo nepromijenjene u usporedbi s proteklim desetljećima, potom nas je iznenadio izvedbom skladbe »Guitar Heroes«, koja se nalazi na albumu »Still« (2015.) i koja je bila posvećena nekim gitarističkim herojima njegova djetinjstva, koji su imali ključan utjecaj na razvoj njegova glazbenog stila. Skladba je sazdana od kolaža različitih, skraćenih interpretacija evergreena koji pripadaju jazz odnosno rock’n’roll gitarističkim herojima poput Djanga Reinhardta, Chucka Berryja i Hanka Marvina, koji su bili Richardovi mladenački idoli.
»The Storm Won’t Come« bila je još jedna nova skladba koja će se uskoro moći čuti na »13 Rivers«, dok je izvedba skladbe »Put It There Pal«, koja je 1996. izašla na Richardovu drugom albumu nominiranom za Grammyja, »You? Me? Us?«, bila poprilično iznenađenje. Nakon »Trying«, još jedne skladbe s »13 Rivers«, Richard se sa strastvenom verzijom skladbe »I’ll Never Give It Up« vratio na album »Sweet Warrior«. Došlo je vrijeme za završni dio koncertnog nastupa i za neka Richardova omiljena remek-djela s početka njegova samostalnog puta, koji je otvorio izvedbom standarda Richard & Linda Thompson »Wall of Death«, izašlog 1982. na komercijalno uspješnom albumu »Shoot Out the Lights«, Richardovu posljednjem snimljenom s njegovom bivšom suprugom.
Richard je redovni dio nastupa zaključio izvedbom solo klasika »Tear-Stained Letter«, koji je 1983. izašao na njegovu drugom solo albumu »Hand of Kindness«. U bisu je Richard, pomalo iznenađujuće s obzirom na to da je mnogi očekivao još neko starije djelo s početka njegove samostalne karijere, jer te večeri nije odsvirao nijednu skladbu dvojca Richard & Linda Thompson iz sedamdesetih, izveo dvije razmjerno nereprezentativne skladbe, »Sally B« s albuma »Electric« (2013.) i »Take a Heart«, obradu manje poznate engleske beat/rock and roll grupe The Sorrows. Unatoč tome što izbor izvedbi u bisu nije baš bio prema očekivanju većine pristaša, nije bilo nijednog razloga za negativne emocije, jer su nas Richard i njegova dva glazbena kompanjona s perfekcionističkim verzijama većine skladbi više nego oduševili, energetski napunili i dokazali da je Richard, unatoč tome što će uskoro napuniti sedamdeset godina, i dalje u odličnoj gitarističkoj i pjevačkoj formi.
Richard Thompson, koji nas je na Bledu oduševljavao kraljevskim izvedbama novijih i starijih djela iz svoje bogate glazbene riznice, jedan je od onih gitarističkih velikana koje bi svaki ljubitelj dobre glazbe trebao vidjeti barem jednom u životu. Ne samo Richard nego i preostala dva člana njegova trija tijekom nastupa su pokazali iznimnu uigranost, zavidnu tehničku potkovanost i ponajprije iznimnu srčanost u izvođenju vječne glazbe koja je doista stvorena za ‘srce i dušu’. Posjećenost koncerta bila je za domaće prilike, uz priljev stranih znatiželjnika, posve zadovoljavajuća. Čini se da su se organizatori s većom pozornicom i sretnim izborom ambijentalno vrlo ugodne lokacije tik uz Bledsko jezero ove godine opet više potrudili nego u nekim prethodnim godinama, kad su neki koncerti u sklopu festivala Okarina bili premješteni na ambijentalno manje povoljne lokacije. Čak su i staroste i ikone slovenskog glazbenog novinarstva, kojih je te večeri bilo moguće primijetiti u povećanom broju i koje obično nije lako zadovoljiti, bili manje-više zadovoljni viđenim i čutim.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
setlista:
1. Bones of Gilead
2. Her Love Was Meant for Me
3. The Rattle Within
4. Take Care the Road You Choose
5. Can’t Win
6. Dry My Tears and Move On
7. Vsaj za en dan (with Andrej Šifrer)
8. Guitar Heroes
9. The Storm Won’t Come
10. Put It There Pal
11. Trying
12. I’ll Never Give It Up
13. Wall of Death
(Richard & Linda Thompson cover)
14. Tear Stained Letter
——–dodatek——–
17. Sally B
18. Take a Heart
