Lokacija: Cerkno / Bar Gabrijel / Slovenija
Datum: subota, 06.04.2019
Još prije novog izdanja festivala Jazz Cerkno, bar Gabrijel u Cerknom ugostio je novu koncertnu večer u sklopu programa Keltike. U Cerkno je stigla vrlo nadrogirana ekipa od četiri glazbenika koji djeluju pod imenom Kuhn Fu. Riječ je o osebujnoj, mogli bismo reći i eklektičnoj žanrovskoj mješavini čija je osnovna potpora u figurama jazzovske improvizacije, no ona je istodobno jezgrovito natovarena gitarskim fraziranjem, što znači da Kuhn Fu tijekom koncerta znaju i rockerski (čak i punkerski) izdašnije zagrmjeti. Bend umijesen iz tijesta eklektičnog začina fuzioniranja glazbenih elemenata u postavi koju zastupaju šef grupe i Nijemac Christian Kühn (gitara), Izraelac Ziv Taubenfeld (bas klarinet), Turčin Esat Ekincioglu (kontrabas) i Britanac George Hadow (bubnjevi). Šareno sastavljen kombo koji još jednom dokazuje da umjetnost ne poznaje nikakva ograničenja. Štoviše. Jedan je od jamaca postizanja neobičnosti, jedinstvenosti i opće prepoznatljivosti. A Kuhn Fu to imaju. Dobrih 14 dana prije dolaska u Cerkno objavili su i novi studijski album »Chain The Snake«, koji su te večeri obilno predstavili prisutnima u baru Gabrijel.
A prije toga prisutne su zagrijale dvije violinistice, i to Ana Kravanja i Tijana Stanković. Slikovit slovensko-srpski spoj dviju glazbenica iznenadio je neobičnošću i odvažnom pozom apsolutnog glazbenog eksperimentiranja. Uz violine, obje su iskorištavale i svoje vokale, u ulozi dodatnog instrumenta. Oboje istodobno i to do u tančine. Sve im je dobro došlo kad su zaglavljivale razne predmete među žice, a pritom su neprestano na neobičan način izvlačile iz instrumenata zanimljive zvučne strukture. Taj mnoštveni slijed zvukova, generiran posve intuitivno i na temelju trenutne inspiracije, generiranja instinkata, iako naravno i za to postoji potpuno koncizan okvir, koji u obliku orijentacijskog okvira, eto, personificira njihov studijski prvijenac, kombinirale su s uporabom vokala i tako dinamično bojile odnosno kontrastirale zvučni preplet obiju violina. S vremena na vrijeme zavitlale su se gotovo do pravog disharmoničnog kaosa, pa se na vrhuncima gledanja prema avangardi, uvijek iznova spretno uhvatile, zahvaljujući i mrmljanju melodija vokalnog markiranja, pri čemu su obradile i nešto balkanskog zvučnog folklora. Cijela je predstava djelovala kao mantra. Hipnotički. Naravno, uz pretpostavku individualne pragmatičnosti posjetitelja da isključe ratio i prepuste se vibraciji, isprazne glavu, po mogućnosti i zažmire te puste k sebi posebnu glazbenu priču koja te odvede u osebujnu glazbenu avanturu. Gdje se, pobogu, te večeri potucao Crni sa svojim guslama? Falio je. U ulozi posebnog gosta, naravno.
Kuhn Fu su već na samom početku pokazali, a posebno kroz šaljive i lucidne eskapade vedrog i za dobar štos uvijek raspoloženog šefa Christiana Kühna, da posjeduju blagu i gotovo prikrivenu »natruhu« parodične dražljivosti, ili da ublažim. Barem mrvicu monty pythonovskog stava. Captain Beefheart i Frank Zappa rado bi poslušali kvintet. Uz sve vragolije fuzioniranja jazza s rockom, u raznoraznim, pomirljivim kombinacijama, neprestano umjerene kompatibilnosti, Kuhn Fu ne razbijaju previše glavu ni mnoštvom inkorporiranja različitih ritmičkih struktura, pri čemu bez problema zaplove i na polja židovskog klezmera. Za najveće mnoštvo odvažnih solističkih eskapada neprestano je brinuo vatreni bas klarinetist Ziv Taubenfeld, smješten na sredini pozornice. Složenije teksture odnosno figure bend je genijalno rasterećivao tako da ih je sporadično uklapao u posve jednostavne harmonijske linije rockerske distorzije, pri čemu su bas klarinet i gitara često harmonizirani u takvim frazama, što jača iskorištenje raspoloživog zvučnog krajolika. Ritam linija zadržavala se u neprestanoj kontrastnoj protuteži, a mirne pasaže je Esat Ekincioglu popunio i harmonijama koje je izvlačio iz kontrabasa uz pomoć violinskog gudala.
Kuhn Fu generalno gledano, s tehničke strane nisu posebno tvrd orah. Zapravo u svojoj složenosti »muče« taman koliko treba da sustav opipljive supstance aranžiranja ostane netaknut. Bend sa svojim osjetilima nikad ne odvede priču u smjeru mogućih bizarnih ekscesa, svakako se pak ne može govoriti ni o nekakvim freejazzovskim formama, iako je pisac ovog priloga upravo to potiho očekivao.
Osebujna glazbena avantura, opuštena odiseja, mnoštvo zabavnih uključaka te vragolija, od strane simpatičnog i zaraznog Christiana Kühna i kao rečeno. Potpuna glazbena neobičnost izazovne glazbene privlačnosti, koja u svojoj viziji fuzioniranja duhovite idejne gipkosti ne priznaje kalupe, te je večeri, kroz predstavu izvrsne uigranosti i izvedbene izbrušenosti kvarteta, neprestano spretno slalomirala među žanrovima te dostavljala punu žetvu zavidne autentičnosti i jedinstvene glazbene mineštre. Kuhn Fu dakle važe kao apsolutni posebnjaci.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
