mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
datum: 01.08.2018
Kino Šiška ovaj je put u svojim zidovima ugostio slavne američke hardrockere Mr. Big, koji su svoje najveće komercijalne uspjehe doživjeli početkom devedesetih s nekoliko hitova, među kojima su na tadašnjim radijskim postajama najčešće prevladavali »To Be With You« i »Just Take My Heart«. Najavljivala se vruća večer za sve ljubitelje kvalitetnih vokalnih harmonija, žestokih hardrockerskih rifova, melodičnih napjeva te štovatelje gitarske, odnosno basgitarske virtuoznosti. Svatko je mogao naći ponešto za sebe, pa se okupila i prilično šarolika publika, sastavljena od brojnih slušatelja različitih glazbenih žanrova i dobnih skupina, što se na nastupima izvođača koji su na sceni gotovo tri desetljeća ne događa baš često.
Prije dolaska Mr. Big najprije nas je pristojnim nastupom i velikom dozom srčanosti zabavljao hrvatski hardrockerski trio pod vodstvom energično raspoloženog gitarista i pjevača Alena Brentinija. Njihov prilično bazično zamišljen hard rock pokazao se kao dobar izbor za rano koncertno zagrijavanje, a ujedno su dosta dobro iskoristili priliku da njihovu glazbu lakše upozna slovenska publika, iako je među posjetiteljima bilo i mnogo glazbenih ljubitelja iz Italije, Austrije i Hrvatske, koji su riješili uobičajene probleme s popunjavanjem šišenske dvorane kad god kod nas gostuju velika strana imena iz rockerskog svijeta. Posjećenost je naime za vrijeme Brentinijeva nastupa bila prilično jadna, no stanje se ubrzo promijenilo.
Mnogo veći interes publike izazvala je sljedeća predskupina, američki heavymetalci Fozzy pod vodstvom razvikanog kanadskog pjevača i profesionalnog hrvača Christophera Irvinea, poznatijeg kao Chris Jericho. Potonji, koji je štošta naučio od puno poznatijih i utjecajnijih metalskih frontmena, publiku je oduševio ponajprije velikom dozom karizme, energičnosti te darom za brzo učenje slovenskog jezika. Znatno manje oduševila je činjenica da su Fozzy, koji su predstavljali aktualni album »Judas« (2017), tijekom nastupa uvelike koristili zvučne matrice i snimljene prateće vokale, što im sigurno ne služi na čast. Šteta, jer je njihov klasični metal s povremenim power metal i hard rock primjesama, koji, ruku na srce, ne nudi ništa novo, mnogima u publici bio simpatičan i često su nagrađivani glasnim odzivom. Najviše su u sjećanju ostale prilično posrećena obrada ABBA-ina evergreena »SOS« te antiratna skladba »Do You Want to Start a War«, u kojoj se Jericho naoružao plinskim raspršivačem. Fozzy su dokazali da su riješili problem s metalskom maskotom, jer je nadomješta kar Jericho, koji na trenutak dočara svoju hrvačku osobnost i glamuroznim kaputima ukrašenima svjetiljkama, zahvaljujući kojima zasja poput božićnog drvca. Nažalost, to nije bilo dovoljno, jer je nakon završetka priličnog naelektrizirane i bučne predstave ostao gorak okus i zbog preglasnog ozvučenja.
Iznenađujuće, ali istinito, na Mr. Big te je večeri došlo i mnogo pripadnica nježnijeg spola, među njima i dosta onih koje se još nisu ni rodile kad su 1989. izdali svoju prvu ploču. Očito nastupaštvo i šarm često fizički »popravljenog« pjevača Mr. Big Erica Martina, koji se može pohvaliti dobro očuvanim vokalom, još uvijek djeluju, jer je teško objasniti da je riječ o jednom od rijetkih sastava takvog žanra koji i dalje uživa priličnu popularnost, iako su stilski i lirski ostali duboko ukorijenjeni u kraju osamdesetih, odnosno početku devedesetih. Znatan dio muškog dijela publike na nastup Mr. Big došao je prije svega zato da bi prisustvovao umjetninama virtuoznog dvojca u liku genijalnog basista Billyja Sheehana i gitarskog čarobnjaka Paula Gilberta. Njih dvojica u Mr. Big, umjesto u eksperimentalnijim glazbenim projektima gdje bi njihove vrline mogle doći do puno većeg izražaja, naravno ustraju prije svega zbog šuštanja novčanica. Te su večeri potpuno opravdali svoj ugled, i to već prvom skladbom večeri, »Daddy, Brother, Lover, Little Boy (The Electric Drill Song)«, u kojoj su žice svojih instrumenata nakratko obrađivali i električnim bušilicama, a to je zapravo bilo tek zagrijavanje za pompoznije virtuozne podvige.
Nažalost, pokojnog originalnog bubnjara Pata Torpeya više nema u bendu, ali ga je više nego dostojno zamijenio Matt Star, koji je za sada još »premala riba« da bi si uz Gilberta i Sheehana mogao izboriti solo nastup. Izbor izvedbi bio je lijepo uravnotežen između novijih radova s posljednja tri studijska albuma, predvođenih aktualnim dostignućem »Defying Gravity« (2017), te dugogodišnjih standarda predvođenih pjesmama »Alive and Kickin’«, »Green-Tinted Sixties Mind« i »Rock & Roll Over«, koji su svi redom odsvirani i otpjevani kako se i pristoji. Prvi je na red za solo točku došao uvijek dobro raspoloženi dugajlija Gilbert, koji je svojim tehnički zahtjevnim potezima i brzoprstim zahvatima zorno demonstrirao zašto ga mnogi ubrajaju u sam vrh najvećih gitarskih virtuoza, a ujedno je to bio i prvi vrhunac večeri.
Zbog nesnošljive vrućine zbog koje je u dvorani bilo kao usred amazonske prašume imao je problema i bend, jer su sva četvorica članova se znojila k’o ludi i svaki odmor iskoristila za osvježenje, a Martin nije ni krio da bi mu malo klime itekako dobro došlo. Pjevač namazan brojnim pozama i nastupaškim gestama još uvijek zna kako pihati na dušu ženskom dijelu publike, a inače se kroz većinu nastupa vokalno prilično dobro držao. Nakon izvedbe nove skladbe »Open Your Eyes« s albuma »Defying Gravity« mnoge je iznenadila izvedba njihova manjeg hita, obrade skladbe »Wild World«, koja inače pripada Catu Stevensu i zbog koje su se već pri njezinu izlasku iskrili brojni suprotstavljeni odzivi. Sheehanova solo točka, koju treba čuti i vidjeti na vlastite oči da bi se povjerovalo da je tako nešto uopće moguće izvesti na bas-gitari, bila je drugi vrhunac nastupa Mr. Big.
Za one koji su na koncert došli prije svega zbog dobre zabave i hardrockerske »žurke«, vrhunac večeri svakako je bila izvedba najvećeg hita Mr. Big »To Be With You«. Ona je svojim ljubavnim tekstom zagrijala ponajprije ženski dio publike, dok su za kraj odsvirali još »Colorado Bulldog« i time još posljednji put prešli u nešto udarniju predstavu. Unatoč burnim pozivima nisu se više vratili na pozornicu da bi u eventualnom bisu odsvirali barem još koju skladbu, recimo »Just Take My Heart«, koju su neočekivano izostavili. To je neke u publici, i zbog nesnošljive vrućine u dvorani, dodatno razljutilo, pa su se prije nego što su izašli kroz izlazna vrata začuli glasni zvižduci neodobravanja.
Mr. Big su u Kino Šiška priredili vrlo korektan i profesionalan nastup s vrhuncima u solo točkama obojice virtuoza, dok je mnogima od gorljivijih pristaša nedostajala barem još poneka skladba. U prilog im ide to što se, unatoč povremenoj Martinovoj pomalo kičastoj scenskoj mimici, nisu ponašali pretjerano zvjezdano te su uspjeli razviti iskrenu komunikaciju između pozornice i publike. Unatoč tome što je ozvučenje ovaj put bilo prilično pristojno s obzirom na uobičajene prilike u Kino Šiška i što je poznata skupina potvrdila svoj ugled, brojni smo koncert napustili s pomiješanim osjećajima. Ostaje činjenica da su Mr. Big ostali zarobljenici jednog razdoblja i da su kao skladatelji već odavno prilično okoštali, i kad je riječ o novim stvaralačkim ostvarenjima, a o tekstovima da i ne govorimo, pa je ljubitelje eklektičnijih zvučnih podviga prilično teško oduševiti onim što trenutno nude njihovi koncertni nastupi.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
setlista:
MR. BIG
1. Daddy, Brother, Lover, Little Boy (The Electric Drill Song)
2. Undertow
3. Alive And Kickin’
4. Take Cover
5. Green Tinted Sixties Mind
6. Everybody Needs A Little Trouble
7. Price You Gotta Pay
8. Paul Gilbert solo
9. Open Your Eyes
10. Wild World (orig. Cat Stevens)
11. Rock And Roll Over
12. Around the World
13. Billy Sheehan solo
14. Addicted To That Rush
15. To Be With You
—dodatek—
16. Colorado Bulldog
