Vrijeme kad je Gonoba bila na svom vrhuncu bilo je vrijeme nevinosti; vrijeme legendarnih komenskih Metal Manija, »braveheart« Jordana, tjestenine u pisoarima na Tribute to Miki koncertima i sličnih zgoda. Bilo je to i vrijeme kad je Gonoba bila jedan od nositelja domaće metal scene, što su dečki potvrdili pločama Chains of Ignorance i Endless Cycles, koje i danas imaju status nečeg boljeg, što je producirao domaći metal. Njihova se odsutnost jako osjetila pa je zato najava koncerta za 15. obljetnicu sastava bila utoliko ljepša.
Kamele su za glavne nositelje večeri osedlali postojnski Licence to Hate, koji djeluju od 2010., a prošle jeseni izdali su svoj studijski prvijenac Immune to This Brutality. Dečki su se pobrinuli za pouzdano zagrijavanje jer se njihov pogled na death/thrash metal s izrazito melodičnom notom lijepo i brzo smjestio u uši publike, koja je polako, ali uporno već kapala u gornji kat Orta. Licence to Hate doduše ostaju pomalo u sjeni sugrađana poput Vigilance ili Morbid Creation, ali će se to s obzirom na čuto uskoro promijeniti. Licence to Hate su u dobrih pola sata predstavili svoju viziju tehničkog death metala, u kojem kraljuju ponajprije brzi gitarski rifovi, blast beat bubnjevi i suvereno krčeći vokal. Licence to Hate su svoj zadatak obavili više nego uspješno, a fali im još nešto scenskog kilometraža, što se vidi ponajprije u nespretnim stankama između komada koje pomalo ubiju moment.
Još kompleksniju i tehnički zahtjevniju priču u nastavku su odrecitirali riječki tehnički death metalci Paragoria, koji su se prošle godine nakon prilično duge pauze vratili na koncertne pozornice i na njima srećom još uvijek ustraju. Paragoria već neko vrijeme djeluju s novim bubnjarom Bojanom Bebrom-Vovkom (ex-Thraw), koji se u bendu već lijepo udomaćio, a s njegovim doprinosom bend zapravo zvuči još više razarajuće. Paragoria su bez milosti zagrizli u svoj tričetvrt sata dug set, koji su činili ubojice s Decompostion of Mind i obećavajući novi komadi, te njima opet bez većih problema priredili pravi orkan tehničkog death metala nadahnutog utjecajima bendova kao što su Death i Gojira. Šteta zbog tehničkih problema, odnosno pokidane žice na basu Jerneja Štorglja pred kraj, pa je morao svoje do kraja odraditi samo svojim glasnicama, ali nema veze, Paragoria su opet opravdali visoki standard koji od njih očekujemo svaki put.
Vijest da će Gonoba ustati iz kamelje prašine za koncert povodom svoje 15. obljetnice bila je jedno od najljepših i najmanje očekivanih iznenađenja na domaćem terenu u posljednjih nekoliko godina. Već kad se Gonoba prvi put oprostila od pozornica negdje 2011., točili smo kamelje suze, ali su dečki slovensku metal scenu nakon dobre godine dana odsutnosti obradovali drugim albumom Endless Cycles, da bi se nažalost onda opet relativno brzo oprostili. S obzirom na višegodišnju odsutnost, unatoč veselju bilo je prisutno i nešto skepse, no Gonoba je svaku sumnju ubila već s prvih nekoliko tonova, kad su dokazali da im se odsutnost uopće nije osjetila. Zvučali su vražje dobro; kao u najboljim danima! Još veći dašak posebnosti i svečanosti događaju je dodala činjenica da se svojim starim kolegama pridružio originalni gitarist Matjaž Jurjevec, koji je zajedno s Hopsyjem, Kokijem, Mičotom, Braneom i Gregom odsvirao vrhunski set dinamičnog i zaraznog heavy/death/thrash metala od kojeg je zaigralo srce. Koliko je Gonoba bila nedostajala, bilo je još očitije kad su dečki uz vrhunsku uigranost u najljepšem mogućem svjetlu predstavili, među ostalim, nezaboravne Procreation, Human Error, The Black Side of Life, Victim of Myself, Endless Cycles pa čak i prastari Avalanche s prvog dema! Gonoba su opet dokazali da je njihov metal, pun prekrasnih gitarskih poteza, najbolje zvučećih bas linija na slovenskoj metal sceni, potresnog bubnja i sirovog vokala, poput parazita koji se zavuče duboko u mozak i odande se više ne miče. Dupkom puna dvorana Orta govorila je sama za sebe o tome koliko je Gonoba jako nedostajala i koliko je snažan pečat ostavila na domaćoj metal sceni. A kao što je lijepo istaknuo Hopsy: da su dvorane prije nekoliko godina bile tako posjećene kao ovaj put Orto, nikad ne bi prestali. Dakle – ako ovo nije bio stvarno posljednji koncert Gonobe (za što se iskreno nadam), na njihov sljedeći koncert dojurite kao stampedo krda bijesnih kamela!
Fotografije: Nina Grad
