Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: München / Zenith Halle / Njemačka
Datum koncerta: 01.12.2012
Broj posjetitelja: 6000
Cijena ulaznice: 42,00€
Godina se okrenula, stisnuo je mraz i, kao i obično, sa sobom donio novu Motörhead turneju po Velikoj Britaniji i Njemačkoj, dvjema zemljama koje su već tradicionalno vjerne heavy metalu. Jesen za jeseni Motörheadi naime oplove standardne postaje diljem spomenutih zemalja i, kao po špagi, za sobom ostavljaju rasprodane dvorane i zadovoljne horde sljedbenika.
Ali ove godine s jednom novošću! Pred kraj njemačke turneje, taman prije nego što Lemmy i ekipa spakiraju kofere i praznike provedu na odmoru, zaustavit će se naime i u Ljubljani, na istom »mjestu zločina« gdje se 1989. održao znameniti koncert kojeg se Lemmy i danas sjeća po krvavom incidentu. Najavljeni ljubljanski koncert smanjio je broj standardnih putnika sa sunčane strane Alpa na njihov tradicionalno nama najbliži koncertni termin u Münchenu, što naravno nije spriječilo ni Rockline da se s Motörheadima sretne još jednom više.
Aleš i ja probili smo se do dvorane taman pred kraj derbija njemačke Bundeslige, na kojem su se na Allianz Areni, u neposrednoj blizini dvorane Zenith, sukobili domaći Bayern i Borussia iz Dortmunda. Za dlaku smo tako izbjegli prometne gužve i uhvatili nastup predgrupe Diaries Of A Hero, koja sudeći po dužini frontmanove brade ima već nešto kilometraže iza sebe, no nažalost (ili srećom?) njihov moderni stil nije izazvao veće zanimanje kod publike vjerne tradicionalnom metalu. U razigranu strukturu komada, koji su varirali negdje između thrash metala i metalcorea, Englezi su umiješali hrpu otrcanih breakdownova i tako se još dublje uhvatili u tezu da svojim djelovanjem baš nisu potresli metalski svijet. Daleko od toga – u trenutku kad su nakon dobrih pola sata nastupa napustili pozornicu, već su bili zaboravljeni.
Zastor s imenom prve predgrupe pao je i u cijelosti otkrio naslovnicu nove Anthrax ploče »Worship Music«, koja je Amerikancima vratila davno načetu kredibilnost i vratila ih na aktualnu metal kartu! Da, ovaj put su Motörheadi na turneju poveli doista jaku predgrupu! Stiglo je vrijeme za čeličnu mosh pit rekreaciju zvanu Anthrax!
Nakon mlakih kritika na njihove nastupe na turnejama »Big Four« u protekle dvije godine i sam sam bio skeptičan prema njihovoj formi, ali su me Njujorčani bombastičnim showom uspjeli šutnuti ravno među noge! Koncert su otvorili klasikom Caught in a Mosh i nastavili novim singlom Fight ‘Em ‘Til You Can’t, koji je pokazao zašto se priča da su Anthrax opet oni pravi! Ljutito riffanje i prepoznatljivo udarno višeglasno pjevanje prije ulaska u melodični dio refrena Anthrax su uspjeli iznova definirati i utjeloviti u novom materijalu, pa je ukupno trojka novih komada posve vjerodostojno našla svoje mjesto među klasicima iz osamdesetih. Uspjelo im je dakle pronaći stari recept! Skladbu In The End Anthrax su posvetili preminuloj braći Ronniju Jamesu Diju i Dimebagu Darrellu, a posljednja odsvirana novost The Devil You Know našla je svoje mjesto tek pred kraj repertoara.
Ian Scott i Rob Caggiano stalno su mijenjali međusobne pozicije i u navezi s basistom Frankom Bellom ispalili po dvorani duh prave thrash metal žurke iz osamdesetih, na kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća! Joey Belladonna je fantastičan! U matičnu postavu vraćeni frontman svojom vrelom indijanskom krvlju divlja po pozornici i neprestano pali začetke »ratnog plesa«. Jedan od najzgodnijih trenutaka dogodio se baš tijekom hitića Indians, kad je među prve redove u publiku doletio obožavatelj s raskošnom perjanicom na glavi, a Belladonna mu naravno nije ostao dužan i vratio mu je jednakom mjerom! Komadom Deathrider s prvijenca »Fistful of Metal« (1984) Ian Scott zahvalio se Motörheadima za kreativnu inspiraciju na početku karijere, a do kraja su Anthrax nanizali još Madhouse s uvodnim Belladonninim dodatkom prvog stiha klasika Judas Priest Ripper, obradu Joea Jacksona Got The Time i za pozdrav nezaboravni I Am the Law. Sat vremena dugo putovanje zločesto udarnom Anthrax školom pod teretom bubnjarskih udaraca zamjenskog bubnjara Jona Dettea odlučno je odbacilo tezu da im je vrijeme isteklo. Ponudili su najbolje što znaju i oduševili!
Nakon pauze slijedio je završni čin večeri, vrijeme za besmrtne promotore najsirovije inačice rock’n’rolla, vrijeme za Motörhead! Iza oblaka guste magle pred lice rasprodane dvorane Zenith istupili su Mikkey Dee, Phil Campbell i Ian »Lemmy« Kilmister. Lemmy je po staroj navadi stupio do mikrofona i zarežao željezne riječi: »Good evening, we are Motörhead«. Ledeno hladne riječi koje su ipak ubrzale lupanje srca, zavrele krv u žilama i pobrinule se za vrućicu! Sad ide ozbiljno!
Motörhead su koncert otvorili s I Know Hot to Die, što se kasnije pokazalo kao jedina skladba novijeg datuma na set listi. Od izlaska posljednjeg albuma »The Wörld Is Yours« prošle su već dvije godine, pa je uklapanje njegovih ključnih trenutaka u žive nastupe ove britanske teškorokerske institucije već prošlost – što je naravno voda na mlin onima koji kod Motörheada preferiraju njihov kreativni vrhunac prve polovice osamdesetih! Damage Case, Stay Clean i Metropolis podsjetili su na zlatna vremena Eddieja Clarkea, a nakon odsvirana tri komada s albuma »Overkill« (1979) i Lemmy je prvi put te večeri uzeo nekoliko trenutaka za predah i obraćanje raspoloženoj publici.
Lemmy Kilmister prema viđenom ostaje biće prema kojem se odnose gotovo kao prema božanstvu! Čovjek na oko mrkog pogleda i statično-hladnokrvne scenske prisutnosti, kojem je čelo pokrivao prepoznatljiv jenkijevski šešir sa šerifskom značkom na sredini, na krilima svoje beskrajne karizme s lakoćom je držao pod kontrolom masu koja mu je zamalo jela iz ruke. Iz Lemmyjeva kulta uz razmjenu dobacivanja zabavljaju se i gitarist Campbell i sam Lemmy. Svaki put kad je trebalo dodati gas, Phil je prepustio riječ šefu na desnoj strani pozornice, a ovaj je s kojom od naučenih šala s lakoćom držao publiku u šahu. Iznad spomenute dvojice po bubnjevima je lupao bubnjar grčkih korijena Mikkey Dee, najživlji iz trojca, jer je za razliku od naizgled smirenog gitarskog dua ispred sebe životinjski udarao po bubnjevima, iznad kojih je poskakivao samo razbarušeni čuperak njegove kose.
Invazija sirove rock’n’roll buke na naše bubnjiće nastavila se nakon Campbellova sola, što ga je Lemmy iskoristio za kratki skok do kisikove maske iza pozornice, uz duboku usmjerenost na klasični materijal, a u repertoaru su se našle i dvije skladbe s albuma »1916« (The One to Sing the Blues te Going to Brazil). Poskočna riffovska poslastica Killed by Death najavila je da se koncert bliži kraju. Preznojeni, ali naizgled posve smireni Lemmy je i nakon dobrog sata nastupa vokalno uspio prkositi neumoljivoj starosti koja ga tjelesno sve više iscrpljuje. Prije silaska s pozornice zaključila je još himnična Ace of Spades, energična bomba koja je poput smrtonosnog marša iz pozornice iscijedila i posljednje atome snage. Osjećala se iskrena energija koja svoj zenit, barem što se Motörhead koncerata tiče, svaki put iznova doseže upravo na njemačkom tlu!
Svoju veliku zahvalu klasičnom rocku, iz kojeg su davno crpili inspiraciju, Motörheadi su po povratku na pozornicu darovali obradom Thin Lizzy pjesme Are You Ready, prije nego što se sat i dvadeset minuta intenzivnog druženja očekivano završilo prastarom zaušnicom Overkill.
Što reći na kraju? Motörhead ostaju vjerni svom sloganu »everything louder than everyone else«, a njihovi koncerti jednom jedinom cilju: rock’n’roll divljanju, pa makar i na račun povremenih promašaja iz očiju glazbenih sladokusaca. Motörhead su naprosto oduvijek bili glasnici primitivne buke i time stvoreni više za koncertno rušenje nego za slušanje u zagrljaju kućnog kauča! »Bastardi« u pravom smislu riječi! No nešto je jasno. Njihovo se vrijeme polako troši, što je s obzirom na stalnu koncertnu aktivnost vidljivo na Lemmyjevoj sve oronulijoj pojavi, zbog čega su Motörhead nastupi počeli gubiti i na duljini. I upravo je to još jedan od razloga da je odlazak na ljubljanski koncert obavezan! Činjenica je da ih vječno naprosto nećemo moći gledati… pa makar Lemmy bio besmrtan!
Setlista
MOTÖRHEAD:
1. I Know How to Die
2. Damage Case
3. Stay Clean
4. Metropolis
5. Over the Top
6. Doctor Rock
7. Guitar Solo
8. The Chase Is Better Than the Catch
9. Rock It
10. You Better Run
11.The One to Sing the Blues
12. Drum Solo (plus The One To Sing The Blues outro)
13. Going to Brazil
14. Killed by Death
15. Ace of Spades
—dodatak—
16. Are You Ready
17. Overkill
ANTHRAX:
1. Worship (taped intro)
2. Caught in a Mosh
3. Fight ‘Em ‘Til You Can’t
4. Antisocial
5. Indians
6. Hymn 1 (taped intro)
7. In the End
8. Deathrider
9. Madhouse
10. Got the Time
11. The Devil You Know
12. I Am the Law
13. Long Live Rock ‘n’ Roll (taped outro)
Galerija slika
